U prosincu 1840. godine bankar iz New Jerseya Abraham Suydam zaputio se skupiti novac koji mu je dugovao stolar Peter Robinson, nakon čega mu se izgubio svaki trag. Policijska istraga se vrlo brzo usmjerila na Robinsona, koji je između ostaloga viđen kako nosi bankarov zlatni sat, a kada je policija upala u stolarevu kuću, nakon pažljive pretrage su pod drvenim daskama poda pronašli Suydamov leš u stanju raspadanja. Robinson je tada priznao kako je prebio bankara do nesvijesti te ga još živoga zakopao u zemlju ispod kuće, što je onda pokrio daskama. Suđenje ubojitom stolaru je 1841. godine bila jedna od najvećih priča u tadašnjim novinama, a očito ju je pratio i Edgar Allan Poe, s obzirom da ga je potaknula na pisanje klasične horor-priče 'The Tell-Tale Heart'.

Nobelovka Toni Morrison je pak priču za svoj glasoviti roman 'Voljena' pronašla u tragediji Margaret Garner, koja je 1856. sa svojom djecom izbjegla iz ropstva američkog Juga u grad Cinncinati. Kada su je tamo lovci na robove ipak pronašli, očajna Garner je zaklala dvoje od četvero svoje djece, kako bi spriječila da ih se vrati u roblje, a pokušala je ubiti i preostalo dvoje ali je bila spriječena. Njeno je suđenje bilo jedno od najpoznatijih u svoje vrijeme, a mediji su Garner proglašavali američkom Medejom.

Američki pisac Frank Morris je potvrdu svojeg pesimističnog svjetonazora pronašao u slučaju radnika iz San Francisca Patricka Collinsa, koji je 1893. ubio vlastitu suprugu jer mu nije htjela predati svoju plaću. U Norrisovom poznatom romanu 'McTeague' naslovni lik također ubija suprugu jer mu odbija dati novac za opijanje i alkohol. Collins je inače uhićen u crkvi, kamo se nakon što je ubio ženu otišao pomoliti. Sličnom pričom, samo s obrnutim rodnim ulogama, inspiriran je i klasični pravodusudni roman 'A Jury of Her Peers' Susan Glaspell, koja je opisala suđenje ženi za ubojstvo nasilnog muža. Inspiraciju je dobila zbog slučaja Margaret Hossaack, koja je nasilnog muža ubila sjekirom, a njeno suđenje je tada 24-godišnja autorica Glaspell pratila kao novinarka crne kronike.

Novinarski staž prije spisateljske karijere imao je Theodeor Dreiser, autor poznate 'Američke tragedije' iz 1925. Inspiraciju za ovaj roman dobio je pišući za novine u Chicagu, i to zbog slučaja Chestera Gillettea, koji je u jezeru udavio svoju trudnu djevojku Grace Brown. Gillette se želio domoći novca bogatije Brown, no kada je ona zatrudnjela i htjela se vjenčati, siromašni je radnik odlučio ubiti ju. U Chicagu se odigrao i zloglasni slučaj Leopolda i Loeba, dvojice bliskih prijatelja iz bogatih obitelji, koji su se odlučili počiniti savršeno ubojstvo kako bi dokazali svoju ničeansku nadmoć nad ostatkom društva. Njihova nasumična žrtva te 1924. godine bio je 14-godišnji Bobby Frank, a među onima koji su pratili kasnije suđenje dvojici 'ubojica iz zabave' bio je i student novinarstva Meyer Levin. 30 godina nakon suđenja Levin je objavio 'Compulsion', koji je opisao kao 'dokumentarni roman' o slučaju Leopolda i Loeba, bazirajući ga većinom na sudskim transkriptima. 'Compulsion' se smatra pretečom nefikcijskog romana 'Hladnokrvno' Trumana Capotea, još jednog poznatog djela inspiriranog poznatim i groznim ubojstvom.

Noir-klasik 'Dvostruka odšteta' Jamesa M. Caina iz 1938. pretvoren je i u filmsko remek-djelo u režiji Billyja Wildera, s Barbarom Stanwick u ulozi fatalne i ubojite domaćice. Cain je bio inspiriran pričom Ruth Snyder, koja je ubila svojeg supruga Alberta uz pomoć naivnog ljubavnika Judda Graya, a kada su oboje završili na suđenju krivicu je prebacivala na njega. No kada se otkrilo da je 48 sati prije suprugove smrti Snyder uplatila policu životnog osiguranja, sve je bilo jasno, pa i zaplet Cainova krimića.

Krvavo ubojstvo iz 1937. opisano je u romanu 'Killing Time' Roberta Bergera, objavljenom točno 30 godina kasnije. Berger je u ovoj knjizi opisao priču koja je potresla New York - mladi i talentirani kipar Robert Irwin je u napadu ludila ubio svoju djevojku, manekenku Veronicu Gedeon i njenu majku Mary, obje iz zadavivši bez milosti. Kako bi se riješio potencijalnog svjedoka, Irwin je onda šiljkom za led ubio i podstanara Franka Byrnesa, no na kraju je ipak uhićen. Novine su pisale o 'ludom kiparu', a njegovo suđenje bila je jedna od najvećih tabloidnih priča tridesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u.

Remek-djelo 'Native Son' Richarda Wrighta iz 1940, koje tematizira rasne odnosu u Americi, inspirirano je slučajem mladog crnog ubojice Roberta Nixona, kojega su mediji opisivali kao 'majmunolikog' i 'osobu prašumske snage'. Takvo rasističko izvještavanje je zaokupilo Wrighta, koji je počeo sakupljati sve napisano o ubojici Nixonu, pa su i mnogi rasistički ispadi tadašnjih američkih novina završili citirani u 'Native Son'.

Joyce Carol Oates je pak svoju poznatu priču 'Where Are You Going, Where Have You Been?' napisala zahvaljujući članku iz časopisa Life. Novinar Dan Moser objavio je 1966. u Lifeu priču o sociopatskom ubojici Charlesu Schmidu, koji je između ljeta 1964. i 1965. ubio tri mlade djevojke i njihova tijela zakopao u pustinji Arizone. U priči Joyce Carol Oates ubojica se zove Arnold Friend, no opasno podsjeća na Schmida, a sve je pak ispripovijedano iz perspektive djevojke Connie, koju zločinac Friend namami u smrt.