'Kako je počeo rat na mom otoku', film Vinka Brešana, nastao 1996. uspio je progovoriti o onome što smo tada proživljavali na humorističan način, prikupivši nevjerojatnih 342 tisuće gledatelja. A sada je 'Otok' oživio i u kazalištu, u koprodukciji dvaju teatara - GDK 'Gavella' i HNK u Šibeniku, kroz adaptaciju scenarija dramaturginje Željke Udovičić Pleština te u režiji Dražena Ferenčine.

Dvadeset dvije godine nakon filma, nezaboravne likove i rečenice koje su se usjekle u kolektivnu memoriju i postale prepoznatljive i izvan konteksta filma, poput 'Aleksa,vrati se doma, skuvala sam ti paštašutu!' izgovaraju se na kazališnim daskama i zvuče jednako duhovito.

Ova u osnovi intimna priča, utkana u turbulentne društvene okolnosti jednog razdoblja koje nas je bez sumnje odredilo, ima nam – vjerujemo – što reći i danas, na pozornici. Glavni su antagonisti sukoba na otoku, koji predstavlja čitavu Hrvatsku, major JNA, Aleksa, koji ne odustaje od koncepta jedinstvene države – Jugoslavije, i bivši limar, mještanin Roko Papak, koji kao predsjednik novoosnovanog Kriznog štaba traži predaju kasarne. Apsurdnost njihovih neprijateljskih pozicija pojačava činjenica da su oni dugogodišnji susjedi, čak možda i negdašnji prijatelji... Kako bi natjerali majora da popusti i mirno preda kasarnu, a ne da digne čitavo mjesto u zrak eksplozijom skladišta municije, kako rastrgan između osobne vezanosti i ideoloških uvjerenja sumanuto prijeti, mještani su pred kasarnom podigli improviziranu pozornicu na kojoj se danonoćno izvodi 'kulturno-umjetnički program', čiji je cilj demoralizirati vojnike u kasarni, ali i ganuti Aleksu. Situacija se dodatno komplicira kada na otok stiže Blaž Gajski, iz Zagreba, s namjerom da svoga sina po svaku cijenu izvuče iz te kasarne…

Nakon zagrebačke premijere koja je bila 3. listopada 2018. kritika je između ostalog napisala: "Šibenski HNK i zagrebačka 'Gavella' producirali su hit-predstavu, za kojom će potražnja još dugo nadmašivši ponudu. Praizvedba u šibenskom HNK-u razgalila je publiku, inače dosta osjetljivu i strogu. (…) Dramaturginja Željka Udovičić napisala je dramu po motivima scenarija za film. Iz današnje perspektive vodi priču, pa ona na koncu zaokružuje, post festum ili post mortem, 'stari' život Brešanovih likova. Predstava traje svega 75 minuta. Mislim da godinama nisam napisao kako bi neka predstava mogla biti dulja, a ova svakako bi.' Predstavu je, osim zagrebačke i šibenske, vidjela i publika u Karlovcu, Čakovcu, Opatiji, Osijeku, Puli, Slavonskom Brodu, Splitu, Varaždinu, Vinkovima, Virovitici, Zadru i Zagvozdu.

Osvojila je nagradu publike kao najbolja predstava na 29. Marulićevim danima u Splitu, a Nenad Cvetko je na 7. Bobijevim danima smijeha osvojio nagradu za najboljeg glumca. Redatelj je Dražen Ferenčina, adaptaciju scenarija potpisuje Željka Udovičić Pleština, scenografiju Dragutin Broz, a kostimografiju Sara Lovrić Caparin. Autor glazbe je Mate Matišić, a svjetlo su oblikovali Zdravko Stolnik i Joško Bakula.

     U predstavi igraju: Boris Svrtan, Janko Rakoš, Jakov Bilić, Nenad Cvetko, Franka Klarić, Šime Bubica, Igor Kovač, Anica Kovačević, Ivan Grčić, Nikola Baće, Andrej Kopčok  i Zoran Gogić. U predstavi sudjeluju i Dora Arar, Ivano Beganović, Dag Vajdić, Klapa "Adriaticum", Denis Borna Bumbak, Anđelo Babačić i Jere Svračak.