U rubrici Kulturni roštilj svakog tjedna razgovaramo s umjetnicima koji su u aktualnom tjednu ostavili – ili će tek ostaviti – trag na kulturnoj sceni. Povodom nastupa u zagrebačkoj Močvari, razgovarali smo sa Sarom Ester Gredelj iz dvojca freekind.
Potkraj ožujka na društvenim mrežama među glazbenim kužerima vodila se rasprava o tome kako je moguće da je u zagrebačkom Vintage Industrial Baru nastupio lokalni dvojac koji je ostvario možda i najveći međunarodni uspjeh na glazbenoj sceni u posljednjih nekoliko godina, a na koncertu je bilo svega par desetaka ljudi. Djevojke iz dua freekind. pritom se baš i nije bogzna što puno pitalo na tu temu, a kako će nam otkriti, ništa od toga nije ih bogzna koliko dotaklo.
vezane vijesti
A kako i bi, kad freekind. od početka tjeraju svoju spiku, oslanjajući se samo na svoj talent i glazbene interese. Sara Ester Gredelj, sa završenom srednjom glazbenom za klavir, i Nina Korošak Serčič, bivša karatistica, upoznale su se na jazz akademiji u Grazu i odmah kliknule. Kao freekind. rade nešto više od pet godina, u tom periodu izdale su EP i album te pokupile pohvale glazbenih znalaca na brojnim showcase festivalima diljem Europe, a osvojile su i nagradu za mlade talente Music Moves Europe, koju su ranije osvajale Dua Lipa, Hozier, girl in red i slične megapopularne face. Ako vam ni to nije dovoljno, dodajmo da su napisale i producirale pet pjesama za album Kim Tae-Hyunga, člana najpopularnije K-pop grupe na svijetu BTS, poznatijeg kao V, kao i pjesme za ženski K-pop bend New Jeans.
Da bi stvar bila nevjerojatnija, sve su to postigle glazbom prilično retro orijentacije, spojem soula, hip hopa i jazza, koji je za današnje vrijeme prilično demode, ali u njihovom slučaju funkcionira kao autentičan i nimalo ironičan izričaj. Baš kao i njihovo ime, spoj dvaju engleskih pridjeva free i kind, Sara i Nina ostavljaju dojam dviju slobodnih i ljubaznih djevojaka koje tek na koncertima otpuste poklopac, a tu vrstu energije zarazno prenose i onima koji se zateknu u prostoru u kojem sviraju.
Zato smo u ovotjednom Kulturnom roštilju, uoči subotnjeg nastupa djevojaka u zagrebačkom klubu Močvara, ugostili Saru Ester Gredelj, hrvatski dio ovog slovensko-hrvatskog dvojca. Nadamo se da će ovoga puta koncert biti posjećeniji jer freekind. to svakako zaslužuju.
Izgradile ste nevjerojatnu karijeru u praktički manje od pet godina. Kad se okrenete oko sebe, što doživljavate svojim najvećim uspjehom u tom periodu?
Tijekom tih pet godina zbog glazbe smo upoznale nekoliko ljudi koji su nam sad stvarno bliski prijatelji, to nam puno znači. A najvećim uspjehom nam se dosta često čini neka pjesma za koju u tom trenutku imamo osjećaj da je najbolja pjesma ikad. Realno, to da smo obje uložile 100 posto u freekind. i da sada živimo od glazbe najveći je uspjeh jer je rezultat svih dosadašnjih uspjeha. Vrlo smo zahvalne na tome i presretne što se uloženi trud isplatio. Živimo ispunjen i sretan život.
Vaš je zvuk pomalo neobičan za tako mlade izvođače i puno se više naslanja na neki retro hip hop/soul te podsjeća na neka malo romantičnija glazbena vremena. Odakle fascinacija takvom glazbom i tko vas najviše inspirira?
Na početku našeg druženja najčešće smo slušale Erykah Badu, D'Angela, The Roots, Common, zapravo sve iz tog kolektiva Soulqarians, i zaljubile se u tu glazbu. Jedan od razloga je također to da ja sviram klavijature, a Nina bubnjeve. Do toga zvuka zato je došlo vrlo prirodno. Iako slušamo mnogo druge glazbe, obožavamo ponovno poslušati albume kao što su 'Mama's Gun', 'Things Fall Apart' ili 'Voodoo'.
Nakon vašeg posljednjeg koncerta u Vintage Industrial Baru kolege novinari i ljudi koji prate glazbu u Zagrebu zgražavali su se nad činjenicom da je na njega došlo tek par desetaka ljudi. Je li vas to pogodilo?
Ma ne, u kakvim smo uvjetima već nastupale, nije to ništa posebno. Publika je bila odlična i reaktivna, nismo imale osjećaj da je premalo ljudi. To smo čule tek poslije. Ne znam, možda se varam, ali čini mi se da je to realan odraz toga da smo rijetko na domaćoj sceni i toga da je padala kiša. U svakom slučaju se veselimo Močvari i nadamo se da će ih biti u što većem broju.
Vaše koncerte često opisuju kao terapeutsko iskustvo. Zašto potičete ljude da se deru i viču na nastupima?
Da, zezamo se da je to grupna terapija zbog tekstova i te poruke optimizma koju dijelimo s ljudima. Najčešće nam kažu da se ljudi poslije koncerta osjećaju totalno napunjeni pozitivnom energijom. Kao neka energetska bomba. Odličan je osjećaj derati se iz dubine duše, zato smo to i prakticirale - da damo ljudima prostor da se malo deru. I nama je to bilo super. Svima nam to treba s vremena na vrijeme. Sad već neko vrijeme nismo to imale, hvala što ste nas podsjetili. Morat ćemo to ponovno uvesti.
Puno se pisalo o vašoj suradnji s V-om iz grupe BTS, ali radili ste i s drugim korejskim, kanadskim i ostalim izvođačima. Možete li nam u nekoliko detalja približiti kako izgleda svijet velikog glazbenog biznisa? Djelujete vrlo prirodno, a jeste li uspjeli zagrepsti ispod fasada tih zvijezda?
Osobno nemamo iskustava s velikim zvijezdama. Vjerujem da su neki od njih sigurno super ljudi s kojima bismo se mogle družiti, međutim dosad ih još nismo upoznale. Svijet velikog glazbenog biznisa može biti odličan ako ste producent, tekstopisac ili slično jer onda možete pokupiti svoje tantijeme i lijepo nastaviti živjeti normalan život. To nam je cilj i zadovoljne smo time kako se stvari razvijaju. Nadamo se da ćemo do idućeg intervjua imati više anegdota i zanimljiviji odgovor.
