Od početka godine u Hrvatskoj je kao kulturni događaj godine najavljivano otvaranje Muzeja evolucije u Krapini. Na mjestu gdje je Dragutin Gorjanović Kramberger u 19. stoljeću otkrio svjetski značajno nalazište neandertalca sazidan je muzej nalik poluspilji u kojoj je, prema zamisli Jakova Radovčića i Željka Kovačića, rekonstruiran život od Velikog praska do krapinskog neandertalaca. Mjesto koje slavi evoluciju, teoriju o postanku ljudskog roda dijametralno suprotnu kreacionističkom tumačenju šestodnevnog stvaranja svijeta koje propagiraju neke kršćanske zajednice, blagoslovio je lokalni svećenik.

Kako se osjećao kad je kroz mračni prolaz ušao u spiralno središte muzeja gdje pričom o Velikom prasku započinje kronologija stvaranja svijeta? Na što je mislio krapinski svećenik kad se našao pred zrcalom, rame uz rame sa svojim rođakom neandertalcem, i na interaktivnom eksponatu uspoređivao svoje fizičke karakteristike s njegovima? Je li pri izlasku iz muzeja napravio suvenir – fotografiju neandertalca u koju posjetitelji mogu montirati svoje lice?

Je li pomislio da svetom vodicom daje Božji blagoslov teoriji koja objašnjava život na Zemlji bez pozivanja na Boga?

Vjerojatno jest, no kako na tisuću pitanja ni Bog ne bi znao dati odgovora, svećenik je sam ponudio opravdanje tvrdnjom: 'Bog je otac znanosti!' Slijedom toga, krapinski neandertalac morao bi biti djed znanosti jer se rodio par desetaka tisuća godina prije (kršćanskog) Boga. Možda je i on sam bio Bog, rodom s krapinskog brdašca Hušnjakova?

Bolji poznavatelji prilika u manjim sredinama, kakva je Krapina, ali i Hrvatska, gdje se nikad nije razvila debata 'kreacionizam vs. evolucija', znaju da svećenik nije došao poškropiti bilo kojeg pračovjeka. Posvetio je o našeg, krapinskog, hrvatskog i domaćeg neandertalca, svog sumještanina koji je u Krapini živio prije 130 tisuća godina. Time je pokazao da je Bog, i prije no što je razmišljao o tome da stvori Adama i Evu, stvorio dedeka Kajbumščaka, kako je neandertalcu na otvaranju tepala premijerka Jadranka Kosor.

Zbog nje, zbog ministara Bože Biškupića i Marine Matulović-Dropulić, prvog zagorskog HDZ-ovca Ivana Jarnjaka, Jasena Mesića i bivšeg ministra policije Ivice Kirina, svećenik je pristao blagosloviti muzej evolucije, dakle upravo upravo one teorije koja je religijskom pogledu nanijela najsnažnije udarce u povijesti odnosa znanost-religija.

Pristao je kako bi bez talasanja u Hrvatskoj prošlo još jedno otvaranje koje glas znači. U jednoj od najsiromašnijih hrvatskih županija gdje je na čelu SDP-ov župan, Krapina ima HDZ-ovog gradonačelnika Josipa Horvata. Premda je u kontekstu neandertalaca, pa i Crkve, neumjesno spominjati stranke, jasno je da se spektakularnim događanjem poslala poruka da je otvoreni muzej rezultat rada Vlade i HDZ-a. Trebalo je pokazati čijom naklonošću je zagorski gradić dobio muzej vrijedan 60 milijuna kuna.

S druge strane, škropljenje svetom vodicom u Hrvatskoj je neizostavni dio folklora otvaranja svih vrsta, od puštanja u promet nove dionice autoceste do otvaranja bolnice ili škole. U zemlji gdje se preko devedeset posto stanovnika izjasnilo vjernicima, Božji blagoslov naprosto je čin odobravanja, crkveno davanje legitimiteta onome što Vlada plaća i daje na korištenje svojim biračima. Makar ispali smiješni, čak i pod cijenu da im se bradati agnostik Darwin podsmjehuje iz groba.

Prisjetimo se, prije par godina John Miller s Državnog sveučilišta u Michiganu u znanstvenom časopisu Science objavio je rezultate istraživanja prema kojem tek nešto više od polovice Hrvata vjeruje da je čovjek nastao evolucijom. Nekoliko godina prije toga, u Hrvatskoj je objavljeno socioreligijsko istraživanje 'Vjera i moral u Hrvatskoj' prema kojem se tek 23,4 posto Hrvata izjasnilo da vjeruje u evoluciju.

Što bi reklo, čini se da su Hrvati evoluirali. Za njima se povela i sama Crkva koje je u Krapini napravila presedan svjetskog značaja. Kad turisti iz svijeta dođu u 'muzej koji je probio nacionalne okvire' (Božo Biškupić na otvaranju), trebalo bi im spomenuti da se nalaze u zemlji u kojoj se uskoro očekuje rješavanje pitanja što je bilo prvo – kokoš ili jaje. Kako nam je krenulo, odgovor nećemo dugo čekati.