Prošloga četvrtka izašao je tisućiti broj beogradskog tjednika Vreme, jedne od rijetkih tiskovina koja je nakon raspada Jugoslavije uspjela ostati na strani objektivnog, informativnog i kvalitetnog novinarstva. Tim povodom, novinar Vremena i kolumnist tportala Miloš Vasić kratko rekapitulira povijest lista u kojemu piše već 20 godina
Taj sumanuti projekt započeo je točno prije dvadeset godina u odvjetničkom uredu čuvenog Srđe Popovića, kada je on okupio nekoliko luđaka, upravo marginaliziranih u NIN-u zbog političke nepodobnosti (nisu podnosili Slobodana Miloševića) i još neke sumnjive likove. Ideja je bila jednostavna: ne sviđa vam se postojeći nabrijani nacionalistički tisak? Napravimo naš vlastiti.
Šest mjeseci smo radili kao crvi na konceptu budućeg tjednika i morali smo s njime krenuti 29. listopada, prije planiranog roka, jer je Milošević raspisao opće izbore za prosinac 1990. Tjednik smo morali registrirati u Rijeci jer srbijanski propisi nisu dopuštali privatne novine.
Krenulo nas je dobro od samoga početka, ali su Miloševićev režim, njegovi fašistički pomagači i kamarila domaćih izdajnika ubrzo rastjerali naše ciljano čitateljstvo - obrazovanu i bolje stojeću srednju klasu – po cijelom svijetu. Koga nisu rastjerali, ili su pobili ili izolirali.
U Hrvatskoj je Vreme do rujna 1991. imalo oko 16 tisuća čitatelja, u BiH do svibnja 1992. oko 30 tisuća itd. Tako je željeni veliki tjednik za opću informaciju, smišljen po uzoru na Time, Newsweek i slično, spao na marginalan, ali žestok, siromašan, ali pošten i zakrpljen, ali čist beogradski tjedničić koji je uspio godinama biti najčešće citirani izvor informacija s Balkana (po američkom Quotation Indexu).
Bili smo proglašavani 'organom HDZ-a u Beogradu', 'izdajnicima', 'špijunima', 'anacionalnim elementima', 'antisrbima' i tako do danas. Bili smo na svakom mjestu gdje je ispaljen prvi hitac u svim našim ratovima, nitko nam nikada nije uspio dokazati da smo slagali, bili pristrani ili da smo uskratili istinu.
Hiperinflaciju smo preživjeli prodajući se na ulici. Za vrijeme rata 1999. nastavili smo izlaziti jer je naš posao izdavanje novina, što su nam moralistički čistunci zamjerili.
Prevrat od 5. listopada nije nas spasio jer je nama svaka vlast bila i ostala ista. Srpski nacionalisti smatraju nas 'izdajnicima i stranim plaćenicima', hrvatski nacionalisti gledaju nas kao 'trojanskog konja srpskog nacionalizma' koji se pravi liberalan i demokratski, a oni znaju tko smo zapravo. Super, sjajno - sve dok je tome tako, mi vjerujemo da smo na pravome putu.
