'Ovo je po nekima trebala biti moja retrospektivna izložba, no ne osjećam se još toliko starim da bih imao retrospektivu pa sam odlučio samo prikazati svoje radove od 2005. naovamo', kazao je Troxler na otvorenju. O svojem će ranijem radu, kako je najavio, govoriti na sutrašnjem predavanju u sklopu programa Zgraf-a, kada će predstaviti svoju umjetnost od samih početaka do danas.

'Plakat je vrsta umjetnosti koja treba biti odraz vremena i pomoći nam u boljem razumijevanju vremena koje je prošlo', dodao je, napomenuvši kako se nada da se upravo to na njegovim plakatima i vidi.

Organizirana u sklopu ovogodišnje manifestacije Zgraf 11, izložba 'Niklaus Troxler: slika i zvuk' donosi 50-tak njegovih 'glazbenih' plakata nastalih od 2005. do danas, uglavnom za međunarodni Willisau Jazz Festival koji od 1975. organizira u tome gradu. No, tu su i plakati za primjerice međunarodni maraton koturanja 2010. ili invalidskih kolica 2006. u Švicarskoj, ali i plakati za njegove izložbe na Kubi 2007., u kineskom gradu Hangzhou 2008., u Moskvi iste godine, te u Teheranu 2011. Dio izložbe je i video instalacija koja prikazuje 75-minutni film o Troxleru i jazz festivalu u Willisau.

Svjetski priznat grafički dizajner, Troxler (1947.) se bavi nizom žanrova grafičkog dizajna - od dizajna omotnica ploča, preko ambijentalnih instalacija, do oblikovanja etiketa za vino itd, no on je ujedno i veliki zaljubljenik u jazz. Svjetsku je slavu stekao upravo plakatima za jazz koncerte koje od 1966. organizira u rodnom gradu Willisau, a koji su 1975. prerasli u međunarodni Willisau Jazz Festival.

U svojem se radu koristi raznim tehnikama - ilustracijom, tipografijom, kolažem, apstrakcijom; na njegovim je plakatima ponekad riječ o figurativnim a ponekad strogim geometrijskim motivima, no to što njima uvijek nastoji prenijeti je ono što po njemu treba biti integralni dio vizualne komunikacije, a to je zvuk. Smatrajući da plakati moraju 'zvučati', kako bi u svojim radovima postigao dijalog između zvuka i slike, Troxler se u dizajnu poigrava onime što ga zanima i u glazbi - ritmom, tonom, kontrastima, interakcijom, eksperimentom, improvizacijom, kompozicijom i osobnošću.

Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama diljem svijeta i dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima se ističu Cultural Prize of Central Switzerland (1982.) i 22 Swiss posters of the year, kao i višestruke nagrade švicarskog, newyorškog i europskog Art Directors Cluba te newyorškog i tokijskog Type Directors Cluba.

O njegovu je radu objavljeno i nekoliko knjiga, a radovi mu se nalaze u brojnim institucijama i kolekcijama diljem svijeta, kao što su newyorški muzej moderne umjetnosti MoMa, Minneapolis Institute of Arts, Toyama Museum of Modern Art Japan, Ogaki Poster Museum Japan, Deutsches Plakat Museum Essen, Stadedeljk Museum Amsterdam i brojni drugi.

Izložbu je otvorio švicarski veleposlanik u RH Denis Knobel, a može se pogledati do 5. travnja.