U finalu serije 'Potpredsjednica' Selina Meyer napokon dobiva ono što želi - ali i ono što zaslužuje. Sedam sezona ove, jedne od najboljih televizijskih političkih satira, tako dobiva svoj zaključak i epilog sasvim u skladu i sa svojim glavnim likom. Dobiva i kraj u skladu s pričom, čiji se autori nisu sočavali samo s uobičajenim izazovima, nego i s američkim te svjetskim političkim okruženjem koje je stalno prijetilo time da će postati začudnije od serije. Serija je završila odlično, ali i dalje nije sigurno je li uspjela apsurdima nadmašiti stvarnost.
Eh, dobra, stara vremena kada je tek počinjala serija 'Potpredsjednica'! Obama je još sjedio u Bijeloj kući, dapače, tek je započinjao svoj drugi mandat i činilo se praktički nemogućim da će jednog dana na vlast u toj državi doći bilo tko sličan Trumpu. Mislim, te je godina čak i Mitt Romney neslavno izgubio od svojeg demokratskog oponenta, a Mitt Romney se danas, u usporedbi s facama koje su postale američki politički mainstream, čini kao Che Guevara.
Pojavljivanje serije kao što je 'Potpredsjednica', odnosno Veep za taj je kontekst bilo dovoljno apsurdno i zločesto da je svima koji nisu pobliže upoznati s načinom na koji funkcionira politička ekipa u Washington D.C.-ju djelovalo urnebesno, a onima koji ipak imaju pojma kako se ponašaju političke mange bilo je uvjerljivo, ali taman onoliko pomaknuto i brutalno da su se i oni tome mogli smijati.
Autori podpredsjednice, međutim, u sedam su se sezona emitiranja svoje serije susreli s izazovom koji možda jesu, a možda i nisu očekivali. Washingtonske političke face postale su daleko apsurdnije, pa čak i okrutnije nego što su ih oni ikada i pokušali opisati u prvim sezonama. U američkoj je politici postalo uobičajeno javno baljezgati gadarije kakve su prije govorili samo okorjeli desničari iza zatvorenih vrata, a sve ono progresivno i tolerantno što se dogodilo u prve četiri godine postojanja ove serije i druge četiri godine Obamina predsjednikovanja (npr. legalizacija istospolnih brakova i univerzalna zdravstvena skrb) došlo je pod ozbiljan znak pitanja. O predsjedničkim nepismenim covfefe tvitovima i rasističkim izjavama bolje da i ne govorimo.
Selina Meyer kakva je bila prikazana u početku ove serije u usporedbi je sa svim tim poprimila blagi okus kamilice, a to tvorci ove serije, jedne od najboljih političkih satira suvremene američke televizije, nikako nisu smjeli ni htjeli dopustiti. Zato su je u zadnjih nekoliko sezona najprije pošteno zašamarali, oduzeli joj sve što je postigla svojim nekada beskrupuloznim, a u današnjem političkom krajoliku sasvim uobičajenim postupcima te je u zadnjoj sezoni doveli u situaciju koja ju je učinila barem dostojnom, ako ne i gorom od postojeće političke garniture u Washingtonu. Doveli su je, naime, u situaciju u kojoj se, u Americi u kojoj je nenormalno narastao val alt-righterskih, ali i jednostavno ignorantskih, glupih i ponosno neobrazovanih stavova.
Ne može se baš reći da je u tim okolnostima glavna junakinja postala neka potpuno nova Selina. Nije to čak ni bila mnogo gora Selina jer, ruku na srce, Selina koju znamo od početka 'Potpredsjednice' po mjerilima je svakog svjesnog ljudskog bića već sasvim dovoljno grozna. Selina iz zadnje sezone ove serije samo je dovedena u situaciju gdje stvarno mora igrati krajnje nisko, u nekim trenucima čak toliko nisko da na licu te okrutne, besramne političarke kojoj je jedina važna stvar u životu ona sama uspijevamo u nekoliko vrlo kratkih navrata primijetiti da ni ona ne vjeruje da se bavi takvim stvarima. Ne samo da trguje slobodom Tibeta, prešutno dopušta namještanje izbora i kinesko 'rješavanje' konkurentskih kandidata, ne samo da obećaje poništavanje legalizacije istospolnih brakova i kao potpredsjedničkog kandidata u očaju imenuje debila koji bi zabranio matematiku zato što su BROJEVI ARAPSKI - ona na kraju brutalno žrtvuje i jedinu osobu koja ju je u potpunosti prihvaćala takvu kakva jest, jedini potpuno iskren odnos u svojem životu. Neću vam otkriti koji, to bi bio spoiler, ali Selina - to je sigurno - u tom trenutku prelazi čak i vlastite granice, odnosno, pokazuje da ih de facto nema.
Na završetku sezone, u drugom dijelu zadnje epizode, Selina napokon dobiva ono što želi, ali i ono što zaslužuje. Valja pritom napomenuti da se baš zadnji dio epizode odvija epiloški, 24 godine nakon događaja u prvom dijelu epizode. Događa se na Selininu pogrebu, na kojem se i oko kojeg okuplja sva ekipa koju smo gledali od početka serije. No, kao što rekoh, Selina dobiva ono što je zaslužila. Ekipa se, naon što nam autori na vrlo duhovit i zadovoljavajući način prikažu kako je završio svatko od njih - razilazi. Zatim u televizijskim vijestima vidimo vijest o njezinu pogrebu, koju već nakon nekoliko sekundi potpuno zamagljuje vijest o smrti poznatog hollywoodskog glumca. Pa-pa, Selina! Bio je užitak gledati te na malim ekranima, ali bilo je i vrijeme da nas napustiš. O tome jesu li tvoji autori uspjeli nadmašiti debilanu stvarnosti svojom satirom konačnu će ocjenu donijeti samo vrijeme.