Vera Drew svoju je parodičnu priču o Jokeru, Batmanu i još nekim likovima iz svemira DC-jeva stripa snimila još 2022. i imala je premijeru te godine na filmskom festivalu u Torontu. Međutim, nakon te premijere, otkazana su sva daljnja prikazivanja filma jer je autorica, kako sama kaže, 'dobila neka ljutita pisma' od velikih korporacija koje polažu prava na ekranizacije priča o Batmanu i drugarima. Nikada nije službeno potvrđeno o kojim se korporacijama radi niti je bilo nekih javnih i konkretnih pravnih akcija, no film 'The People's Joker' svoje je prikazivanje u američkim kinima ovoga proljeća dočekao u ozračju borbe između potrebe da se na jedan maštovit način ispriča osobna priča autorice i diktata intelektualnog vlasništva velikih korporacija.

Ni sada nećete lako na legalan način doći do 'The People's Jokera'. Dostupan je na Apple TV-u, koji pak nije dostupan u Hrvatskoj, a možete ga kupiti i na Amazonu, za što su vam isto potrebni neki preduvjeti. A šteta je jer Vera Drew cijeli DC-univerzum vrlo kreativno koristi kao stilsko izražajno sredstvo za opis svojeg sazrijevanja kao transrodne komičarke.

I da - Batman, glavna faca, car, Mišo Kovač & Tito DC-svemira iz kojeg je potekla ova priča, ovdje nije dobar lik. U briljatnom rasturanju macho-ideje heroja, Batman je prokazan kao ono što fakat i jest kad mu skineš plašt i famu - nasilnik i zlostavljač. Jer macho-ideja (ili, ako hoćete, patrijarhalna ideja) heroja uglavnom isfurava likove koji su jednako nasilni kao i zlikovci (vojnici, ratnici, borci itd.), samo što se nasiljem služe za The Prave Vrijednosti. Pitanje je samo jesu li se u stanju, kad već znaju bit tako brutalno nasilni, od tog nasilja suzdržati i kad nije potrebno intervenirati za The Prave Vrijednosti (koje ponekad nisu svima prave). Život je pokazao da najčešće nisu. Da je nasilje - nasilje & da je nasilna šupčina - nasilna šupčina. E, to je Batman u ovom filmu.

Al' pustimo Batmana. 'The People's Joker' priča je o osobi koja na početku filma odrasta u malom gradiću u Kanzasu (ni manje ni više nego Smallville). Ta je osoba opsjednuta skeč showom tipa 'Saturday Night Live' koji se snima u Gotham Cityju, a svoju majku uzrujava izjavama tipa: 'Jesam li rođen u pogrešnom tijelu?' Pogađate - ta je osoba predtranzicijska žena, pati od onoga što danas znamo da se zove rodna disforija (utučenost zbog nesklada između spola s kojim si rođen i spola s kojim se identificiraš), a majka tu osobu odvodi k psihijatru u zloglasni sanatorij Arkham, gdje joj se prepisuje lijek Smylex, koji kemijskim putem i na silu svima izvlači osmijeh na lice, pa makar i bili u najgorem bedu.

Kad ta osoba - čije se predtranzicijsko ime uvijek prekriva beepom (jer je to u svijetu transrodnih osoba takozvano 'mrtvo ime' i ne spominje se) - dovoljno odraste i skupi dovoljno love za preseljenje u Gotham City, odlazi onamo da bi se okušala u komediji svojeg omiljenog showa (onog prije spomenutog, u filmu se zove UCB Live), ali tu nailazi na svakojake korporativne, seksističke i financijske prepreke pa s još nekoliko outsidera koje upoznaje - osniva svoju antikomičarsku trupu i preuzima novi identitet - identitet komičarke Jokera Harlekina i žene Vere. Vera i njezini kolege - sve likovi iz DC-priča i vrlo često Batmanove žrtve - zatim prolaze kroz svakojake probleme, dogodovštine i previranja.

Jako je teško konkretno prepričati koja i kakva. Mislim, moglo bi se, ali čitanje članka trajalo bi kao i film, a tko bi to onda čitao. Radije pogledajte film.

'The People's Joker' istodobno je i parodija i dekonstrukcija i osobna interpretacija priča iz DC-jevih stripova, šarolika priča s animacijama, sinkronizacijama, stotinama referenci na stripove, filmove, svijet komedije, svijet zabavne industrije, japansku televiziju, klasično i suvremeno, srednjestrujaško i alternativno shvaćanje komedije. Priča je to i o odrastanju i samootkrivanju jedne trans-žene u patrijarhalnom, mizoginom, transfobnom društvu koje joj, kao što vidimo i izvan filma, ne dopušta čak ni da stripove koje voli doživljava na svoj način.

Drugim riječima, ovo je jedna nova i drugačija priča, o ljudima kakve je društvo dosad guralo i prikrajak, o ljudima za koje i sada mnogi govore: 'Joj pa zakaj sad u svakom filmu i seriji mora bit takvih'. Zato što su to ljudi koji žive oko nas, Đurđa. I zato što je zanimljivo čuti i vidjeti njihovu priču, koju dosad baš i nismo imali prilike slušati i gledati, Rustimire. I na kraju, zato što su, kao što ovaj primjer Vere Drew pokazuje, talentirani, kreativni i zanimljivi. Ako vam se pruži bilo kakva legalna prilika, dakle, obavezno pogledajte ovaj film.