Prvi se prisutnim novinarima obratio dekan Muzičke akademije Igor Lešnik: 'Danas mogu sa zadovoljstvom potvrditi da je dogovor s Ministarstvom znanosti i obrazovanja i Sveučilištem u Zagrebu postignut i da će problem nelikvidnosti Muzičke akademije biti riješen. Zgrada nastavlja normalno funkcionirati uz dovoljno sredstava za energente i održavanje, a ustanova će redovito poslovati.'

'Danas se također obilježava Dan Muzičke akademije, rođendan umjetnosti 17. siječnja, a oba događaja održat će se u zgradi Muzičke akademije. Ivo Josipović morao je žurno otputovati u Kinu, ali je, prije dogovora o rješenju, snimio izjavu u kojoj se obraća ministru Radovanu Fuchsu', nastavio je.

Snimkom se zatim obratio bivši hrvatski predsjednik i skladatelj Ivo Josipović: 'Muzička akademija u Zagrebu, odnosno njezina zgrada, doseg je naše mlade demokracije. Ona je danas međunarodno prepoznatljiva. Pitanje financiranja je sistemsko pitanje, nije dovoljno povremeno gasiti požar pokojim eurom.'

Budući da je problem privremeno riješen, izjave okupljenih, a radilo se o zaista jakoj postavi umjetnika, mahom bivših studenata Muzičke akademije, nalikovale su kao jaje jajetu. Međutim, nastojali smo uhvatiti različite naglaske. Svi govornici čestitali su dekanu Lešniku na rješenju problema, a većina je iskoristila priliku da zahvali i ministru Fuchsu.

Poslije Josipovića za riječ se javio potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Frano Parać: 'Spadam u generaciju koja je započela priču sa zgradom Muzičke akademije. Slažem se s gospodinom Josipovićem, ali moram nadodati i druge stvari - zgradi je već potrebna sanacija problema poput onih s klima uređajima i grijanjem.'

Iva Hraste Sočo, intenadantica zagrebačkog HNK bila je kratka: 'Drago mi je što su problemi riješeni. Funkcioniranje Muzičke akademije je ključno za cijeli sektor. Mladi umjetnici stasaju na Akademiji, a postaju profesionalci u našem kazalištu.'

Mladen Tarbuk iz Hrvatskog društva skladatelja upozorio je da je ovo tek početak i da meritum stvari leži drugdje: 'Zgrada je sekundarni problem. Glavni problem je pozicija umjetničkog područja u sklopu Sveučilišta u Zagrebu. Hrvatska bi trebala biti kreativna, ne rentijerska zemlja. Nadam se da neće ostati na jednokratnoj pomoći, nego da će se postaviti prava pitanja.'

Nina Čalopek, ravnateljica KD Vatroslav Lisinski prisjetila se svojih početaka: 'Pripadam generaciji koja je osjetila podstanarstvo Akademije po raznim lokacijama. Imam potrebu istaknuti da umjetnici svojom kreativnošću uspijevaju prebroditi probleme, no to ne bi trebalo biti pravilo.'

Filip Fak, ravnatelj Zagrebačke filharmonije istaknuo je: 'Proces postajanja glazbenim profesionalcem je dugotrajan proces, to se ne može ostvariti preko noći. Bilo kakva ugroza Muzičke akademije ugroza je za cjelokupnu kulturu Republike Hrvatske.'

Ivana Kocelj, rukovoditeljica Radne jedinice Glazba Hrvatske radio televizije, se također prisjetila kako je izgledalo studiranje prije nego što je Muzička akademija dobila svoju zgradu: 'Akademija je 93 godine radila u iznajmljenim prostorima, nije imala svoj dom. Bili smo rasuti posvuda, neki su vježbali po toaletima i garderobama. Selili smo se, trčali i putovali da bismo stigli sve obaviti.'

Tomislav Buntak, predsjednik Vijeća umjetničkog područja Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika, izjavio je da je nakon mukotrpnog procesa sistemsko rješenje na vidiku: 'Dug je put kojim smo probali komunicirati s Ministarstvom znanosti i obrazovanja. S vrijednostima koje su odobrene približavamo se sistemskom rješenju.'

Davor Švaić, dekan Akademije dramske umjetnosti, bio je nadahnut: 'Problemi s kojom se suočila Muzička akademija je veoma sličan problemima koje postoje na drugim akademijama. Dugoročno rješenje tek predstoji, pred nama je dalek put. Ono je civilizacijska potreba.'

Alen Novoselec, dekan Akademije likovnih umjetnosti, ponudio je perspektivu likovnih umjetnika u nastajanju: 'Okupili smo se ovdje u nevolji, da podržimo naše kolege umjetnike. Mi smo trenutačno u Dubravi, čekamo obnovu vlastite zgrade. Međutim, nova zgrada očito ne garantira rješenje problema. Očekujemo da se problemi dugoročno riješe programskim ugovorima.'

Novinarska pitanja koja su uslijedila značajno su produljila ovaj događaj, no neka su razjasnila nejasnoće. Primjerice, jedno je potaknulo dekana Lešnika da otkrije: 'Hladni pogon je milijun i 200 tisuća eura godišnje, mi smo u principu dvostruko veći od ADU i ADU. Bio je problem izboriti se za te iznose. Osnovni troškovi moraju biti pokriveni. U zgradi ima problema, ali u podrumu nema više gljiva, pobrali smo ih. Pomoć očekujemo i od Grada, koji je vlasnik zgrade. Postoji i trend smanjivanja financiranja, što treba preokrenuti.'

Drugo je pak, ono o ponavljanju istog scenarija iznjedrilo sljedeći odgovor: 'Svaki ministar je učinio slično, odnosno prepoznao je problem. To su uvijek iznosi od sedam znamenki koji se daju za vraćanje likvidnosti.'

Sve u svemu, može se reći da se od silne trešnje brda porodio tek miš.