'Kako nastaje zloća?' - pitanje je to koje nije samo retoričko u filmu koji je trenutačno kinohit u svijetu te na šaren i razbibrižan način uistinu propituje zašto se ljudi ponašaju loše, nego bi mogao biti i jednim od ponajboljih radova sedme umjetnosti u 2024. U svakom slučaju, jedan je od najambicioznijih, a da pritom stječe naklonost i publike i kritike. Riječ je o 'Zlici', holivudskom spoju mjuzikla, spektakla i humorne drame koji se godinama pripremao, da bi prije dvije i pol napokon krenuo u realizaciju. Naslovna je (anti)junakinja u njemu poznata još od 1900., kada je američki pisac L. Frank Baum objavio svoje najpoznatije djelo 'Čarobnjak iz Oza' i ono je veoma brzo postalo klasikom književnosti za djecu i mlade u SAD-u i diljem svijeta te nedvojbeno jednom od najpoznatijih i najomiljenijih bajki koje su se čitale i u školama i izvan njih. Priča o djevojčici Dorothy Gale iz Kanzasa, koju tornado prenese u fantastičnu zemlju Oz, a ona ondje, kako bi je čarobnjak koji je na čelu tog svijeta vratio kući, mora ubiti Zlu Vješticu od Zapada, ostvarila je jedinstven utjecaj u popularnoj kulturi. Ali i u društvu, uz mnoštvo bitnih pitanja i - odgovora.

Jedno se od tih pitanja provlačilo cijelo vrijeme. To je upravo pitanje odnosa dobra i zla kao arhetipskog kontrasta u gotovo svim bajkama kao metaforama stvarnosti. Filmska 'Zlica' taj odnos prikazuje u prvom redu na zabavan način, u najboljoj tradiciji zlatnog doba Hollywooda. Njemu je film otvoreni hommage, ali je istodobno postmodernistička reinterpretacija ne samo izvorne Baumove priče, nego i svih njezinih simbola koji su se urezali u kolektivno pamćenje. Za to je urezivanje zaslužna i filmska prilagodba romana iz 1939. Victora Fleminga, redatelja koji je iste godine režirao još jedan svevremeni naslov američke kinematografije - 'Zameo ih vjetar'. Flemingovo lucidno i iskričavo iščitavanje romana za sva je vremena vizualiziralo likove u priči i kontekst u kojem se nalaze te se pri spominjanju 'Čarobnjaka iz Oza' najčešće asocira viđeno u filmu.

Najuspjelija filmska negativka

Kako svaka uspjela bajka ovisi o interakciji središnjih protagonista i antagonista, tako je i u 'Čarobnjaku iz Oza' ključ uspjeha bio u liku kojemu se Dorothy suprotstavlja kao predstavnica dobra. Premda je i literarni predložak to besprijekorno napravio, tek se u Flemingovu filmu na krajnje sugestivan način dočarala Zla Vještica od Zapada, koju je maestralno odglumila Margaret Hamilton. Odbijajuće zelene kože i u zastrašujućoj crnoj haljini, sa zašiljenim šeširom i plaštem te dijaboličnog osmijeha, glumica je ostvarila ulogu karijere, i to tako uvjerljivo da je njezinu 'zlicu' Američki filmski institut 2003. smjestio na četvrto mjesto najuspjelijih filmskih zlikovaca svih vremena (prva tri mjesta drže Darth Vader iz serijala 'Ratovi zvijezda', Hannibal Lecter iz filmova 'Kad jaganjci utihnu' i 'Hannibal' te Norman Bates iz horora 'Psiho', što znači da je glavna negativka iz 'Čarobnjaka iz Oza' najdojmljiviji ženski lik na ovom popisu). Mada su i Baumov roman i Flemingov film kasnije popratili novi književni zapleti te ekranizacije, među potonjima i podjednako ambiciozno 'Carstvo velikog Oza' iz 2013. u režiji Sama Raimija, tek se ovogodišnja 'Zlica' nametnula kao idejni, narativni i posebice konceptualni iskorak u odnosu na svoje klasične uzore.

Tri su razloga tomu. Prvi je njegov također literarni predložak iz 1995., drugi kazališna prilagodba tog romana premijerno izvedena 2003., a treći autonomno i poprilično nadahnuto prenošenje na filmsko platno motiva iz oba materijala. U tom je slijedu opsežni roman 'Wicked: The Life and Times of the Wicked Witch of the West' američkog književnika Gregoryja Maguirea najmračniji. Živeći početkom devedesetih u Londonu te, među ostalim, prateći slučaj monstruoznog ubojstva dječaka Jamesa Bulgera, koje su počinila druga dva dječaka, Maguire je odlučio spojiti vlastita propitivanja o podrijetlu ljudskog zla te jednu od najpoznatijih priča o borbi dobra protiv zla, onu iz Baumova djela. Tako je nastao roman koji se zapletom više nije dominantno obraćao dječjoj publici, nego je postao svojevrsna romansirana antropološka i sociološka studija o izopćenom pojedincu u manipulativno vođenoj društvenoj i političkoj zajednici koja samo generira nepravdu i neravnopravnost te nužni otpor. K tome, Maguire se zapitao je li, s obzirom na sve kroz što je prošla u svojim formativnim godinama te zbog načina na koji ju je društvo odbacilo, buduća Zla Vještica od Zapada bila predisponirana za zlo i vlastitu sliku da je zla.

Revizionistički pristup likovima

Naime njegova fabula govori o djetinjstvu i mladosti Zle Vještice od Zapada te o svemu što je prethodilo njezinu kobnom susretu s Dorothy u glavnoj priči. Stoga ne čudi to da se za Maguireovo posezanje za Baumovom baštinom te njegov revizionistički pristup dobro poznatim likovima i motivima zainteresirao teatar te je tako nastao jedan od najdugovječnijih i najgledanijih aktualnih kazališnih mjuzikala, čiji je skladatelj i tekstopisac Stephen Schwartz, a autorica libreta Winnie Holzman. Njihovo je u scenskom i glazbenom smislu raskošno djelo predložak ovogodišnjeg filma, ali je sama ekranizacija znatno šira, jer mjuzikl će u konačnici zaživjeti kao dvodijelni film. Nastavak, odnosno rasplet 'Zlice' stiže u kina u studenom 2025., a ta se odluka pokazala veoma dobrom jer prvi dio priče ima efektnu kulminaciju koja doslovce zaziva logičan razvoj i likova i zbivanja.

Za uspjeh filma zaslužna je pak mnogobrojna ekipa ispred i iza kamera, a predvodi je redatelj Jon M. Chu, dosad najpoznatiji po kinohitu 'Suludo bogati Azijci', u kojem je direktor fotografije bio hrvatski snimatelj Vanja Černjul. Chuov osjećaj za dozirano generiranje događaja i dinamiku, koja se održava unatoč punih dva i pol sata trajanja, zatim stvaranje očaravajućeg svijeta koji se neovisno o fantastici neprestance referira na prepoznatljivu stvarnost te rad s glumačkom ekipom daruju 'Zlici' okvir budućeg klasika žanra. Ipak, sve je u konačnici ovisilo o unutarnjoj logici priče i njezinim poveznicama s prilikama koje metaforički opisuje, kao i o izvedbama ponajprije glumica u središnjim ulogama. U fokusu je, dakle, buduća Zla Vještica od Zapada koja je kao djevojčica Elphaba Thropp rođena u preljubničkoj vezi majke. Otac je zbog zelene boje kože nikada nije prihvatio te je od ranog djetinjstva bila na usluzi mlađoj i voljenoj sestri s paraplegijom, Nessarose. Kada joj sestra krene na Sveučilište Shiz, Elphaba zbog svojih parapsiholoških moći zapne za oko dekanici Madame Morrible te do jučer odbačena djevojka dobije novu životnu priliku. Ali, i u početku, nesklonu joj cimericu Galindu, plavokosu razmaženu bogatašicu koja i sama ima velike čarobnjačke ambicije. Ipak, nakon neizbježnih problema i prihvaćanja međusobnih različitosti, njih se dvije sprijatelje. Kada Elphaba dobije poziv moćnog Čarobnjaka iz Oza, čini se da sve sjeda na svoje mjesto. No blještavi Oz nije ni približno mjesto kao iz bajke...

Orvelijanska priča

Premda su ton i mnoštvo slojeva iz romana Maguirea, koji je zapravo u bajku zaogrnuta orvelijanska priča o autokratskom režimu fašističkog predznaka u kojem se drukčiji, u ovom slučaju inteligentne životinje, isključuju iz društva, prilagođeni filmskom spektaklu, 'Zlica' je sve samo ne prvoloptaška ekranizacija. To je na roman i kazališni mjuzikl čvrsto oslonjena rekonstrukcija ne samo naslovnog lika, nego i domišljato dovođenje u pitanje što su to zlo i zloća te kako oni nastaju. Je li posrijedi priroda ili odgoj, sami ljudi ili njihova okolina? Može li primarno dobro u nekom trenutku posve promijeniti smjer? I koje su posljedice suprotstavljanja autoritetima koji hine dobro, a u biti su mračna devijacija upravljanja zajednicama, ma kolike i kakve one bile?

Pokušaj da se odgovori na ove dvojbe prepoznat će zreliji gledatelji 'Zlice', ali je ona u cjelini trijumf filmskih izražajnih sredstava koja su u isto vrijeme dočarala prepoznatljiv svijet iz mašte i njegovu ponovno osmišljenu sliku. Vizualni efekti posve su u službi priče, a prave su bravure kostimografski i scenografski rad s primjerice tisućama posađenih tulipana u Zemlji Žvakača. Glumački i pjevački forte pripada Cynthiji Erivo kao Elphabi, kojoj je uspjelo ono ključno - i da ne ostane u sjeni Margaret Hamilton i da mitskoj negativki podari auru istinske borkinje za dobro. I kako onda nastaje zloća? To ćemo, barem filmski, doznati dogodine, u drugoj 'Zlici', u kojoj ponovno glumi i Ariana Grande Butera u ulozi Galinde - odnosno Glinde - kao buduće Dobre Vještice od Sjevera. Razlog za to što je Galinda postala Glindom jedan je od ponajboljih dijelova priče te je objašnjava u cijelosti. Ako nitko osobno ne učini ništa protiv zla, nakon svih onih koji su odvedeni, više nitko neće preostati. Iako je 'Zlica' prvorazredna holivudska filmska bajka, ima u njoj nešto upozoravajuće. I nešto što sve više ima veze sa stvarnošću, a sve manje s lepršavim pričama.