Urbani mitovi određuju našu povijest i naše živote, ne propitujemo ih, nego na njima zasnivamo svoja opredjeljenja. No u svojim novim dioramskim fotografijama (po uzoru na kazalište Louis-Jacques-Mandé Daguerrea), koje možemo pogledati u Kući Lauba od 16. listopada, sve ih dekonstruira Kristian Kožul.

'Želio sam ih prikazati kroz vlastite afinitete, kao snoviđenje, a ne dokumentaristički', kaže on. Kao i u njegovim prethodnim skulpturama, u novim radovima očita je sklonost pretjerivanju.

'Izbjegavati tu sklonost za mene bi bilo kontraproduktivno, to je jedna umjetnička strategija kojoj sam se priklonio u potpunosti i tako mi je lakše ilustrirati surealnost određenog ambijenta. Ne želim se ni truditi zadržati hladniju estetiku.'

Na fotografijama Kožul i dalje zadržava distancu prema živim modelima:

'Evidentno je da postoji zazor od toga da koristim ljudska tijela u svom radu. Čini mi se da nedostatak protagonista sugerira da su prikazani događaji nevjerojatni ili u krajnjoj liniji to da smo suočeni s posljedicama čina te su protagonisti nestali, a koji je konačan i završen zanimljiviji nego istinska situacija.'

Izložba nazvana 'Misinterpretations' prikazuje svijet kao hirovitu halucinaciju i okrutnu naviku: Tuđman i Milošević dijele Bosnu na famoznoj salveti (dok se tepih nalazi na stropu, a prostor je ispunjen s 10 tisuća zgužvanih maramica).

Gastarbajteri u Njemačkoj 70-ih obolijevali su zbog toga što su, ne poznajući jezik, a želeći uštedjeti novac na hrani, kupovali i konzumirali konzerviranu hranu za pse.

Alija Sirotanović, junak socijalističke udarničke proizvodnje, teleportiran je u suvremeni svijet apsolutne potrošnje. Nadrealni mehanizam proizvodnje čuda u Međugorju zahtijeva mnoštvo malih bogorodica okruženih lavorima u uprizorenju sna fra Joze.

Naš je svijet rasistički nacrtan na salveti napravljenoj od pseće hrane dok bogorodice plutaju nad lavorima - dobivamo dojam promatrajući fotografije koje je Kožul napravio u suradnji s fotografom Tomislavom Marićem