"Ja ne posjedujem odgovore; u svojim knjigama ne iznosim gotove istine već tražim odgovore, istražujem pitanja jezika i identiteta koji me oduvijek zanimaju", kazao je Marani na tribini "Razotkrivanje" u Kinu Europi u sklopu Festivala svjetske književnosti (FSK) koji se održava od 3. do 11. rujna u organizaciji nakladnika Frakture.

Europske su nacionalne države temeljene na jeziku kao jednom od osnovnih identifikatora različitosti, odnosno, samosvojnosti, istaknuo je Marani.

"Mi u Europi taoci smo jezika, on nam daje sve – identitet, lice, sigurnost o našim korijenima. No, mi ga koristimo na isključiv način i imamo tendenciju zatvarati se u svoje jezike - to je dio našeg obrazovanja Europejaca, na taj se način podudaraju identitet jezika i nacije", pojasnio je.

Ta je ekskluzivnost jezika pogrešna, jer "jezici ne pripadaju vladama – oni pripadaju ljudima koji ih govore", smatra.

Upravo se pitanjem veze između jezika i osobnog, odnosno nacionalnog identiteta bavi u svojem najpoznatijem i nagrađivanom romanu "Nova finska gramatika" (2000.). Roman je u nas objavila Naklada Ljevak u prijevodu Ite Kovač. Knjiga je prevedena na više od desetak jezika svijeta te je nagrađena najprestižnijim međunarodnim nagradama.

"U toj knjizi razmišljam o sljedećem paradoksu: želimo se pouzdati u jezik, da on bude naš medij, instrument uz pomoć kojeg ćemo se identificirati. No, ništa nije pokvarenije od jezika – jezik se stalno mijenja i miješa s drugim jezicima", kazao je pisac.

Radnja romana događa se u Drugom svjetskom ratu. Finskom vojnom liječniku na njemačkom brodu-bolnici usidrenom 1943. u tršćanskoj luci dovode teško ranjenog mladog vojnika koji je izgubio pamćenje. Mladić uza se nema nikakvih dokumenata, samo mornarsku jaknu s ušivenim finskim imenom Sampo Karjalainen.

Liječnik zaključuje da je riječ o Fincu, te mu počinje pomagati da ponovno otkrije svoj materinji jezik i domovinu.

No, kada se navodni Finac Karjalainen dovoljno oporavi i bude vraćen u "domovinu" Finsku, ni za što što tamo doživljava ne pronalazi poveznice u svojoj svijesti ili podsvijesti, te se nalazi izgubljen i konfuzan u okruženju s kojim se ne može identificirati.

Opasna gramatička hermetičnost

"U mojoj su knjizi zastupljena različita stajališta: jedan lik, primjerice, smatra da jezik pripada onome koji njime govori a ne vladama, akademijama, elitama; drugi lik jezik vidi na isključiv način. Ja istražujem do koje je mjere neki stav točan i gdje dolazi do kontradikcije", istaknuo je Marani.

Pisanje tog romana za njega je bio vrlo delikatan proces, kazao je. "Za mene je to bilo poput izrade minijature: volim precizan jezik i volim poigravati se jezicima, no također volim vrlo pažljivo koristiti vlastiti jezik dok pišem, smatram da je preciznost jezika vrlo bitna", pojasnio je.

Finsku i finski identitet odabrao je upravo zbog izrazite hermetičnosti finskog jezika i kulture a knjizi je dao naslov "Nova finska gramatika" jer je htio ukazati na apsurdnost inzistiranja na gramatičkoj hermetičnosti.

"Od gramatike smo napravili bibliju pravila; vjerujemo da je gramatika poput najavljivanja višeg reda unutar jezika, a ne primjećujemo da je ona zapravo samo opis trenutka razvoja nekog jezika. Gramatika je jedna fotografija nereda, to nije ništa sveto, iako se gramatičke pogreške u školi tretiraju gotovo kao uvreda domovini i naciji", pojasnio je.

Zatvorenosti i ekskluzivnosti nacionalnih identiteta u Europi Marani suprotstavlja Novu Europu temeljenu na "dijeljenju jezika, učenju jezika svojih susjeda, prihvaćanju da identitet nije fiksno definiran entitet, da učenjem jezika drugih naroda ne gubimo vlastiti već upravo suprotno – dajemo mu novu hranu i snagu".

"Ne trebamo se plašiti da će netko od nas tijekom svojeg života izgubiti svoj jezik: nitko se neće ujutro probuditi i otkriti da na svijetu ne postoji više niti jedan čovjek koji govori njegov jezik", kazao je autor.

Isto tako, iracionalan je strah od miješanja jezika s drugim jezicima.

"Ja nisam izgubio svoj identitet zbog toga što odlično poznajem niz drugih jezika. Dapače, time sam postao još više Talijan, jer su mi potrebni snažni korijeni kako bih se snašao u toj šarolikosti. A to su zapravo pravi aspekti jezika i identiteta", kazao je.

Izmišljeni jezik kao provokacija

Marani je dosad napisao 13 romana. Zaposlen je kao viši lingvist u Europskoj uniji u Bruxellesu, a poznat u Europi postao je najviše po tome što je izmislio Europanto, umjetni jezik nastao mješavinom elemenata iz glavnih europskih jezika, ali bez ikakvih gramatičkih pravila.

Na europantu piše tjedne kolumne za jedne švicarske novine, a na tom mu je jeziku u Francuskoj objavljena i zbirka priča.

Riječ je, kako je kazao, o provokaciji usmjerenoj protiv onoga što vidi kao europski lingvistički ekskluzivizam i "fundamentalizam" koji prejudicira čistoću jezika.

"Europanto je za mene samo instrument oslobađanja od pritiska jezika - on nije sam po sebi jezik, već samo jedna igra, plodna provokacija kojom želim ukazati na činjenicu da svaki jezik uzima elemente iz jezika koji ga okružuju", kazao je Marani.

U svojem trećem izdanju, ovogodišnji Festival svjetske književnosti (FSK) od 3. do 11. rujna donosi na nekoliko lokacija u Zagrebu ambiciozan program sadržaja u kojima sudjeluje gotovo osamdeset istaknutih domaćih i stranih književnih imena.