'Slučajni bestijarij' roman je sastavljen od fragmentarnih sjećanja neimenovanog pripovjedača, možemo samo nagađati u kojoj mjeri pripovjedač poseže za biografskim iskustvima samog autora, Ljube Pauzina.
Vrlo je vjerojatno da u opisu dječaka koji znatiželjno i s izvjesnim strahopoštovanjem ulazi u radijsku postaju ima sjećanja autora koji je danas, gotovo cijeli jedan radni vijek kasnije, poznat kao urednik dokumentarnog radijskog programa, dapače promotor jedne posebne radijske vrste poznate kao dokumentarna radio drama. Postupak primijenjen u 'Slučajnom bestijariju' vrlo je nalik postupku koji je u osnovi dokumentarnih radio drama: mnogoglasje sjećanja montirano je ovdje u niz slika koje tvore jedinstven zvučni prostor.

U 'Bestijariju' ti se glasovi javljaju u prostoru grada na rijeci Kupi, u Karlovcu, gradu čiji prostor obilježavaju formativni događaji pripovjedačeva odrastanja: most nad kojim se pojavljuju vodencvjetovi, zgrada škole koja nosi ime Dragojle Jarnević, obala Kupe, željeznička pruga na kojoj pogiba pripovjedačeva sestra i čija pogibija određuje njegov daljnji život, kao i središte samoga romana. Sva sjećanja na jedno dječačko odrastanje u socijalističko doba, u provincijskom gradiću, kao da vode tom jednom, ključnom događaju, kad čitatelj ne može a da ne zastane nad besmislenošću te smrti, potpuno očajan. No, ako sjećanje na pogibiju djevojčice i jest u središtu romana, oštrina tog sjećanja ublažena je samom strukturom romana kojemu zapravo i nije lako utvrditi središte. Riječ je naime, kako nam kazuje i sam pripovjedač, o priči punoj 'odvojaka i rukavaca, zavijutaka i melizama', o pričama koje se 'kružno lome, opiru sinkroniji i pravocrtnom redoslijedu.' U tim mnogim odvojcima nalazimo 'mali egzotični zvjerinjak'. U njemu Crna još stoji pored starinskog ormara punog staklenki sa zimnicom i Dugome priča o tome kako je postala prostitutka, ljetnim karlovačkim ulicama korača Rajs sa srebrnim pištoljima, slikar Tićo postavlja izložbe svojih nevidljivih slika, a Slava Raškaj u noći punog mjeseca uvijek nanovo ulazi u Kupu. (Iz pogovora Aide Bagić)

Ljubo Pauzin je rođen 1954. godine. Diplomirao engleski jezik i književnost i komparativnu književnost.
Književnik i prevoditelj. Urednik je dokumentarne radio-drame i feature-a u Dramskom programu HR.
Član je EBU Feature Project Group i prvi je hrvatski radio autor izabran u to visoko međunarodno tijelo.
Dobitnik je više priznanja i nagrada za svoja autorska djela. Objavio je, između ostalog:
'U mojoj dvosobnoj glavi', pjesme (CDD, Biblioteka Quorum, Zagreb, 1985.), 'Hotel atributa', pjesme (Naklada MD, Quorum, Zagreb, 1997.) i 'Meteor je pao na zemlju', pjesme ( Naklada MD, Quorum, Zagreb, 2001.)