I eto, opet se dogodilo. Izvrsna animirana serija 'Tuca i Bertie', djelo Lise Hannawalt, iste autorice koja je nacrtala svijet serije 'BoJack Horseman' otkzana je nakon treće sezone. Tuca i Bertie skoro su nas napustile i nakon prve sezone, kad ih je Netflix šutnuo sa svoje platforme, ali je, na inzistiranje obožavetlja, uskočio Adult Swim (kod nas se može pogledati na HBOmaxu) i spasio ove sjajne ptičice, koje baš svime mogu parirati BoJacku. Osim što nisu iz Hollywooda. I što nisu muškarci.

Serija u svojoj trećoj sezoni nije nimalo izgubila na kvaliteti pa ni u potencijalima za još dobre priče. Najbolja kada govori o prijateljstvu dvije glavne junakinje, njihovim osobnim previranjima i međuljudskim odnosima katkad je pomalo podsjećala na animiranu i šareniju verziju serije 'Broad City' i u njoj su se nerijetko čuli odjeci starijeg brata BoJacka. Ipak, sasvim originalne, u trećoj su sezoni Tuca i Bertie nastavile s ptičjom varijantom života milenijalaca u velikom gradu. Ovaj put su, nakon uzbudljivog finala druge sezone, u kojem je cijeli Ptičji grad bio pogođen velikom poplavom, priču obogatile situacijom u kojoj više ništa nije isto kao prije.

Osim što je Ptičji grad sada bio potpuno drugačiji i, nalik Veneciji ili Amsterdamu, postao grad s mnoštvom vodenih kanala i položaji samih Tuce i Bertie su se promijenili. Dosad neodgovorna i promiskuitetna Tuca odjednom ima stalan posao na kojem je cijene i dečka koji je voli, a Bertie, iako je zadržala dečka koji je voli, sada ima problema na poslu, mora se dokazivati i nesigurna je. Zrcaleći mnoštvo suvremenih i američkih problema, od prevelike razlike između privilegiranih i 'običnih' ljudi do nefunkcionalnog zdravstveog sustava, naše su animirane junakinje prošle i kroz cijeli spektar emotivnih previranja. Duhovito, pametno i duboko - slično kao i BoJack Horseman. I nimalo lošije.

Najveća razlika između BoJacka i ove dvije antropomorfizirane ptice nije u tome što su one ptice, a on konj. Nije ni u tome što su lošije animirane od BoJacka. Nije ni u tome što je BoJack nešto mračniji jer su Tuca i Bertie sasvim dovoljno mračne unatoč svem šarenilu i ponekad dječje crtanim likovima. Najveća razlika jest u tome što je BoJack muškarac. Donekle na doživljaj utječe i to što je BoJack usred Hollywooda pa je cool gledati priče o snimanju filmova, agentima, režiserima i luksuzu kuća u hollywoodskim brdima, ali ovo s muškošću je ključni faktor.

Dokazano je brojnim istraživanjima - ljudi mnogo radije gledaju serije o cool muškićim, pa makar bili i ozbiljno problematični kreteni kao što je BoJack. Vole gledati dok imaju previranja, dok se drogiraju, piju i siju nesreću svuda oko sebe, vole kad nekog mlatnu ili zeznu, pa makar im se u životu gadilo ono što čine, vole ih čak i kad su psihopati ili se tako ponašaju. Ako ne vjerujete, sjetite se Tonyja Soprana ili Dona Drapera.

S druge strane, ne žele baš gledati serije u kojima ŽENE imaju svoja tipična previranja. Problematične žene u serijama češće su omražene nego zanimljive, njihova su previranja 'histerična', spomene li netko menstruaciju i 'ženske' zdravstvene probleme (kao što su Tuca i Bertie često činile), to je 'odvratno', a na priče o diskriminaciji ili zlostavljanju često se koluta očima i govori: 'Ajme, evo opet ovih napornih feministica'. Čak će i ženska publika radije gledati kako Walter White prodaje kristalni metamfetamin tinejdžerima nego Tucu kako obilazi ginekologe u neuspješnom pokušaju da sazna zašto je svaki put za vrijeme menstruacije praktički nepokretna. A to je realna drama, sjajno i duhovito obrađena u ovoj zadnjoj sezoni.

No eto. Tako je kako je. Ne možeš, s druge strane, ljudima zamjeriti da vole ono što vole, a ne vole ono što ne vole. No možemo biti tužni što smo zbog toga izgubili jednu sjajnu, veselu, pametnu i dinamičnu seriju koja baš ništa nije učinila pogrešno. Osim što je 'ženska', što u mozgu većinske publike, izgleda, znači 'banalna'.