Iscrpna knjiga Pietera M. Judsona dobila je hvalospjeve autorovih kolega usko specijaliziranih za povijest srednje Europe, prostora koji su trajno oblikovali upravo junaci knjige.

Riječ je o nizozemskom povjesničaru koji je podučavao na Sveučilištu Swarthmore, a trenutno je profesor povijesti 19. i 20. stoljeća na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci. Njegovi istraživački radovi usmjereni su na modernu povijest Starog kontinenta i njegove nacionalističke sukobe, ali i revolucionarne i proturevolucionarne društvene pokrete te povijest seksualnosti.

Geografski gledano, te teme obrađivao je iz pozicije Habsburškog Carstva, stoga ne čudi njegov pothvat pisanja knjige koja se bavi obitelji što je vladala prostorom na kojem su zajedno živjeli pripadnici više od dvadesetak naroda.

Judson je i višestruko nagrađivan povjesničar pa se može podičiti Fulbrigtovom nagradom koju je dobio kao student i kao predavač, a dobitnik je i nagrade koju dodjeljuje Američka akademija u Berlinu, istraživačka organizacija koju su osnovali Richard Holbrooke, Henry Kissinger, Richard von Weizsäcker i Fritz Stern.

Neraskidivo nasljeđe

Knjiga 'Povijest Habsburškog Carstva' prepuna je iznenađujućih i prosvjetljujućih detalja koje djeluju anegdotski, što nipošto ne umanjuje temeljit akademski prikaz jedne od najpoznatijih vladarskih kuća u povijesti. Riječ je o zanimljivoj i dinamičnoj ponovnoj procjeni postignuća obitelji koja se od beznačajnog švicarskog plemstva uzdigla do carskih visina, a čije nasljeđe odzvanja stoljeće nakon njegova raspada 1918. godine, osobito u državama koje su iznikle iz imperija koji je sezao od današnje Ukrajine na sjeveru, preko Rumunjske na istoku, do dubrovačkog primorja na jugu.

Iako je u svom prikazu Habsburgovaca, osobito onih iz 18. stoljeća, ponekad odveć nekritički pozitivan, Judson svojim istraživanjima i zapažanjima čini mnogo kako bi srušio udomaćenu nostalgičnu sliku o tom carstvu. S druge strane, autor odbacuje njegov ustaljeni prikaz kao beznadne zajednice naroda koji se ne podnose te naglašava njegova postignuća u zakonodavstvu, upravi, znanosti i umjetnosti.

Unatoč širokoj temi propalog carstva, 'Povijest Habsburškog Carstva' ujedno je vrlo aktualno djelo koje nudi pozitivna revizionistička razmišljanja o nacijama, državama i institucijama što su vruća tema današnje Europske unije, duboko potresene Brexitom. Ne treba posebno napominjati kako je Habsburško Carstvo svojevrsna preteča Europske unije, ponajviše zbog činjenice da je pod istom krunom okupljalo pripadnike naroda čiji je broj identičan onome koliko država danas čini Europsku uniju.

Zajedničko iskustvo

Opisujući način na koji je funkcioniralo to carstvo, čitatelj može pronaći čitav niz podudarnosti s Europskom unijom, osobito u pogledu važnosti i primjene zakonodavstva te oblikovanja lokalnog društva kroz institucije koje su podanicima nudile iskustvo suživota bez obzira na vjerske, jezične i regionalne podjele.

Oni koji očekuju da Judson posebno izdvaja i analizira ulogu Hrvatske unutar Habsburškog Carstva mogli bi biti uskraćeni jer autor ne nudi spektakularna otkrića i razmišljanja vezana za nas. No knjiga time ne gubi na dinamici, a svakako je pozivnica ljubiteljima povijesti, ponajviše zbog kroničnog nedostatka sličnih knjiga domaćih autora.

Da je 'Povijest Habsburškog Carstva' prepoznata među čitateljima, dovoljno o tome govori i nedavno istraživanje jednog našeg dnevnog lista, prema kojem je Judsonovo djelo među najtraženijim knjigama strane publicistike u zagrebačkim antikvarijatima.