'Nadam se da vas neću razočarati', rekla je Mani Gotovac i u svom poznatom provokativnom i teatralnom stilu objasnila da je riječ je o kompleksnoj obiteljskoj prozi koja tematizira nekoliko područja, od zabranjene ljubavi i pritajenog zlostavljanja pa do pitanja Jesenjinovog samoubojstva, a spominje se i Hans Christian Andersen i njegova homoseksualnost te kažnjavanje Male sirene na nijemost kako ne bi mogla izjaviti ljubav svom Princu jednako kao što ni pisac u svoje vrijeme nije smio govoriti o svojoj spolnoj orijentaciji.

'To nije autobiografija, a nije ni roman, nego obiteljska proza koja se stilski može definirati kao neoromantizam što je drugi naziv za žensko pismo, a uključuje i stvarnosnu prozu, i bajku, i poeziju, i razna izmišljena, ali i stvarna lica. Može se reći da proza donosi presjek društvene i kulturne scene tokom nekoliko desetljeća, od 60-ih do danas, pa se tako u njoj pojavljuju mnogi stvarni likovi poput Vinka Brešana, Brada Pitta, Vanese Redgrave, Kirka Douglasa, Zvonimira Črnka, Vlatke Vorkapić i drugih sve do mladića Vala i pjesnika Sergeja Jesenjina koji se prvo pojavljuje samo kao motiv, a kasnije kao sve važnije lice. U knjizi se pojavljuju i neki negativci iz hrvatske stvarnosti, primjerice Mamilica, no njih ne nazivam pravim imenima, ali mogu se lako prepoznati', objasnila je autorica.

Objašnjavajući naslov knjige 'Samo da razgovaramo', Mani Gotovac je rekla da svako zlo koje se događa oko nas i u obiteljskim odnosima i u društvu dolazi zbog manjka komunikacije, zato što smo zaboravili komunicirati jedni s drugima, odnosno, više nismo sposobni razgovarati, osim na utilitarnoj razini, te se rješenje nalazi u odnosu čovjeka i njegovog psića.

'Ne mogu se s time pomiriti', istaknula je autorica knjige. 'Ako razgovor odumre, možemo li opstati i preživjeti? Kraj svijeta nastaje onda kada onaj Drugi postaje onakav da s njim više ne možemo razgovarati. Zato sam knjigu nazvala 'Samo da razgovaramo' kako bih ukazala na problem manjka komunikacije i naglasila važnost razgovora ne samo između žene i muža, žene i djece, sestra i brata nego i na društvenoj i političkoj razini', rekla je autorica knjige.

U središtu proze su tri žene raznih generacija – najstarija Nuša iz 60-ih, filmska glumica koja se kreće u kulturnim krugovima i snima u Opatiji film o Jesenjinu 'Isadora Duncan' sa Zvonimirom Črnkom, zatim Gala iz 90-ih, i najmlađa 12-godišnja Jelena iz današnjeg vremena, koje prolaze kroz uobičajena životna i ljubavna iskustva.

'U Galin život ulazi muškarac, lijep i šarmantan, ali zlostavljač. No on nije fizički zlostavljač, pa tako ne teče krv i ne može se zvati policija niti podići optužnica, nego on psihički maltretira i razara ljudsko biće, prodire u Galin um te utječe ne samo na nju, nego i na cijelu obitelj. To razaranje uma i ljudskosti ne događa se samo Gali i likovima u prozi, to se događa svuda oko nas i to na svim razinama. Naime u liku zlostavljača sažela sam to nefizičko zlostavljanje koje postoji kao redovna pojava i na društvenoj razini u današnjem društvu, ali ga ne prepoznajemo', objasnila je Mani Gotovac.

Također je otkrila ulogu Jesenjina, svog omiljenog pjesnika još iz školskih dana, u svojoj prozi. Naime, surfajući po internetu pronašla je dokumentarni film u kojem se uz pregršt prihvatljivih teza lansira teorija da Jesenjin nije izvršio samoubojstvo u 31. godini u sobi broj pet u hotelu Angleterre u tadašnjem Lenjingradu, nego je zbog političke nepodobnosti likvidiran od Staljinova režima.

'Kad sam vidjela taj film, morala sam to ukomponirati u prozu. Naime u tom se filmu objašnjava kako je Jesenjin javio svom najboljem prijatelju ujedno i izdavaču, da napušta Moskvu i odlazi u Lenjingrad te da mu rezervira sobu u hotelu Angleterre. Tamo ga je dočekao Ustinov i njegova supruga, koja je vodila službene sovjetske novine. Spominje se i podatak da je imao rupu na licu, da je mučki ubijen i da tragovi upućuju na žensku ruku te da je samoubojstvo inscenirano', objasnila je Mani Gotovac.

Otkrila je i to da u knjizi vrlo otvoreno raspravlja o vođenju ljubavi. 'Oduvijek sam se voljela suprotstavljati konzervativnim shvaćanjima i zbog toga sam se upustila u takvo istraživanje, dakle, nije me zanimala pornografska strana seksa niti samo seksanje nego baš vođenje ljubavi, bez obzira u kojim se kombinacijama događalo', istaknula je Mani Gotovac.

Književnoj večeri, koju su organizirali HDP i Hrvatski centar PEN-a, uvelike je pridonio i Robert Plemić, glumac iz varaždinskog HNK-a, koji je glumio Gorkoga u predstavi 'Pričaj mi o Gorkome', nastaloj prema istoimenoj prozi Mani Gotovac. On je čitao ulomke iz neobjavljene proze Mani Gotovac te se u nadahnutom i vrlo duhovitom monologu osvrnuo na svoje upoznavanje s Mani Gotovac, kada je pomislio, kako je rekao, 'luda žena, bolje je ne imati posla s njom' te na njihovu kasniju uspješnu suradnju.