Rođena je u Sisku 6. prosinca 1956. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1980. jugoslavenske jezike i književnost i komparativnu književnost. Magistrirala je 1987. radom Semantika i izvori filozofijske dimenzije u poeziji Slavka Mihalića, a doktorirala 1998. disertacijom Pjesma u prozi. Od travnja 1999. viši je predavač hrvatskog jezikana Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Izabrana je u znanstveno zvanje docenta. U uredništvima je časopisa Europski glasnik i Relations (nekada The Bridge Literary Magazine). Esejima i znanstvenim radovima bila je usmjerena na jezičnu i teorijsku analizu suvremene hrvatske poezije, proze i diskurzivnih oblika.

Tea Benčić Rimay veći dio svoga stvaralaštva posvetila je pjesmi u prozi i praćenju suvremenog hrvatskog pjesništva.

Poseban doprinos za proučavanje suvremene hrvatske poezije u europskom kontekstu daje u tridesetak rasprava o pitanjima na sjecištu poetičkog, filozofijskog i estetičkog interesa književne teorije i genologije. Pripremila je i predgovorom obuhvatila zbirke izabranih pjesama Dobriše Cesarića, Slavka Mihalića, Nikole Milićevića , Božice Jelušić, Dražena Katunarića, Tina Ujevića.

Neka od djela koja je objavila su: Zidovi i zvijezde: semantička suglasja Slavka Mihalića, Čuvari književnog nasljeđa - hrvatski esejisti o književnosti 20. stoljeća, Pjesme u prozoru, Reci mi kakav ti je svijet, reći ću ti kakav si pjesnik (eseji o suvremenoj hrvatskoj poeziji, Zagreb 2002.), Petnaest hodočasnica (antologija 15 hrvatskih pjesnikinja dvadesetog stoljeća, Zagreb 2004.), Jasenovac (2006., ur. Tea Benčić Rimay, izd. Javna ustanova Spomen-područje, Jasenovac), te Smjernice suvremene hrvatske poezije; eseji, Antologija pjesama u prozi od Ujevića do naših dana, Pola stoljeća poezije Slavka Mihalića, itd.

Tea Benčić Rimay aktivna je bila i u Institutu Vlado Gotovac, u sređivanju Gotovčeve poetske ostavštine i i oko uređivanja časopisa Autsajderski fragmenti.