Roman "Plava lisica" objavljen je na hrvatskome u prijevodu Tatjane Latinović i izdanju nakladnika VBZ, u okviru edicije "Europom u 30 knjiga" sufinancirane europskim programom Kreativna Europa.

Upravo je VBZ ugostio Sjóna u četvrtak u Rijeci, u sklopu književnog festivala vRIsak, čije deveto izdanje od 2. do 12. lipnja okuplja u tome gradu 150 autora, prevoditelja i nakladnika iz Hrvatske, zemalja regije i Europe.

Pisca je uvodno u klubu Bačva najavila urednica knjige Sandra Ukalović, koja je kazala kako je riječ o izuzetno zanimljivu piscu koji se u svojim romanima oslanja na tradiciju narodne priče, komponirajući radnju kroz mješavinu mita i nadrealizma kao poveznicama koje se isprepliću.

"Iako radnje svojih priča smješta u prošlost, njegovi romani obiluju suvremenim referencama, savršeno korespondirajući s našim vremenom. U njima se Sjón naizgled vrlo jednostavnim a istodobno vrlo kompleksnim i teško prevodivim jezikom bavi običnim malim ljudima", kazala je Ukalović.

Pisac je otkrio kako je pisati počeo kao mladić od 16 godina – svoju je prvu knjigu poezije "Vizije" objavio 1978. u vlastitoj nakladi – fasciniran modernističkom poezijom 50-tih godina prošloga stoljeća i nadrealizmom.

"Fasciniralo me to da je moguće pomoću riječi stvoriti takve divne, prekrasne slike", dodao je, pojasnivši kako je na Islandu tradicija počinjanja književne karijere isključivo u obliku samizdata. Stotinu primjeraka svoje prve knjige prodavao je po kafićima, autobusima, javnim mjestima.

Island je zemlja s 99-postotnom razinom pismenosti njezinih 320 tisuća stanovnika i većim brojem pročitanih knjiga per capita nego bilo gdje drugdje u svijetu. Tu "fascinaciju književnošću" Sjón objašnjava kao nešto što proizlazi iz činjenice da su književnost i pisanje "važan dio naše slike sebe".

"Stoljećima smo bili siromašna zemlja; književnost je jedina kulturna aktivnost koju smo imali na raspolaganju da bismo očuvali svoje samopoštovanje. Island nema katedrale, razvijeno slikarstvo, kiparstvo, glazbu, koju je protestantska crkva manje-više zabranjivala", pojasnio je. No, onda je 1955. islandski pisac Halldor Laxness dobio Nobelovu nagradu za književnost, "i to je bila prekretnica koja je većini Islanđana donijela uvjerenje da književnost i pisanje pripada svima nama, da je naša dužnost okušati se kao pisci".

Snaga prirode kao kontrapunkt slabosti čovjeka

On se za tradiciju narodne priče u svojim djelima, kako je otkrio, odlučio "dijelom slučajno, a dijelom je to bila svjesna odluka": "Islandske narodne priče pune su mitoloških bića, duhova, neobičnih naroda koji žive na mjestima skrivenima oku, čudovišta… svih oblika fantastičnih bića. Ono što me posebno privuklo njima bilo je to što svi oni pripadaju islandskoj povijesti i tradiciji".

Bilo je posve prirodno povezati ih s nadrealizmom, čija je čudnovatost na mnoge načine srodna narodnoj priči, dodao je, jer u obje je forme "čudesno također i stvarno, a ja volim svijet unutar kojega su stvari istodobno prepoznatljive i neobične, a istinite".

Svoje priče smješta u prošlost jer ona obiluje "skrivenim, zaboravljenim pričama koje se bave temama koje su itekako bitne i relevantne nama danas", a njemu je osnovni cilj "napisati dobru priču, po mogućnosti neku koja nije već ispričana".

Ta mješavina neobičnog i istinitog obilježava svo Sjónovo pisanje, no on se također u svojim knjigama bavi suosjećanjem, što je tema i njegova petog romana "Plava lisica", koji mu je donio 2005. Književnu nagradu Nordijskog vijeća, najviše priznanje koje se dodjeljuje piscima nordijskih zemalja.

Radnja romana odvija se 1883., a prati svećenika Baldura Skuggasona u lovu na misterioznu plavu lisicu koji, što se više približava svome cilju, sve je manje čovjek, a sve više životinja. Tu je i priča o botaničaru Friðriku Friðjónssonu i njegovoj štićenici Abbi, rođenoj s Downovim sindromom, koju je društvo odbacilo.

Sjón je istaknuo da je na njega značajno utjecala specifična mješavina prirode i urbanosti koja je obilježila njegovo odrastanje u Reykjaviku, gradu koji je još prije pedeset godina većim dijelom bio ledina.

"Odrastajući na Islandu, čovjek postane jako svjestan u kolikoj je mjeri ljudski habitat izuzetno ranjiv kada je suočen s prirodom, koja nas neprekidno podsjeća na to koliko smo slabi", istaknuo je pisac. Upravo je borba čovjeka i prirode u okruženju surovog islandskog krajolika još jedna od tema romana "Plava lisica".

Izvorni naslov romana, "Skugga-Baldur", ima dvostruko značenje, kazao je: to je ime zlog mitološkog bića posebno opasnog jer može poprimiti oblik lisice pa se tako prerušeno približiti čovjeku. Također, to je riječ za sumnjičavu, zlu osobu. U romanu, Skugga-Baldur je Baldur Skuggason.

Knjiga je objavljena u 33 zemlje, a njezino je englesko izdanje nominirano za nagradu Independenta za najbolju stranu beletrističku knjigu.

Suradnja s Björk

Punim imenom Sigurjón Birgir Sigurðsson, Sjón je autor sedam romana i devet zbirki poezije, a istaknuo se i kao autor drama, libreta i knjiga za djecu. Djela su mu prevedena na trideset i pet jezika. No, široj je publici najpoznatiji po dugogodišnjoj suradnji s islandskom pjevačicom Björk, kao autor tekstova mnogih njezinih pjesama.

"Naš je odnos poseban jer se znamo od mladosti i u prvome smo redu jako stari prijatelji", kazao je pisac, napomenuvši da je suradnja s Björk na neki način i smetala njegovoj inozemnoj književnoj karijeri, koja je odvojeno doživjela svoj uzlet nakon nagrade Nordijskog vijeća.

"Svi su mislili da moji romani nisu prava književnost, kako je riječ o nekoj vrsti rock literature, ili su pak vjerovali da ne mogu biti dovoljno ozbiljan kao pisac", pojasnio je.

Zajedno s Björk potpisuje i tekst pjesme "Oceania", koju je pjevala na svečanom otvorenju Olimpijskih igara u Ateni 2004. Od poznatijih tu su još i "Isobel", "Jóga" i "Wanderlust", a njegovo se ime često vezuje i uz 'enfant terriblea' europske kinematografije Larsa von Triera, za čiji je "Ples u tami" napisao stihove pjesme nominirane za nagradu Oscar.

Svestrani umjetnik

Sjón je aktivan sudionik islandske likovne i glazbene scene, još od mladosti kada je 1979. osnovao grupu neonadrealista Meduza, koja je spajala postulate francuskog nadrealizma 20-ih godina i islandski punk 80-ih. Sedmero članova grupe pisali su pjesme, izvodili performance u gradu, koji su tada smatrani skandaloznima, vodili galeriju, postavljali izložbe i svirali, a sve s idejom "dovođenja u pitanje općeprihvaćenih ideja".

"Glazba ima vrlo značajnu ulogu u mojem životu, od kad sam kao dječak postao fasciniran Beatlesima i Davidom Bowiejem, preko punka koncem 70-ih, do danas, kada sam oženjen za mezzosopranisticu", kazao je pisac, otkrivši da je svoj roman "Plava lisica" strukturirao poput gudačkog kvarteta: "Podijeljen je na četiri dijela, kroz koje se provlače četiri teme. To je primjer knjige snažne glazbene kvalitete", kazao je.

Na putu do umjetničke slave zakoračio je nakratko i u politiku, kao lokalni predstavnik anarho-nadrealističkog političkog pokreta The Best Party, koji je 2010. osvojio vlast u glavnome gradu Reykjaviku "na apsurdističkoj kampanji koja je okrenula naglavce populističku politiku". Istaknuo je kako je i danas izuzetno aktivan u području ljudskih prava, te je aktualni predsjednik islandskoga PEN-a.

No, sebe u prvome redu doživljava kao pisca: "Ja sam prije svega romanopisac, koji također piše pjesme, libreta, drame i scenarije", kazao je Sjón, otkrivši kako trenutno završava rukopis trećeg dijela trilogije čija su prva dva dijela objavljena 1994. i 2001., "a istodobno radim i na scenariju za debitantski film jednog mladog redatelja, te na operi s jednim češkim skladateljem".

Velik međunarodni uspjeh i pohvale kritike doživjeli su i njegovi romani "Muza koja šapće" (2005.), "Iz usta kita" (2008.), te "Mjesečev kamen – dječak koji nikad nije bio" (2013.), ovjenčani najvažnijim islandskim književnim nagradama.

Sjón je na vRIsku gostovao u festivalskom programu književnih susreta posvećenih biblioteci "Europom u 30 knjiga", koja predstavlja autore iz tzv. 'malih' europskih jezika. Ove godine, uz Sjóna, gostuju autori iz Finske, Danske, Estonije, Slovačke, Cipra i Grčke.

Pisac će u petak 10. lipnja posjetiti i Zagreb, gdje će u programu "Književni budoar" književnog kuba Bookse na tribini "Književnost, između" razgovarati s povjesničarkom umjetnosti i književnom komparatisticom Dunjom Kučinac i glavnim urednikom portala Booksa.hr Lukom Ostojićem.