"Predsjedniče, predlažem da platimo. Onda ćemo pratiti tko stoji iza toga.". Kaže to glavni negativac Konrad Breznov u akcijskom špijunskom trileru Canary Black. Film je nastao u britansko-američko-hrvatskoj koprodukciji te se s posebnim nestrpljenjem iščekivao u Hrvatskoj jer je gotovo u cijelosti snimljen na domaćim lokacijama, konkretno u Zagrebu. I što je najvažnije, u njemu Zagreb nije ni Beč, ni Prag, ni neki neidentificirani velegrad na dodiru Srednje i Jugoistočne Europe nego – baš Zagreb. Stoga se i ono 'predsjedniče' iz prve rečenice odnosi na nekog od hrvatskih političara na samom vrhu vlasti.

Ostaje nedoumica je li riječ o predsjedniku Republike ili o predsjedniku Vlade. S obzirom da se prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija imenuju, odnosno razrješuju rješenjem koje supotpisuju predsjednik Republike i predsjednik Vlade, središnji se antagonist u filmu mogao obratiti i jednom i drugom. Kako pak premijer ima ključnu ulogu u raspolaganju proračunskim sredstvima, Breznov bi se u duhu zapleta filma prije obratio njemu. No, ovim se detaljima zasigurno nisu zamarali autori filma kojima su zagrebačke lokacije prije svega poslužile za dočaravanje jedne tranzicijske europske zemlje u koju je moguće smjestiti željenu radnju. S druge strane, hrvatskoj će publici, osobito onoj u Zagrebu i koja Zagreb poznaje, biti itekako zabavno gledati kako su to učinili.

Zagreb je konačno - Zagreb

Film Canary Black izazvao je popriličnu pozornost još prije dvije i pol godine kada je u sklopu tadašnjeg marketa Festivala u Cannesu objavljeno da se kreće u njegovu realizaciju, te da su za glavninu snimanja izabrani upravo Hrvatska i Zagreb. Rad u režiji Francuza Pierrea Morela, proslavljenoga žanrovski i konceptom veoma sličnim filmom 96 sati iz 2008. s Liamom Neesonom u glavnoj ulozi, u Zagrebu i Rovinju snimao se tijekom jeseni i zime 2022. i 2023., uz više od dva mjeseca snimajućih dana. Film je ostvaren u sklopu Programa državne potpore za poticanje ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela koji provodi Hrvatski audiovizualni centar (Filming in Croatia) u suradnji s Ministarstvom kulture i medija. Projekt je pritom okupio više od tri stotine hrvatskih filmskih djelatnika, te gotovo sedamdeset njih u različitim manjim ulogama. Onu najveću ostvarila je mlada hrvatska glumica Romina Tonković koja tumači hakericu Sorinu na usluzi glavnoj junakinji Avery 'Ave' Graves.

U tom je smislu Canary Black itekako uspio jer je projekt angažirao velik broj domaćih filmašica i filmaša, produkcija je najvećim dijelom realizirana u Hrvatskoj, sam je Zagreb ovdje napokon grad u kojem se događa nešto uzbudljivo, pa makar i nesuvislo, dok je dolazak hollywoodsko-britanske glumačke zvijezde Kate Beckinsale u hrvatsku prijestolnicu omogućio velik publicitet i za zemlju, i za njezine koprodukcijske mogućnosti kojima Hrvatska i dalje poprilično kaska za nizom bivših socijalističkih država kojima je prije pada Berlinskog zida bila uzor i u tome. Međutim, sada su neka druga vremena u kojima se Hrvatska nikako ne uspijeva nametnuti u mnogo čemu profitabilnom nego se pri dnu parametara Europske unije pokušava izboriti za bilo kakav iskorak. Stoga je odluka ekipe filma Canary Black da se snima baš u Hrvatskoj bila poželjna i kontekstualno uspjela jer je Hrvatska sa svojim glavnim gradom idealno mjesto radnje ovako zamišljenog trilera koji spaja akciju, pseudopolitiku i obavještajni rad. Kada se nakon uvodnog dijela priče smještene u Tokiju, pri čemu je Rovinj svojim interijerima odglumio japanski megalopolis, na ekranu prilikom slijetanja zrakoplova s glavnom junakinjom pojavi natpis 'Zagreb, Croatia', nema dvojbe gdje smo. U gradu u kojem će zaredati špijunski obračuni.

Kate protiv opake hrvatske SOA-e

Kate Beckinsale u filmu tumači, dakle, Avary Graves zvanu Ave, koja kao jedna od najvještijih CIA-inih agentica operira diljem svijeta. U Tokiju je upravo, sama samcata, likvidirala dvoznamenkasti broj tjelesnih čuvara i plaćenih ubojica tamošnjeg trgovca oružjem Kenjija Nakajime te njega samog uspjevši doći do važnih dokumenata. Stacionirana je u Zagrebu u kojem se raduje suprugu Davidu koji radi za Liječnike bez granica i koji ništa ne zna o njezinu poslu. Sa šefom u zagrebačkoj podružnici agencije Jarvisom Hedlundom u najboljim je odnosima te se čini da ništa ne može pokvariti proslavu godišnjice njezina i Davidova braka. Ipak, netko otme Davida te joj zaprijeti njegovom likvidacijom ne dođe li Ave do dokumenta Canary Black koji su, po svemu sudeći, sastavili američki obavještajci. Shvativši da do njega može doći samo odmetne li se od svoje agencije i kolega, Ave isprva dozna da je riječ o kompromitirajućem sadržaju za pojedine vladine službenike, ali kako istraga traje dalje, sve je jasnije da je naslovni program ultimativna prijetnja, digitalna atomska bomba čijom se aktivacijom ruši cjelokupna informatička infrastruktura pojedinih država. Iza toga mračnog plana stoje, vjerovali ili ne, odmetnuti hrvatski obavještajci na čelu s ravnateljem Sigurnosno-obavještajne agencije koji želi promijeniti svjetski poredak bacajući na koljena najmoćnije sile svijeta.

Akcijske scene na Trgu bana Jelačića

Film u kojem je Hrvatska, makar i preko otuđenih zlikovaca, sposobna narušiti svjetski mir te preko ucjene prisiliti nuklearne i ostale sile na plaćanje stotina milijarda dolara, može biti samo superzabavan. Da je bilo tko u hrvatskoj bilo dubokoj, bilo plitkoj državi, sposoban kao negativci prikazani u ovom trileru, zemlja bi bila razvijena kao Singapur, inače prva žrtva paklenoga hrvatskog udara u priči. Međutim, ovo je prije svega akcijska bajka u kojoj je malo što vjerojatno, osobito krene li se od toga da nešto poput domaće SOA-e može biti prijetnja globalnom poretku. U filmu je sjedište SOA-e u zgradi zagrebačke 'Kockice' koja upotpunjuje niz prepoznatljivih lokacija u filmu. Jedan od najspektakularnijih akcijskih prizora, i to noćnih, odvija se u Ilici i na Trgu bana Josipa Jelačića, a u priči se izmjenjuje više amblematskih lokacija u Zagrebu. Među njima su i jedna od zgrada 'Raketa', zatim Kamenita vrata, ulica Pavla Radića, Mesnička i Mihanovićeva ulica, te Gajeva ulica koja ima i posebnu ulogu u zapletu s obzirom da glavna junakinja, želi li spasiti supruga, ima samo devet sati da se do ponoći tog dana javi na jednu od preostalih telefonskih govornica u gradu te potvrdi da je uspjela u onom što su od nje tražili otmičari.

Film je stoga slobodno mogao biti nazvan 9 sati jer u gotovo svemu podsjeća na spomenuti redateljev kinohit 96 sati (izvorno Taken) koji je Liama Neesona ustoličio kao akcijsku zvijezdu, a Luca Bessona potvrdio i kao autora lakopernih trilera. Razlika je u tome što je ovdje u središtu ženski lik prekaljene agentice koja spašava člana obitelji, a i sama se Kate Beckinsale već proslavila kao akcijska junakinja horor-serijalom Underworld u ulozi vampirske ratnice Selene. Njezina supruga Davida tumači Rupert Friend, poznat iz TV serija Domovina i Obi-Wan Kenobi, Aveina šefa Jarvisa glumi Ray Stevenson, dok je najintrigantniji nastup ostvario Sarajlija međunarodne glumačke karijere Goran Kostić kao šef hrvatskih obavještajaca, ne osobito tipičnog prezimena Brenzov. Kostić je glumio i u filmu 96 sati, a pamti ga se i po glavnoj ulozi u ratnoj drami U zemlji krvi i meda koji je kao svoj redateljski prvijenac realizirala oskarovka Angelina Jolie. Očito je dobra suradnja redatelja i Kostića iz ranijeg projekta bila presudna za angažman, ali bi bilo zanimljivo vidjeti i nekoga od hrvatskih glumaca u njegovoj ulozi. U filmu se čuje i hrvatski jezik, najviše u skrovištu konspirativne skupine koja želi uzdrmati cijeli svijet, te Canary Black, premda mu to nije bila namjera, nerijetko djeluje kao parodija filmova o Jamesu Bondu.

Na bondijanu ga podsjeća središnja figura, svojevrsna 'Kata Šmajser', poneki akcijski prizor poput onoga koji uključuje dron upravljan od strane lika Romine Tonković te skok iz Eurotowera, kao i spektar likova na čelu s neizbježnim zlikovcem koji želi zavladati svijetom. Duhovito je to što je on ovdje Hrvat, ili kako ga je okvalificirala glavna junakinja, nacionalist kojemu nije samo do novca. Je li baš tako otkrit će rasplet s nužnim obratima i naznakom da je moguć i nastavak. Što se tiče samog Zagreba, ekipa je maksimalno iskoristila njegove mogućnosti te ga predstavila onakvim kakav jest: skladan i atraktivan grad čije središte uništavaju grafiti i očita nebriga vlasti, a u jednom se prizoru našla i čuvena zagrebačka kanta za smeće, naravno, pretrpana otpacima. Stoga ne čudi da je za jednu od romantičnijih scena u filmu ipak izabrana Ljubljana sa svojim Tromostovjem jer Zagreb svoju rijeku nikako ne uspijeva pretvoriti u bilo što drugo osim u prostornu prepreku, a teško je naći i pročelja u nizu koja nisu išarana i tako zapuštena godinama. Nema veze. Ni plošni likovi, ni apsurdni zaplet u filmu ne mogu uništiti razbibrigu u kinu. To mogu samo oni kojima se obraća glavni negativac. A oni ionako žive u svom filmu izdašnog proračuna.