Slovenski etnolog i sveučilišni profesor Božidar Jezernik napisao je knjigu "Grad bez memorije" u kojoj analizira odnos političkih elita prema spomeničkoj baštini te se, među ostalim, pita kako to da je u Ljubljani do današnjega dana opstao spomenik Napoleonu, dok su s druge strane uklonjeni spomenici koji bi podsjećali na vrijeme Austrije i dviju Jugoslavija.
"Sa svakim novim razdobljem izbrišemo sve što se je događalo u prijašnjem, no tako u zaborav potiskujemo vlastitu prošlost koja nas je formirala kao narod", kazao je Jezernik u razgovoru za ljubljanski "Dnevnik" od četvrtka, dodavši da nije dobra praksa da svaki put nova elita postavlja ili uklanja spomenike prema svojoj volji i interesima.
"Ne postoji grad u kojemu spomenici tako kratko traju, kao što je to slučaj u Ljubljani", rekao je Jezernik, profesor etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu. On smatra da bi bilo dobro kad bi se spomenici ostavljali i čuvali, čak i onda kad izgube svoju "podobnost", i to bez obzira na politička i povijesna previranja jer oni svjedoče o prostoru i narodu koji na tom prostoru živi.
U svojoj se knjizi Jezernik, među ostalim, pita kako to da je u Ljubljani opstao obelisk Napoleonu u spomen na vrijeme kad je Ljubljana kratko vrijeme bila središtem njegovih Ilirskih provincija, dok su uklonjeni svi spomenici koji su podsjećali na austrijsko razdoblje koje je trajalo skoro 600 godina.
S formiranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. iz slovenske je prijestolnice odmah nestao spomenik austrijskom caru Franji Josipu I., koji je bio podignut u zahvalu što je on 1895. posjetio Ljubljanu nakon velikog potresa i osigurao sredstva za obnovu. Brisanje povijesti u toj je prilici napravljeno tako što je bista darežljivog cara zamijenjena bistom slovenskog filologa i književnika Frana Miklošiča, na istom mramornom postamentu na kojemu je prije bio car.
U to je vrijeme iz parka Tivoli nestao i spomenik austrijskom maršalu Radetzkom, koji je u Ljubljani imao vilu dodijeljenu zbog ratnih zasluga.
To u vrijeme tada jakih protuaustrijskih sentimenata nakon sloma Austro-Ugarske nije bila rijetkost pa su tako u Mariboru u muzej premjestili kip austrijskog admirala Tegethoffa, pobjednika velike pomorske bitke kod Visa, koji je rođen u tom gradu.
Spomenik jugoslavenskog kralja Aleksandra I., koji je postavljen 1940. godine, s velikim reljefom koji je simbolizirao mir, srušili su Talijani nakon okupacije Ljubljane 1941. godine, a dosta je spomenika koji su podsjećali na "stari režim" uklonjeno i nakon revolucionarne 1945.
Nove su političke elite nakon stvaranja samostalne Slovenije također pokušale raskrstiti sa starim spomeničkim simbolima pa je iz aule slovenskog parlamenta još 1990. uklonjeno poprsje komunističkog čelnika i bivšeg jugoslavenskog predsjednika Tita, ali i veliki Augustinčičev spomenik Titu, koji je stajao pred Muzejem novije povijesti. S druge strane, nove su elite postavile više spomenika majora Rudolfa Maistera, koji je od austrijskog oružništva oslobodio Maribor 1918. godine pa je Maisterov spomenik danas u Mariboru na mjestu gdje se nalazio Tegethoff.
Upitna je i sudbina kipa nekadašnjeg slovenskog predsjednika Janeza Drnovšeka, rad akademskog kipara Mirsada Begića. Hoće li kip ostati ili ne nije upitno zbog političkih elita, koje se slažu da je Drnovšek najzaslužniji za ulazak Slovenije u EU i NATO savez, nego se radi o višegodišnjem sporu njegove obitelji i lokalnih vlasti u mjestu Zagorje, gdje je Drnovšek proveo mladost i gdje je pokopan.
O sporu upravo ovih dana odlučuje vrhovni sud, nakon što je jedna sudska presuda u korist Drnovšekovih potomaka zaključila kako spomenik treba ukloniti jer Drnovšek ne bi želio da ga se časti na takav način, a druga, višeg suda, dala za pravo lokalnim vlastima u Zagorju pa bi po njoj spomenik u gradskom parku trebao ostati na sadašnjem mjestu.
