Mary May je kantautorica koja aktivno djeluje na sceni od 2018. godine, kada se predstavila javnosti albumom 'Things You Can't Put Your Finger On', a on je iste godine zaradio nominaciju za Porin u kategoriji Najbolji album alternativne glazbe. Uslijedili su brojni koncerti diljem Hrvatske, na festivalima i samostalno, a ove subote Mary May se vraća u zagrebačku Kinoteku te će predstaviti svoj drugi album 'Now Tell Me How You Break', što će učiniti potpomognuta bendom sastavljenim od prekaljenih muzičara. Sudeći po informacijama kojima raspolažemo, koncert će biti rasprodan, što je, osim njezine glazbe, garancija spektakla. Ta nam se činjenica učinila zgodnom pa smo ovoj kantautorici postavili pet pitanja. Zanimalo nas je kako se umjetnik osjeća uoči velikog koncerta, što se događalo između prvog i drugog albuma, koliko joj je važan tip potvrde kritike, misli li da bi imala veći doseg kad bi pjevala na hrvatskom jeziku i kako vidi stanje na našoj nezavisnoj sceni.

Ove subote čeka vas promocija novog albuma u zagrebačkoj Kinoteci. Ulaznice su gotovo rasprodane, sve je spremno za spektakl. Kako se osjećate uoči koncerta?

Osjećam veliko uzbuđenje, radost i zahvalnost! Veselim se podijeliti pozornicu i taj doživljaj s glazbenicima iz mog benda, ali i s publikom. Publika nam je važna, oni su nam ogledalo o koje se ogledamo i po njima znamo gdje smo i kakvi smo. Na našem zadnjem gostovanju u Kinoteci usred koncerta molila sam da se upale svjetla kako bih vidjela lica u gledalištu, bila je to slatka, neočekivana, ali meni bitna pauza.

Na album 'Now Tell Me How You Break' čekali smo dugih šest godina. Što se događalo u međuvremenu?

U međuvremenu smo svirali prvi album 'Things You Can't Put Your Finger On' na samostalnim koncertima i festivalima diljem zemlje, sazrijevali smo, ljubili, plakali i radili sve što i drugi ljudi. Također, bend se nedavno povećao za dvije bebe, tako da je to sada potpuno novi svijet u kojem živimo.

Album je naišao na hvalospjeve domaće kritike. Koliko vam je važan taj tip potvrde?

Godi egu, a da su kritike drugačije, ne znam što bih mogla promijeniti, jer pjesme su izišle iz mene takve kakve jesu i ne znam kako to drugačije napraviti. Imam veliku sreću da su uz mene vrsni glazbenici koji moju prvotnu ideju uvijek podignu nekoliko razina više. To su Luka Čapeta na gitari, Jakša Perković na basu, Marin Živković na saksofonu i Borko Rupena na bubnjevima i udaraljkama. Oni su također zaslužni za zvuk novog albuma.

Slijedi jedan klišej. Što mislite, bi li vam doseg bio veći da, umjesto na engleskom, pjevate na hrvatskom jeziku?

Ne znam što bi bilo, no kritičari uvijek pišu da to čak, i da pjevam i stvaram na hrvatskom, i dalje ne bi imalo velik domet i ne bi dotaklo velike mase, tako da vjerujmo po ovom pitanju stručnjacima.

Neki kritičari tvrde da je naša nezavisna scena jača nego ikad. Kako stvar izgleda iznutra, odnosno iz vaše perspektive?

Scena je živa i plodna, puna kreacije i iskrenog entuzijazma mnogih, kako samih glazbenika, tako i organizatora koncerata i svih ljudi iz sjene. Sustavne podrške definitivno nedostaje, pravih prilika za predstavljanje svog rada, poput značajnijeg ulaza na radio i TV i slično. Vjerujem da šira publika ima priliku čuti mnoge aktere nezavisne scene, ti bi izvođači bili puno poznatiji i još aktivniji. Ponekad osjećam kao da nezavisna scena održava samu sebe i da teško probija stakleni strop.