Tariq Ali dramu 'Nove pustolovine Don Quijotea' napisao je po narudžbi kazališta iz Essena u Njemačkoj koje je željelo dobiti modernu verziju Cervantesova 'Don Quijotea'. Drama je praizvedena prošle godine, a njemački mediji pisali su da se taj Alijev dramski tekst može čitati kao hommage Bertoldu Brechtu i Cervantesovu romanu, u kojem autor govori o borbi protiv dogmi svih vrsta te promišlja važnost i jednakost svih ljudi, od imigranata i vojnika do pjesnika. Drama je potom objavljena kao knjiga u izdanju Internacionalnog teatarskog festivala MESS u Sarajevu, a u Zagreb dolazi u produkciji HNK-a i Filozofskog teatra. Premijera će biti u četvrtak, 11. veljače i na njoj se očekuje i dolazak Tariqa Alija.

Na pitanje koje teme i probleme otvara drama Tariqa Alija 'Nove pustolovine Don Quijotea', redatelj Paolo Tišljarić, koji je i scenograf, kaže da je drama svojevrsni dijalog s današnjicom i našom društvenom situacijom. Ansambl HNK-a upustio se u nekonvencionalno istraživanje pojma donkihotizam u našem vremenu, pokušavajući otkriti njegove današnje inačice i značenje.

'U Alijevoj drami Don Quijote i Sancho Panza dolaze u 21. stoljeće gdje se susreću s bankarima i terorističkim organizacijama, imigrantima i vojnicima, gledaju raspadanje brakova i ostale probleme našeg doba, zatim dekonstruiraju svaku od tih situacija te na kraju shvaćaju da su svi ti problemi isti, čak i gori nego što su bili u 17. stoljeću u vrijeme španjolske inkvizicije. To je okvir drame koji nam je poslužio za adaptaciju, jer je Ali svoj dramski tekst napisao za veliki ansambl, a mi smo se odlučili za komornu predstavu koja će biti izvedena na maloj sceni. Naša adaptacija intertekstualno povezuje Cervantesov roman o Don Quijotea i Alijev dramski predložak pa se može reći da je predstava splet sjećanja glavnog junaka Don Quijotea na ovo naše i ono vrijeme, a problematizira pitanja individualne slobode, nametnutih svjetonazora, zadatosti ponašanja i uvriježenosti mišljenja', kaže Paolo Tišljarić.

Paolo Tišljarić

Tišljarić je dodao da je predstava iznimno aktulna i da snažno odgovara na izazove današnjeg društvenog i političkog trenutka. Dodao je da su željeli napraviti političnu predstavu, ali nisu očekivali da će se ona savršeno uklopiti u današnji kontekst. Čak neke rečenice zvuče kao da su izrezane iz jučerašnjih novina, kaže, no to se dogodilo slučajno.

'Predstava otvara mnoge teme iz današnjeg vremena, primjerice, govori o sukobu pojedinca sa svijetom bankara, raspadu ljubavi, idealizmu, ljudskoj želji za boljim društvom i nekom drugom civilizacijom, čovjeku koji se pokušava boriti protiv laži i nepravde. Dakle, govori o idejama, koje nas danas itekako diraju', naglasio je Tišljarić.

Na upit zašto je nama u današnjem vremenu važan taj Alijev tekst o suvremenom Don Quijoteu koji se bori s novovjekim vjetrenjačama te što nam on poručuje, Tišljarić je objasnio da predstava problematizira pitanje idealizma u današnjim okolnostima.

'Premda to zvuči pomalo naivno, moram istaknuti da je Alijev materijal iznimno potentan za filozofsku raspravu o tome koliko čovjek današnjice može mijenjati svijet. Taj Don Quijoteov idealizam doživljava odbacivanje od suvremenog svijeta, ali zapravo stalno raste i živi u njemu. To je poruka naše predstave kojom želimo reći da idealizam stalno živi u čovjeku bez obzira na društveni i politički kontekst', ističe Tišljarić.

Paolo Tišljarić rođen je u Zagrebu 1991., gdje je diplomirao kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji dramskih umjetnosti Camusovim tekstom 'Nesporazum', koji je izveden prošle godine u Gavelli. Do sada je asistirao mnogim istaknutim kazališnim redateljima, kao što su Tomaž Pandur s kojim je u HNK-u radio 'Medeju' i 'Michelangela', zatim s Aleksandrom Popovskim, Krešimirom Dolenčićem, Oliverom Frljićem i Ivicom Buljanom ('Vučjak') i u ZKM-u s Januszom Kicom na 'Čarobnom brijegu'. Samostalno je režirao predstave 'Kronos' Dražena Katunarića u produkciji Dubrovačkih ljetnih igara i Hrvatskog društva pisaca, zatim 'Naplatnu stanicu' Ivana Vidića, također u Dubrovniku, 'Cvilidretu' Valentine Galijatović u Dječjem kazalištu Dubrava, '4 suha stopala' Ivane Sajko u Zagrebačkom plesnom centru i druge.

Govoreći o svojim kazališnim afinitetima, ističe da se još uvijek razvija kao autor te da ga posebno intrigira poetski realizam i teatar slika. Posebno ga zanimaju suvremeni tekstovi domaćih autora što smatra bitnim zbog generacijskog povezivanja i međusobnog podržavanja što je preduvjet za stvaranje jake i prepoznatljive scene. Napominje da predstave voli raditi u suodnosu i komunikaciji s glumcima i autorskim timom kojima će taj zajednički rad biti igra, a važno mu je i kontekstualiziranje teme ili problema.
'Zanima me angažirani teatar jer je kazalište za mene komunikacija, kazalište mora nešto reći i komunicirati s publikom, ali ne plakatno i a priori politično', kaže Tišljarić, koji za razliku od mnogih drugih mladih umjetnika smatra da na hrvatskoj kazališnoj sceni ima dovoljno mjesta za mlade, ali te prilike treba znati zgrabiti. Zbog toga je za početak s kolegicom Anom Sikavicom osnovao umjetničku organizaciju THEARTE kojom su koproducirali nekoliko predstava.

'Mislim da na hrvatskoj kazališnoj sceni ima mjesta za nove mlade redatelje jer nam treba novih svježih autora, ali nažalost nedostaje sistematično obrazovanje i stručna praksa gdje bi mladi redatelji mogli naučiti sva ona znanja i vještine koja ne stječu u školi. Događa se da mladi redatelji izlaze s Akademije neosposobljeni za taj posao i na neki način neizgrađeni pa se neki na putu izgube. Akademija pruža samo teoretsko znanja, a kako se režija zapravo uči kroz praksu, treba puno učiti radeći s iskusnim redateljima, ali i komunicirajući sa svim ostalima iz umjetničkog tima. Ja sam imao sreću što sam radio s redateljima različitih estetika, poetika i pogleda na kazalište, pa sam vidio s različitih strana kako se neke stvari mogu napraviti i komunicirati. Prošao sam cijeli proces nastajanja predstave upoznavši se sa svim sektorima u kazalištu, od organizacije gostovanja do nabave materijala što mi je bilo iznimno korisno. Naučio sam i komunicirati s glumcima što vas Akademija teško može naučiti', objasnio je Tišljarić.

Osim Tišljarića u autorskom timu predstave 'Nove pustolovine Don Quijotea' sudjelovali su dramaturginja Valentina Galijatović, kostimografkinja Tea Bašić, skladatelj Ozren K. Glaser, a kao oblikovatelj video projekcija Willem Miličević, oblikovateljica rasvijete Vesna Kolarec, suradnica za pjevanje Iva Mihelić, a za scenski pokret pobrinula se Matea Bilosnić.

Naslovnu ulogu Don Quijotea igra Luka Dragić, Sancha Panzu Ivan Glowatzky, a Dulcineju Barbara Vicković, Kristijan Potočki i Katija Zubčić glume njihove vjerne pratitelje, mazgu Sivonju i konja Rocinante, a u ostalim se ulogama pojavljuju Alen Šalinović, Ivana Boban i Dušan Gojić, koji igraju po nekoliko uloga, od Imigrantice i Bankarice do Ministra financija i Pjesnika, dakle, izmišljene situacije stavljene u suvremeni kontekst tog novog putovanja kroz današnje situacije.