Pođete li u obilazak interneta zato da biste pronašli nešto o seriji 'Ugriz' (The Bite), najnovijem uratku bračnog para King ('Dobra žena', 'Dobra bitka' i još mnogo drugih dobrih stvari) - nećete se baš kruha najest'. Čak vam među prvim rezultatima pretrage na Googleu neće ispasti serijina stranica na Wikipediji! No zato ćete dobiti nekoliko mrzovoljnih osvrta s dva-tri američka sajta koji svi nešto mekeću o tome da je serija mogla biti bolja, ali nije. Prošarate li pak po osvrtima gledatelja na IMDB-u, vidjet ćete da su prvi gledatelji seriju popljuvali, najčešće bez ikakvih argumenata (tipa: 'Ovo je sranje', 'Ugasio sam nakon tri sekunde' i 'Bljak') ili pak s ideološkim argumentima koji smrde na alt-right ('Ovo je Faucijeva propaganda'). Potom se ipak počinju redati osvrti koji hvale seriju, i to ipak s nekakvim argumentima (iako ima i pokoji: 'Vu-hu, ž'ador!' debilizam). No sve skupa je desetak osvrta.

Serija je, dakle, teška opskura. Ali riskirat ću ovdje bijes troje gledatelja i dvoje kritičara iz daleke Amerike i reći da je serija ne samo totalno fora, nego i jedna od zanimljivijih koja je ove sezone stigla iz Amerike. I totalno je šteta što ju je užasno teško nabaviti za gledanje.

Prva stvar koja mi se sviđa u vezi s 'Ugrizom' jest to što je cijela serija o COVID-u. O pandemiji i karanteni bilo je već nekoliko filmova, pokoja epizoda nemalog broja serija snimljena je u zoomastom okruženju i tematiziralo se kako ljudi gube živce zbog izolacije, ali zapravo se tvorci TV serija, u smislu toga da baš cijelu seriju snime o epidemiji, toga poprilično klone. Ne znam u čemu je fora, mogu samo nagađati. Možda im je pandemije i njezinih restrikcija puna kapa jer su zbog toga obustavljeni, otkazani ili propali brojni televizijski projekti. Možda to nastoje preskočiti kao temu zato što misle da će sve to brzo proći pa bi snimanje serije o epidemiji moglo brzo postati zastarjelo. Možda ne vide neki kreativni potencijal jer je sve što se moglo o tome kako komuniciramo Zoomom i prežderavamo se sladoledom već rečeno u onih nekoliko epizoda posvećenih toj situaciji. Ne znam, ali ne slažem se s njima.

Druga stvar koja mi se svidjela u 'Ugrizu' jest to da je cijelom konceptu lockdownovske produkcije pristupila dosta dinamično i kreativno. Nema masovki, ni u jednoj sceni se u istoj prostoriji ne nalaze više od dvije osobe, a i te dvije osobe rijetko kada dolaze u bliskiji kontakt, pa je ipak njihova komunikacija prikazana na različite načine - na ekranima (različitih) računala i elektroničkih aparata, dovikivanjem s prozora na prozor u istoj zgradi, dovikivanjima iz sobe u sobu, osluškivanjem zvukova izvana, gledanjem vijesti na televiziji... Iako se, naravno, VIDI da je sve snimano na malom broju setova i epidemiološki, to ne smeta jer je i sama tema takva.

A tema... tema je, kao što gore napisah, epidemija. Epidemija bolesti COVID-19, ali s interesantnim dodatkom, koji je, doduše, već podosta izrauban u televizijskom svijetu, no ovdje je odlično sjeo. Riječ je, naime, O ZOMBIJIMA! Da, ne šalim se, na epidemiju koronavirusa nakalemili su zombi apokalipsu i to uopće nije blesavo, nego pametno i satirički plodno.

U priči o dvostrukoj pandemiji pratimo newyoršku liječnicu Rachel Boutella (izvrsna Audra McDonald), koja u lockdownu (već trećem, kako nam na početku serije govore televizijske vijesti) prima pacijente putem Zooma ili Skypea, dok joj suprug, Dr. Zach (tragikomični Steven Pasquale za kojeg stalno očekujemo da će se iz Clarka Kenta pretvoriti u Supermana) izbiva od kuće jer radi u američkom CDC-ju na suzbijanju pandemije. Između Rachel i Zacha istodobno postoji i bračna napetost jer su oboje bili nevjerni, ali Rachel je svejedno nesretna i usamljena i stalno zapitkuje muža kada će se vratiti kući. U istoj zgradi u kojoj stanuje Rachel, ali koji kat više, stanuje i izvjesna Lily (Taylor Schilling u svojoj zasad najboljoj komičnoj ulozi), koja putem interneta - isto kao i Dr. Rachel - prima pacijente. Njezini su pacijenti, međutim, pacijenti drugoga tipa jer Lily nije liječnica, nego domina pa s kljientima ima S/M seanse u kojima viče na njih i paradira s bičem ili im pak govori riječi koje vole čuti posebnim, baršunastim glasom. Lily zapravo sve to radi zato da bi napisala knjigu.

Rachel jednoga dana na jednom svojem pacijentu primijeti nešto neobično - izražene vene na ruci i ožiljak od ugriza. Taj pacijent pred njezinim očima (odnosno, na njezinu računalnom ekranu) ubrzo postaje agresivan i napada svoju suprugu, grizući je do krvi. Lily istodobno prima jednog klijenta u svojem stanu (uz prethodno epidemiološko savjetovanje s Rachel putem dovikivanja kroz prozor), taj klijent razvije slične simptome, ali Lily ga na vrijeme zaveže za krevet. Ionako ima sve rekvizite.

Od tog trenutka počinje čitava triler-komedija-drama, koja se uglavnom odvija u Rachelinu i Lilyinu stanu, jednoj prostoriji CDC-ja u kojem radi Rachelin suprug i nekoliko prozora na Zoomu kroz koje Rachel i Lily komuniciraju s ostalim ljudima. Rachel uz pomoć svojeg supruga i majke, koja je genijalna liječnica, otkriva da je nova pošast mutacija virusa SARS-CoV-2 ili točnije, 'priljepak' koji se s njega nikako ne da otkačiti, a djeluje kao neurotoksin, a cijela se epidemija pretvara u globalnu zombi apokalipsu.

I sad, možda vam sve to na prvi pogled djeluje blesavo, ali vjerujte, nije. Prije svega, valja imati na umu da iza cijele priče stoji bračni par King, koji su apsolutni majstori uvlačenja satire i komedije u dramu, što su učinili i ovdje. Iako je priča o virusu ovdje strašna, ona je istodobno i smiješna i satirična jer su u njoj na pametan način pokrili sve ono što je i inače u ovoj strašnoj pandemiji smiješno, pa onda tome dodali i još nešto. Već sama činjenica da su odlučili snimiti priču o tome kako je koronavirus koji nas tlači već drugu godinu - sa sobom dovukao i prijatelja koji od ljudi čini krvoloke koji jedni druge brutalno ubijaju po ulicama dovoljna je da se čovjek zamisli, ali to još nije sve. U seriji su vrlo pametno i smiješno obrađeni i paničari i oni koji niječu pandemiju, i američka vlada sa svojim inzistiranjem da se proglasi kraj pandemije zbog ekonomije, i fore o liječenju dezinfekcijskim sredstvima i sve. Jedan od omiljenih štikleca mi je i onaj koji se provlači kroz svih šest epizoda, a koji prikazuje nedodirljivog i neranjivog dostavljača. Dotični doktorici Rachel na biciklu dostavlja sve živo, usput sjekirom ubijajući sve podivljale zombije i ostajući nezaražen, no i istinski plašeći Rachel. Tip je bez sumnje svetac zaštitnik svih onih koji su po opustjelim gradovima tijekom pandemije jurili na bicklima s kockastom kutijom na leđima.

Uza sve to, serija uspijeva ubaciti i sulude štoseve kao što je odsječena ruka jednog od zombija koja živi svoj život i nakon odvajanja od tijela pa djeluje kao nešto iz 'Obitelji Adams', zombi mačka koja je namjerno napravljena kemperski umjetno, kao iz kakvog creature feature filma, a uza sve te điđe uspijeva se i razviti emotivni, pa i slojeviti odnos između likova, posebice između Rachel i Lily. Svemu tome, dakako, pridonosi i odlična gluma Audre McDonald i Taylor Schilling, ali i pojavljivanje nekih legenda američke komedije u usputnim ulogama.

Rekla bih da od srca preporučujem ovu seriju, ali teško da ćete je igdje pronaći, a iskreno, i nakon čitanja nekolicine kritika na internetu, nisam sigurna bi li se svima svidjela kao i meni. No mislim da ovaj naslov treba zapamtiti i kada se u sljedećih par godina ipak pojavi neka serija koja će tematizirati COVID, i kada počnu proklamacije o tome kako su to prve prave serije koje na kreativan način govore o pandemiji, valja se vratiti u prvu polovicu 2021., na 'Ugriz' i Kingove i glasno viknuti - NE! Oni su bili prvi!