Redatelj i ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar kaže da u ovo doba Božića i ljubavi, na temu Ministarstva kulture govori ispunjen kršćanskim razumijevanjem.

'Uzmimo u obzir sljedeću istinu: Ministarstvo kulture je sustav upravljanja temeljen na praksama iz razdoblja socijalizma, sa zadaćom održavanja kulturnih ustanova iz razdoblja Austrougarske, sa strukturom iz Austrougarske i mentalnim sklopom iz Austrougarske. Tome nije tako zbog osobnog kapaciteta ovog ili onog ministra, već zbog rutina koje nitko u ovoj zemlji nije želio mijenjati 25 godina, a za to su podjednako odgovorni i kulturnjaci i Sabor i sve dosadašnje vlade. A i politici Europske komisije mogla bi se reći koja. U tim okolnostima današnji ministar, njegova prethodnica, kao i njezinih troje prethodnika bili su umjetnici mogućeg, u krajnjim granicama svojih iskrenih snaga. Ministarstvo se, unatoč svim neprikladnostima, uspjelo otvoriti neovisnoj kulturi i nezavisnoj proizvodnji, što je najvidljivije u modelu koji je primijenjen na audiovizualnom području, koje danas funkcionira bolje no ranije i pribavlja sebi i čitavoj ideji hrvatske kulture određena priznanja, i kreativna i dohodovna. Većina kulturne populacije, međutim, očekuje od ministrice ili ministra kulture da budu dobri baćuške koji će mističnom radnjom stvoriti novac kojeg u državnom proračunu nema i zatim to podijeliti rukom nadahnute pravednosti. To je naivno, tragično', smatra Hribar.

Po njegovu mišljenju, Ministarstvo kulture je u tom smislu meta za iznevjerena očekivanja. 'Samo Ministarstvo svjesno je da mora kadrovski i strukturno popraviti svoje arhaične pravne i financijske prakse, no kako regrutirati kompetentne činovnike u uvjetima današnjeg radnog zakonodavstva i proračunske strogosti, problem je koji niti bih znao riješiti niti bih ikoga prekoravao što isto riješiti ne umije. Dok ne počnemo temeljito reformirati čitavo društvo, teško ćemo reformirati arhaični sustav hrvatske kulturne uprave. Uostalom, mogu zamisliti niz pogrešnih reformi, jer mislim da je nezadovoljstvo zajedničko, ali su vizije dramatično raznolike. Budućnost je uzbudljiva. Sretna nam bila', poručuje Hribar.

Performer i multimedijski umjetnik Siniša Labrović smatra da Ministarstvo kulture u protekloj godini nije napravilo ništa na uspostavljanju stručnih i profesionalnih kriterija te posebno na decentralizaciji i uspostavljanju nadideološkog odlučivanja u kulturi te na tom području i dalje caruju provincijalizam, klijentelizam i nepotizam.

'Užasno sam frustriran stanjem u hrvatskoj kulturi i mislim da se po tretmanu i organizaciji kulture, nismo odmakli dalje od doba Janka Polića Kamova. Mi živimo u 21. stoljeću, a ponašamo se kao da nam informacije dolaze ne u poštanskoj kočiji, nego na volovima. Naši gradovi nemaju kulturnih politika ili su one katastrofalne, a cijeli je sustav postavljen tako da umjetnici ne mogu živjeti od svoga rada, primjerice, nude mi 300 kuna za izvedbu performansa. Ja ne tražim unaprijed ni pohvale niti pokude, nego tražim od Ministarstva kulture da potakne neke inicijative kojima bi se uveli kriteriji i red na području likovnih i vizualnih umjetnosti i tako umjetnicima omogućilo da žive od svog rada. Primjerice, ne funkcionira ili uopće ne postoji sustav otkupa umjetničkih djela kao što već godinama postoji u Austriji i Njemačkoj te u mnogim drugim europskim zemljama gdje se otkupljuju radovi umjetnika do 35 godina i tako stvaraju zbirke umjetnina.

Za to ne bi bio potreban velik novac, u svakom slučaju znatno manja svota od one koja je opljačkana i podijeljena. Drugo, odluke u kulturi trebali bi donositi stručnjaci i profesionalci, a na mjestima ravnatelja muzeja i galerija i drugih kulturnih institucija, trebali bi biti samo ljudi s jakim biografijama i postignućima u struci, a ne nečiji nećaci, kumovi i ujaci, jer se time spuštaju kriteriji i snižava se kvaliteta, a nama se radi o glavi. Mogli bismo zatražiti da ravnatelji kulturnih institucija te drugi šefovi pokažu koliko imaju objavljenih radova i kakva su im konkretna postignuća u struci pa bismo odmah saznali koliko tko vrijedi. Također, treba pod hitno mijenjati sustav potpora umjetnicima jer je odvratan i funkcionira na razini ucjena i VIP-a. Bilo bi nužno organizirati i fondove za potporu i razviti mrežu rezidencija za umjetnike što postoji u cijelom svijetu. Dakle, očekujem da novi saziv u Ministarstvu kulture raskine s voluntarizmom, klijentelizmom i nepotizmom i uspostavi jasne kriterije na temelju stručnosti i znanja te da se prijeđe na nadiedeološko odlučivanje i decentralizaciju u kojima će glavnu riječ imati profesionalci', rezolutan je Siniša Labrović.

Gordana Sfeci, urednica i vlasnica izdavačke kuće OceanMore, osvrnula se na budžet Ministarstva kulture, rekavši kako je on u 2011. godini u ukupnom javnom proračunu bio 1,49, a u 2015. 0,49 te je onda, po njenom mišljenju, sasvim jasno kako je to Ministarstvo radilo u svom mandatu.

'Izvjesno je da taj jedan posto sredstava nije ušteđen na materijalnim troškovima Ministarstva, već prvenstveno na programima, a tu je sektor knjige najgore prošao. Prema podacima iz tablice programskog udjela u proračunu Ministarstva kulture za 2015. godinu, koja je objavljena na mrežnim stranicama Ministarstva kulture, vidljivo je da knjižnična djelatnost ima najmanji udjel od svih kulturnih djelatnosti, a u sklopu te svote (51.000.000) cjelokupno hrvatsko izdavaštvo financirano je s 29.000.000 kuna, što je, naprimjer, tri puta manje nego što iznose sredstva izdvojena za zagrebački HNK, što pak kazuje da je briga za knjigu gotovo nepostojeća', ističe Gordana Sfeci.

Smatra da bi se budući saziv Ministarstva kulture trebao ozbiljno pozabaviti tim sektorom od kojeg živi najmanje deset tisuća, pretežno visokokvalificiranih, zaposlenika.

'Prvenstveno se treba izboriti za veći postotak u javnom proračunu, povećati sredstva javnim knjižnicama, povećati otkupe knjiga, stipendije autorima i započeti nacionalnu kampanju poticanja čitanja, jer je krajnji trenutak da ne izgubimo tisuće mladih ljudi kojima je knjiga postala pravi bauk. Jer još uvijek, bez obzira na veliku vrijednost IT obrazovanja, koje ipak većina mladih danas koristi u trivijalne svrhe, knjiga je stup svakog kvalitetnog obrazovanja i odgoja', poručuje Gordana Sfecci, podsjećajući da je u tu svrhu i udruga Knjižni blok, čiji je član, uputila prije dvije tjedna Ministarstvu kulture i Vladi RH dopis u kojem traže hitno donošenje smjernica za stabilizaciju i razvoj te važne kreativne industrije.

'Odgovor se još čeka', kaže Gordana Sfeci.

Mani Gotovac, dramaturginja i spisateljica te bivša intendantica riječkog i splitskog HNK-a, istaknula je da je pri samom početku rada Ministarstva kulture bila, neovisno o njima, pozvana u brojne naše gradove, to jest u njihove knjižnice, a između ostalih gradova, bila je gošća i u Knjižnici grada Metkovića.

'Bio je to za mene jedan od izuzetnih događaja. Posjećivala sam tada, kao i danas, u povodu svojih knjiga gotovo sve knjižnice u Hrvatskoj. I svugdje sam se izuzetno dobro osjećala. Ali u Metkoviću me dočekala savršeno uređena i bogata knjižnica u prekrasnoj zgradi još iz vremena Austro Ugarske. Velika dvorana bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. S brojnim čitateljima razgovarala sam o 'Fališ mi', ali i o brojnim drugim knjigama. Ne samo svojim. Pokazao se golemi interes i znanje koje samo iz knjiga može proizići. Kada sam prošlog ljeta prolazila kroz Metković, stisnulo mi se grlo. Mojem čuđenju nije bilo kraja. Knjižnice koju sam ranije vidjela - više nije bilo!!! Prema odluci Grada brojni prostori u zgradi knjižnice, oduzeti su - knjigama. Rekli su mi da je naredba bila 'usmena' i da će 'biti korisna za grad'. Vidjela sam svojim očima nešto knjiga razbacanih po podu, odgurnutih, odbačenih. Bila sam konsternirana. Pa je li moguće da novi mladi znanstvenik, psihijatar, gradonačelnik Metkovića ne zna ili ne razumije što znači knjiga za stanovništvo jednog grada, jedne zemlje? Je li moguće da Božo Petrov ne razabire kako je taj njegov potez - REFORMA za uništenje ostataka ljudskosti u nama? Sve sam kasnije ispričala i u Ministarstvu kulture. Bilo je već kasno. Danas se pitam - hoće li preporod naše domovine biti nalik knjižnici u Metkoviću?' govori Mani Gotovac.

Josip Zanki, slikar i predsjednik HDLU-a, rad Ministarstva kulture u protekloj godini ocjenjuje ocjenom dobar te navodi da je temeljni problem bio smanjenje budžeta za kulturu, koji se dogodio još za vrijeme bivše ministrice kulture Andreje Zlatar.

'Na području kulture još uvijek ne postoje usustavljene kategorije pa je tako nejasno što je u hrvatskoj kulturi regionalna tj. lokalna, što je nacionalna, a što internacionalna vrijednost. Problem je nastavljanje dominantnih modela kulture, odnosno, protežiranih umjetničkih polja, pa je tako od Austrougarske Monarhije naslijeđen kazališni model, iz vremena Jugoslavije filmski model, a iz vremena tranzicije u 90-ima model alternativne (urbane) kulture. Naravno, u svemu tome manji dio kolača ostaje za druge i drukčije kulturne modele. Od budućeg ministra/ice očekujem da Ministarstvo kulture aktivno podupire stvaranje novih kulturnih dobara, uz očuvanje onih postojećih koje definiramo kao baštinu. Također je bitno što više raditi na integriranju hrvatske kulturne scene u europsko okruženje. To je jedini izlaz iz getoizacije', poručuje Josip Zanki.