Horor Davida Roberta Mitchella 'To dolazi' savršena je kombinacija seksualne paranoje i straha od nepoznatog, pažljivo konstruiran film rastuće napetosti koji svojim glavnim likovima ne nudi spas jer je ono što ih progoni proizvod njihovih unutarnjih čežnji i prirodnih nagona
Jesen bi za devetnaestogodišnju Jay (Maika Monroe) trebala predstavljati vrijeme za školu, dečke i izlaske na jezero vikendom. Ali nakon naizgled nevinog seksualnog odnosa Jay su obuzele čudne vizije i osjećaj - kojem ne može pobjeći - da je netko ili nešto prati. Suočena sa strašnim prikazanjima, zajedno sa svojim prijateljima tinejdžerima traži način na koji pobjeći strahovima što se nalaze svega nekoliko koraka iza njih.
Tj. postoji li uopće seksualni susret koji možemo smatrati nevinim? 'To dolazi' nudi nemilosrdno niječan odgovor.
'To dolazi' je film na koji svaki zabrinuti roditelj treba odvesti svojeg napaljenog tinejdžera ili tinejdžericu, ne zato što će naučiti nešto o sigurnom seksu ili odgovornom seksualnom ponašanju, nego zato što je konzervativna poruka režisera i scenarista Davida Roberta Mitchella više nego jasna – ako stupite u seksualne odnose, umrijet ćete brutalnom smrću. Svaki potencijalni seksualni partner je opasnost i nikome se ne treba vjerovati. Metafora spolno prenosivih bolesti i panika koju izaziva epidemija u srži je 'To dolazi', horora koji se domišljato poigrava s neurozama svijeta nastalog nakon seksualne revolucije.
Mitchell svoj film nikad ne objašnjava pretjerano, tražeći od gledatelja da sam ponuđene informacije poveže u koherentnu cjelinu, pa tako u 'To dolazi' nikad ne saznajemo ništa više o zlokobnoj sili koja proganja glavne likove, i to isključivo zato što su se upustili u seksualni odnos s nekime koga baš i ne poznaju dovoljno dobro. Koncept 'To dolazi' je varljivo jednostavan, jer se u odluci svakog pojedinog lika da nekome drugom prenese to što dolazi otkriva njihova samoživost, domišljatost ili spremnost na žrtvovanje, s time da polako postaje jasno da nema konačnog oslobođenja jer će se to uvijek nekako vratiti.
Mitchell umješno isključuje odrasle iz svijeta filma, prikazujući ih kao vječno odsutne i zaposlene, a jasno i sugerira porijeklo svojih likova iz radničke klase, prikazujući usput da u američkom društvu postoje još mnogo siromašniji. Detroit je pak odlično pogođena kulisa priče o raspadu vrijednosti, s obzirom na to da je riječ o urbanom metropolisu koji se proteklih nekoliko desetljeća urušio u samoga sebe, gubeći stanovništvo, život u centru i ekonomsku moć.
Život Mitchellovih tinejdžera ponekad je zapanjujuće mali i ograničen, pa ne čudi to što film ponekad preuzima atmosferu 'Samoubojstva nevinih' Sofije Coppole, dovodeći je do stupnja napetosti koju je ova teen drama sugerirala tek na trenutke. S druge strane se režiser poziva na remek-djela Johna Carpentera, napose na 'Noć vještica', što je podebljano i atmosferičnim synth soundtrackom koji je skladao Rich Vreeland, potpisan kao Disasterpeace.
U svakom slučaju, 'To dolazi' je opasno napet i često zastrašujući film koji se ne može gledati bez trzanja i štrecanja. Neumoljivost nepoznate sile koja progoni likove u filmu ostavlja trag i na gledatelju, kojemu teško može biti dovoljna utjeha prisjećanje na to da je riječ samo o filmu.