Za ovu je ulogu Gračnerova već dobila i Borštnikovu nagradu. U obrazloženju žiri ističe da se barunica Castelli-Glembay smatra dramskom figurom koja interpretatoricama nudi jako mnogo, a od njih traži još više.

U analima slovenskoga kazališta je ostala zapisana u interpretaciji Marije Nablocke, sada, nakon skoro osamdeset godina, s njom je antologijsku kreaciju ostvarila Nataša Barbara Gračner. Glumica je iznimno vješto i uvjerljivo kreirala dramaturški luk – ako barunicu u prvom činu vidimo kao društveno spretnu, elegantnu, mačje koketnu i razmaženu salonsku damu, kasnije ju kroz potresnu osobnu ispovijest vidimo kao ženu koja je sve prije nego površna i sentimentalna karijeristica – s društvenoga dna se probila u društvenu elitu, i to je morala 'krvavo skupo platiti' kako sama kaže. Na koncu još jedan obrat – financijski krah u barunici Castelli-Glembay izaziva nekontrolirane, bijesne, očajničke i osvetničke tonove – kad se njezin svijet sruši, s nje će otpasti i sav njezin ukras: njena reakcija je nagonska, skoro životinjska. Nataša Barbara Gračner je s promišljenom inteligentnom i psihološki pronicljivom glumom uspjela u dramskom liku obuhvatiti njegovu romanesknost,onaj život, uspomene, iskustva, razmišljanja, osjećajnost i čežnje lika, koje se zbog ekonomičnosti dramske forme obično jako rijetko tako cjelovito prikazuju na pozornici. Krleža bi bio zadovoljan.'