Nastavno na objavu liste drugog kruga odobrenih i odbijenih knjiga za otkup za narodne knjižnice u 2021. godini, porazgovarali smo s nekoliko izdavača kako bismo saznali što misle o postojećem mehanizmu otkupa, ali i o najavljenoj promjeni tog mehanizma. Naime, dosadašnji model otkupa knjiga, koji se primjenjivao zadnjih dvadeset godina, trebao bi uskoro izgledati sasvim drugačije.

Taj novi model, prema kojem bi Ministarstvo kulture i medija sredstva isplaćivalo direktno narodnim knjižnicama, da bi one zatim po preporuci Kulturnog vijeća za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost samostalno kupovale knjige i o tome izvještavale Ministarstvo kulture - brine mnoge izdavače. Podsjetimo, do sada su se sve odluke o tome koje će knjige biti otkupljene donosile u Ministarstvu, a izdavači su svoje knjige trebali samo dostaviti na adrese knjižnica.

Što je izdavačima problem u novom modelu?

Model otkupa koji je sada na snazi, kažu nam izdavači s kojima smo razgovarali, nije savršen, ali je dovoljno dobar te predstavlja značajnu pomoć izdavačima (pogotovo onima koji se u svom poslovanju znatno oslanjaju na potpore i otkupe Ministarstva). Novi model bi, pak, mogao prilično zakomplicirati stvari, slažu se naši sugovornici. Tema otkupa knjiga je, inače, nešto o čemu izdavači nerado i sa strepnjom govore. Neki od njih su nam dali izjave na temu, da bi ih poslije povukli, uz zamolbu da ipak ne objavimo ono što o svemu misle - budući da im 'to neće donijeti ništa dobro'.

Ipak, saznajemo kako će, po novom modelu otkupa, knjižnice dobivati sredstva uz upute Ministarstva o tome koje naslove kupiti. Postojat će obvezna lista, i lista preporuka prema kojima bi svaka knjižnica zasebno trebala realizirati odluke Ministarstva. Izdavači strahuju da će to u praksi, za početak, donijeti mnogo više administracije. Knjižnica je u Hrvatskoj puno. To je puno računa, mejlova. Osim toga, brinu se izdavači, hoće li se knjižnice doista držati uputa Ministarstva o tome koje knjige kupiti? Tko će raditi monitoring nad procesima? Sve je to za izdavače i dalje jedna velika nepoznanica.

Brigu o novom modelu otkupa dijeli i nakladnik Josip Ivanović iz Edicija Božičević. Toj je nakladničkoj kući u drugom krugu ovogodišnjeg otkupa bilo otkupljeno četiri naslova (Boris Perić i Tomislav Pletenac: Hrvatski politički bestijarij / Haska Šijan: Iza leđa / Paulo José Miranda: Mrtva priroda / Philippe Claudel: Njemačka fantazija), dok im je jedan naslov bio odbijen (Dorothy Day: Duga usamljenost). Na otkupljene naslove Edicija Božičević Ministarstvo je potrošilo ukupno 63.050,00 kn, a uskoro će ih moći čitati članovi gradskih knjižnica u većini hrvatskih gradova.

'Mislim da otkup kako sada funkcionira nije loše zamišljen, iako mi se čini kako Ministarstvo nema čvrstu strategiju oko toga kad bi se otkup trebao provoditi. Sam model, dakle, nije loš, ali vremenski je i financijski neuravnotežen,' kaže nam vlasnik Edicija Božičević Josip Ivanović.

'Svake godine se najavljuju tri ili četiri otkupa,' nastavlja Ivanović, 'ali ti otkupi nisu pravilno raspoređeni. Na neke se otkupe dugo čeka, a onda idući slijedi vrlo brzo. Na primjer, prvi otkup je ove godine bio u svibnju, a drugi tek nedavno. Idući je, pak, već za 15 dana. Nema logike da između dva otkupa bude tako mali razmak, jer je to za izdavače vrlo kratak period za izdavanje novih naslova, kako bi uopće bili u konkurenciji za taj idući otkup,' smatra Ivanović pa dodaje kako cijela ta situacija ima 'ripple effect' na izdavaštvo. Naime, pate izdavački planovi, jer se oni kroje i prema otkupu, pojašnjava Ivanović pa nastavlja:

'Nije mi jasno zašto otkup nije otvoren cijele godine, i da se stalno prijavljuju knjige, bez fiksnog roka, a da Ministarstvo u ravnomjernim razmacima donosi tri ili četiri puta godišnje odluke što otkupiti. To bi imalo više smisla, tako se radi vani. Norveški, ili švedski natječaji za potpore knjizi otvoreni su cijele godine, a oni evaluiraju prijave 3 ili 4 puta godišnje. Kad govorimo o novom modelu otkupa - tek on mi se čini mnogo problematičniji od postojećeg,' navodi Ivanović

Zašto, pitamo ga.

'Ono što je u tom modelu pozitivno jest da će male knjižnice moći odlučivati što im od otkupa treba, a što ne, budući da one često nemaju fizički dovoljno prostora za sve što dobiju od otkupa. Međutim, itekako je problematično da se knjige naručuju prema onome što knjižnice misle da im treba, a ne prema onome što povjerenstvo odluči. Knjižnice forsiraju krimiće, ljubiće... Ministarstvo će, kažu, imati listu obveznih i preporučenih naslova, ali iskreno svi mi izdavači smo i dalje zbunjeni i ne znamo što zaista možemo očekivati. Čini mi se da cijela poanta otkupa nije da knjižnice kupuju što žele, nego da se podupru one knjige koje inače ljudi manje čitaju, no za koje je važno da se nalaze u knjižnicama, jer su bitne za kulturu jedne zemlje,' odgovara Ivanović pa spominje i poeziju koja je, kako kaže, vrlo važna no ima malu publiku i riječ je o neisplativim knjigama. Ipak, uvjeren je izdavač, i takve knjige moraju postojati u kulturnom polju i trebaju biti poticane.

'Ideja starog otkupa je upravo u tome da se distribucija takvih knjiga stimulira, a po novom modelu, čini mi se, otkup će ovisiti mnogo više o knjižnicama i njihovom afinitetu. Dobit će listu obveznih naslova, listu preporučenih, i sami će raspodjeljivati budžete na ono što žele. I opet će se tu najbolje provesti veliki izdavači, koji imaju najveći bazen knjiga koje izdaju - uključujući krimiće i popularne naslove - dok će nišni izdavači tu biti u slabijoj poziciji. Mislim da će to njima proizvesti gubitke u odnosu na dosadašnji model', govori Ivanović pa dodaje kako sve izdavače jako zanima tema novog modela otkupa. Čini mu se, međutim, kako prave komunikacije s njima oko toga nije bilo.

'To apsolutno nedostaje. Događaju se nekakvi sastanci, ali to je uvijek više na individualnoj nego na općoj razini. Nama treba ozbiljan okrugli stol gdje će biti prisutno petnaest-dvadeset izdavača iz različitih niša, kao i ljudi iz knjižnica, i gdje će se raspravljati o raznim prijedlozima, vidjeti što je u njima dobro, a što nije. Treba nam javna rasprava, a nemamo je. U tome vidim ozbiljan problem, i mislim da nikada nećemo imati stabilne odnose između Ministarstva, izdavača i knjižnica dok svi ne možemo sudjelovati u toj raspravi. Otkup nije stvar o kojoj se treba odlučivati nabrzinu, o tome treba dosta razgovarati i svaka strana treba imati upliv u te razgovore,' zaključuje Ivanović.

Ministarstvo odbija otkupljivati priručnike hrvatskih autora

Vlasnica izdavačke kuće Beletra, Sandra Pocrnić Mlakar, govoreći o otkupu Ministarstva ističe kako je za nju problem što se knjige otkupljuju samo na temelju estetskih vrijednosti.

'Tu instituciju otkupa knjige shvaćam kao jednu promotivnu akciju kojom se u knjižnice upucavaju novi naslovi s preporukom Ministarstva za čitanje. Veliki utjecaj koje Ministarstvo ima treba iskoristiti za razvoj, inspiraciju i edukaciju publike. Knjiga je vrlo jak medij, i to je način na koji ona dolazi najbliže i najširoj publici, koja možda nema novca za knjigu. Ja već dugo sugeriram da se na taj način u knjižnice upucavaju informativne knjige, razni priručnici, dakle aktivne knjige koje odgovaraju na postojeće krize, koje donose neka rješenja', kaže nam Pocrnić Mlakar pa dodaje kako se otkupom Ministarstva i dalje 'prebiru stare teme, favoriziraju afirmirani pisci, dok se mladima ne daje prednost'.

'Sva ta nastojanja koja ja pokušavam afirmirati, tim otkupom padaju u vodu jer Ministarstvo to ne podržava. Ja ne znam koji su njihovi kriteriji, ali mislim da bi trebalo dati prednost knjigama koje upravljaju krizama. Idemo, dakle, pokazati da smo svjesni situacije u kojoj se nalazimo globalno i lokalno. Naš jezik je malen, zemlja je mala, i jezik nam je ugrožen u ovom dobu. A u krizi u kakvoj jesmo, strašno je bitno da formuliramo i rješenja na hrvatskom jeziku. Mislim da pri otkupu knjiga, kakav god model bio, treba paziti da se domaćim i mladim autorima da prednost, te da se guraju knjige hrvatskih autora koje donose rješenja koja se odmah mogu primijeniti', ističe Pocrnić Mlakar, dodajući kako je otkup knjiga 'vrlo snažan instrument, koji se u Hrvatskoj ne koristi na najbolji način'.

Neki od priručnika hrvatskih autora koje izdaje Beletra su: 'Bachove kapi za sretan i uravnotežen život' (dr. sc. Ana Klikovac), 'Život koji želiš živjeti' (Jan Bolić), 'Kako voditi sebe i druge' (Mirta Faisman-Čobanov), 'Kako preživjeti u suvremenoj džungli' (Sandro Kraljević), 'Najjači si kad si svoj' (Kristina Ercegović) i sl.

Primjer malog izdavača koji ne prolazi na otkupu Ministarstva, no svoje knjige direktno prodaje knjižnicama

Interesantan je i slučaj malog zadarskog izdavača Shtorija. U drugom krugu otkupa Ministarstva odbijeno im je čak šest slikovnica autorice Sarah Stručić. Ministarstvo kulture nije htjelo za knjižnice otkupiti njezine 'Vjeverice koje kreću u školu' i 'Nevolje poljskog miša', kao niti slikovnice koje je napisala pod naslovima 'Božićna potraga', 'Ljama u Parizu', 'Snježna priča mame medvjedice' i 'Tajna velikog krokodila'. Riječ je o, zapravo, seriji dječjih slikovnica, kako nam je pojasnila autorica Sarah Stručić.

'Prošle sam godine izdala prvu seriju slikovnica, za svoj gušt. Lani se za otkup nisam ni javljala. Ove godine sam išla, odbijena sam. Gledajte, meni je to gušt, a ne posao. Svoju prvu seriju slikovnica uspješno sam i u nekoj mjeri sama uspjela plasirati u knjižnice. I prema svim informacijama koje imam, one su bile dobro čitane. Što se tiče druge serije slikovnica, potajno sam se nadala otkupu. Jer, izdavaštvo je kod nas, pogotovo ako si mali, bez otkupa neisplativo. Dobro je ako se uopće pokriješ. U tom smislu bi mi otkup super došao. No, stječem dojam da se u našoj državi mali izdavači teško tu proguraju,' govori nam Stručić, dodajući kako - istovremeno dok se odbijaju dječje slikovnice domaćih autora - prolaze naslovi poput 'Pipi duge čarape'.

'Ne bi htjela da me se krivo shvati, to je kultni naslov, ali isto tako to je knjiga koja ima tolike godine iza sebe, a Ministarstvo ne želi podržati domaće autore koji pišu za djecu', kaže Stručić, naglašavajući kako nikakvu odbijenicu nije dobila - a kamoli obrazloženje Ministarstva.

'Samo sam dobila potvrdu da je prijava zaprimljena. Tako da nemam nikakve povratne informacije, ne mogu reći zašto mi slikovnice nisu prošle. Je li problem u cijeni? U sadržaju? U priči? Baš ništa ne znam o tome', nastavlja Stručić pa dodaje kako, što se tiče dječje literature, u 'njezinoj' zadarskoj knjižnici, dominiraju prijevodi stranih autora. Hrvatski autori i autorice takve literature broje se 'u sitno', kaže ona.

Ipak, nastavlja autorica, na dječjem odjelu zadarske knjižnice prošle je godine najčitanija bila, pogađate, upravo njezina slikovnica iz prošlogodišnje serije. Inače, te je svoje slikovnice autorica sama prodavala i distribuirala knjižnicama, a otkupilo ih je njih četrdesetak.

'Iznenadilo me to. Ja sam složila mejl s ponudom svim knjižnicama, i njih 40 se javilo. Opet, to je mali dio od ukupnog broja knjižnica, ali dobro je znati da se može u knjižnice dospjeti isključivo svojim trudom, bez pomoći Ministarstva', zaključuje Stručić.