Uz odabir ključnih djela iz fundusa MSU-a, djela na izložbi bit će posuđena iz mnogih privatnih i javnih kolekcija među kojima su i najznačajnije svjetske zbirke moderne i suvremene umjetnosti poput MoMA-e u New Yorku, Centra Georges Pompidou u Parizu, Mamca u Ženevi itd. Neka od tih djela nikada prije nisu bila izložena u Hrvatskoj.

Julije Knifer u svijetu umjetnosti je postao prepoznatljiv po geometrijskoj formi meandra do kojega dolazi početkom šezdesetih godina tragajući za krajnjom redukcijom svih izražajnih elemenata : 'U roku od nekoliko mjeseci došao sam tako reći do kraja, to jest do crnobijele slike (koju sam nazvao anti-slikom), do meandra od kojeg se dalje jednostavnije ne može', zapisao je Knifer.
Težeći svođenju izraza na što jednostavnije oblike još za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, usvojenim jezikom kubizma od prepoznatljivih motiva iz stvarnosti (pejzaža, portreta) kreće prema posve apstraktnom izrazu. No, sve ono što će kasnije ponavljati u njegovom radu, navijestio je još prije upisa na akademiju, serijom Autoportreta koji kontinuirano nastaju nekoliko godina za redom kao svojevrsni dnevnički zapisi.

Krivudava rijeka Meandar u likovnoj umjetnosti postala je sinonim vječnog protjecanja života. Julije Knifer taj će arhajski simbol dopuniti vlastitim, individualnim tumačenjima, otvarajući najjednostavnijim mogućim, ali krajnjim i suprostavljenim vizualnim sredstvima složena pitanja o ljudskoj egzistenciji. 'Vjerojatno sam svoje posljednje slike već načinio, a prve možda nisam.' - rečenica koja se logikom meandra neprestano ponavlja u njegovim Zapisma iz 1976., daje nam ključ za ulazak u svijet u kojemu kronologija i kontinuitet nemaju nikakvo značenje.

Kustosica izložbe je Radmila Iva Janković, a suradnici Kniferova kćerka Ana Knifer i povjesničar umjetnosti Zvonko Maković.

Likovni postav potpisuje Filip Kožarić.