William Gibson je svoju književnu i znanstveno-fantastičnu karijeru zasnovao na skoro pa vizionarskoj sposobnosti razumijevanja novih medija, interneta i suvremenih sredstava komunikacije te njihovom dugoročnom utjecaju na ljude i međuljudske odnose. Dok još world wide web kakvim ga danas poznajemo nije bio zamisliv ostatku svijeta, iako su pretpostavke za takav razvoj bile ostvarene, Gibson je u svojim SF-romanima pisao, između ostaloga, o online identitetima, sveprisutnosti sredstava digitalne komunikacije, hakerima i cyberkriminalu.

Ključni trenutak autorove karijere 'spekulativnog romanopisca', kako se to precizno definira na SF-sceni, bilo je objavljivanje romana 'Neuromancer' 1984. godine, koji se u međuvremenu smatra i rodonačelnikom podžanra cyperpunk unutar znanstveno-fantastične književnosti. U njemu je Gibson opisao svijet distopijske budućnosti u kojem se živi više virtualno nego realno, a iz današnje perspektive sve to u zapanjujućoj količini podsjeća na svijet u kojem živimo. 'Neuromancer' je bio i jedno od prvih književnih dijela koja su dubinski obradila tu tematiku, te je njegov utjecaj – u žanru SF-a, ali i cijelom društvu – odgovarajuće veliki i dalekosežan, čak toliko da ga je magazin Time prije nekoliko godina uvrstio na listu sto najboljih romana objavljenih na engleskom od 1923. godine (dakle nakon što je objavljen Joyceov 'Uliks', kao prijelomni trenutak u književnosti 20. stoljeća).

'Neuromancer' je zapravo predstavljao tek uvod u Gibsonovo bavljenje virtualnim svijetom, kojemu su posvećene i dvije trilogije romana, tzv. 'Sprawl Trilogy' i 'Bridge Trilogy'. U njima se autor bavi utjecajem multinacionalnih kompanija na društvene procese u svijetu, ali i međuljudske odnose, te naročito ističe negativnu ulogu tabloidnih medija u svijetu budućnosti, koju danas u zabrinjavajuće velikoj mjeri živimo. William Gibson je sve to predvidio i zapisao tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, s time da uspjeh njegovih romana nije temeljen isključivo na predviđanju nadolazećeg, nego i na uzbudljivim zapletima i pamtljivim likovima (pa i kad se zovu lonelygirl15), većinom buntovnika protiv sistema.

Takva autsajderska pozicija ne treba čuditi ako se zna da je Gibson (rođen 1948) odlučio odseliti iz SAD-a u Kanadu 1967. kako bi izbjegao služiti vojsku u Vijetnamu, a mladost je proveo kao dio tadašnje kontrakulturne scene, okružen hipijima i halucinogenim drogama. Svoju kritičnu oštricu prema američkim vlastima Gibson je zadržao i do danas, a manipulacijama vlasti se bavi i u romanu 'Zemlja špijuna', koji je kod nas nedavno objavio Algoritam (u prijevodu Andree Bagović). Riječ je o djelu prvotno objavljenom 2007, dakle u posljednjoj fazi mandata Georgea W. Busha, obilježenog ratovima, mučenjem zarobljenika, masovnim nadgledanjem stanovništva digitalnim putem i paranojom prema potencijalnim terorističkim prijetnjama. Ukratko, savršen kontekstu za cyberpunk roman Williama Gibsona, čiju je umjetničku maštu dostigla i društvena stvarnost.

U centru priče su tri lika, jedna novinarka i dva špijuna posebne vrste (od kojih jedan nosi ime Tito, ali nepovezano s jugoslavenskim nasljeđem), čije se sudbine opasno počinju prepletati, a sve u kontekstu potpuno realnih odjeka napada na Svjetski trgovački centar 9. rujna, i činjenice da nam sve više online aktivnosti oduzima mogućnost anonimnosti. Gibson kroz usta jednog lika konstatira kako je 'prava funkcija terorizma natjerati ljude da odustanu od vladavine zakona', a u tom je kontekstu Amerike u ere Busha država koja je izdala vlastite glasno deklarirane ideale.

Kao i uvijek kod Gibsona, društvena kritika je samo jedan od elemenata 'Zemlje špijuna', romana koji nudi i sliku ljudske izolacije u eri globalnih sela te i nekoliko intrigantnih tehnoloških koncepata, koji će za par godina možda i postati roba masovne potrošnje. Zato u 'Zemlji špijuna' mogu podjednako uživati štovatelji Gibsonova književnog opusa kao i oni koji se tek raspoloženi za čitanje dobrog tehno trilera. U pozadini ostaje zabrinjavajuće pitanje – kako se dogodilo da stvarnost postane toliko mračna i fantastična, pa da se i njome William Gibson konačno pozabavi u svojem romanu?