Večeras su građani Splita u šetnji pješačkom zonom grada u Marmontovoj ulici zastajali pred jednim neobičnim izlogom. Taj izlog inače pripada kultnoj galeriji Galić, najatraktivnijem galerijskom prostoru u gradu koji je prigodno preuređen u izlog prodavaonice Jugoplastike.

Naravno, ne radi se o uskrsnuću poznate splitske tvornice Jugoplastika koja je imala prodavaonice svojih proizvoda po cijeloj Jugoslaviji, već se radi o zanimljivoj umjetničkoj akciji splitske performerice i umjetnice Alemke Đivoje. U projektu još sudjeluju Dalibor Prančević i Robertina Tomić. Radni naziv akcije i projekta koji će potrajati do 5. prosinca je Radni teren (Rt) JUGOPLASTIKA (...uz preobrazbu destrukcijom).

Osim izložbenog i radnog dijela projekta u galeriji Galić, održan je i performans na lokalitetu bivše tvornice Jugoplastika, a u planu su i još dva predavanja o upotrebi prostora 50-ih i 60-ih godina te o potrošačkoj kulturi u socijalističkoj Hrvatskoj. Predavači će biti Ljiljana Kolešnik i Igor Duda, a termin je 28. studenog od 17 do 19 sati u kinoteci Zlatna Vrata.

Znameniti brand Jugoplastika, kojeg su se u Splitu na nevjerojatan način odrekli početkom devedesetih godina, datira iz 1952. godine i obilježio je Dalmaciju, a posebno važan je bio za emancipaciju žena. Podsjetimo da su od gotovo osam tisuća zaposlenih u Jugoplastici, 80 posto njih bile žene.

Simboličku težinu ima i činjenicu da je nakon rušenja i miniranja tvornice 2004. na toj lokaciji unutar već postojeće zgrade sagrađene početkom osamdesetih godina, otvoren prodajni centar Joker. Ta zgrada je bila primjer izuzetno solidne i funkcionalne industrijske arhitekture, što se i danas jasno prepoznaje iza šarenih boja i stakala. Osim Kerumovog Jokera, na mjestu srušenih zgrada su izgrađeni stanovi POS-a koje je projektirao Jerko Rošin.

Alemka Đivoje i njezini suradnici koji su osnovali OUR (organizaciju udruženog rada) otvoreno pozivaju građane i javnost da se aktivno uključe u vrednovanje nasljeđa. U izložbenom prostoru, osim efektnog izloga koji svjedoči o izuzetnoj vizualnoj snazi prepoznatljivog logotipa u kolektivnoj memoriji Splita, još su izložene dobro poznate lutke iz te tvornice te dobro poznati Žutko, maskota košarkaškog kluba Jugoplastike, trostrukog prvaka Europe kasnih 80-ih.

Ova zanimljiva umjetnička akcija ima dodatnu težinu zbog činjenice da je oživljen jedan izuzetan brand u proizvodnom i dizajnerskom smislu, potrošački koncept koji je imao glavu i rep. U 20 godina nove države ništa slično ni približno nije realizirano. Tako olako odbacivanje tržišne i proizvodne marke je zapravo paradoksalan dokaz da smo se odricanjem od socijalizma, zapravo odrekli i kapitalizma u njegovom boljem segmentu. Jugoplastika je bila učinkovit proizvodni socijalistički stroj koji bi zadovoljio najviše kapitalističke potrošačke kriterije i standarde. Odricanjem od kreativnosti, proizvodnje, tradicije i imena Jugoplastike, Hrvatska je zapravo zagazila u blato neofeudalizma na balkanski način.