Spisateljica Korana Serdarević našla se na udaru književnog kritičara Ivice Matičevića koji se u uvodu kritike njezina romana 'Eksperiment Irene Tot' (Fraktura) ne libi pisati o najnapornijim ženama i njihovim pravima te protagonisticama neviđena terora i gnjavaže. Tportal donosi reakcije protagonista kulturne scene: Autorice Korane Serdarević, njezina urednika i izdavača Seida Serdarevića, književne kritičarke Katarine Luketić te Ministarstva kulture na objavljeni tekst koji je uzburkao kulturnu javnost
Posljednjih nekoliko dana na društvenim mrežama vrije rasprava na temu književne kritike romana spisateljice Korane Serdarević ‘Eksperiment Irene Tot’, koju je u časopisu za književnost Republika napisao Ivica Matičević, povjesničar hrvatske književnosti i kritičar, zaposlenik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predavač na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te član Kulturnog vijeća za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost koje djeluje pri Ministarstvu kulture. Dvomjesečnik Republiku izdaje Društvo hrvatskih književnika, u čijem Upravnom odboru sjedi i Matičević, a časopis izlazi uz financijsku potporu Ministarstva kulture.
Sila reakcija na tekst Ivice Matičevića uslijedila je nakon što je Korana Serdarević na svom profilu na Facebooku objavila fotografirani Matičevićev tekst uz kratku poruku: ‘Početak jedne kritike, dakle, u trenutku kad više nisam htjela čitati.’
A početak Matičevićeva teksta u Republici ide ovako: 'Od svih napornih pojava zadnjih desetak godina u javnome i medijski napučenome prostoru, najnapornije su žene i njihova prava. (I nogomet, ali o tome drugi put.)' Dalje slijedi: 'I ne bi tu bilo ništa sporno, da car nije natjeran do duvara ili drukčije: krasni spol se pretvorio u karikaturu i paradoks svojih najiskrenijih želja, htijenja i stremljenja. Poznate kao vrle majke, pače samohrane, nježne roditeljice i uzorita bića nazbilj, one su se sve skupa, uz časne izuzetke, nekom čudnom igrom sudbine – ah, Božemipomozi, kao da su igračke vjetrova – pretvorile u protagonistice neviđena terora i gnjavaže.'
Autorica čiji se roman našao na radnoj listi Ivice Matičevića za tportal je izjavila da je nakon što je pročitala uvod u njegov tekst bila zgrožena i ponižena i ljuta.
‘Za to nisam trebala biti autorica romana, tek suvremena žena. Činjenica da se na takav način javno govori o ženskim pravima svjedoči o autorovoj sigurnosti da se to smije činiti jer ima prešutnu, ali sigurnu potporu društva kojem pripada. Također, njegove rečenice govore o uvjerenju da te njemu iritantne žene, ali i njihovi istomišljenici, nemaju ni alata ni snage ni moći da ga zbog toga stave na stup srama Hrvatske 21. stoljeća. Dok god se pitanju ženskih prava olako izruguje, za ta se prava valja glasno i odlučno boriti. U konačnici, očekujem da će država, jednako kao mnogi moji kolege, osuditi svaki seksizam i mizoginiju, iz čijeg god pera dolazili’, izjavila je Korana Serdarević, čiji je roman ‘Eksperiment Irene Tot’ ove godine bio u finalu tportalove književne nagrade za najbolji hrvatski roman.
Na Matičevićev tekst oštro su reagirale prvenstveno autorice, pa su tako bezrezervnu podršku Korani Serdarević, među ostalima, dale Alida Bremer, Tea Tulić, Antonela Marušić, Ivana Rogar, Julijana Adamović, Sanja Lovrenčić i Rumena Bužarovska, osuđujući njegove rečenice kao govor mržnje. Iako ne navode konkretan povod, u jeku ove rasprave oglasili su se i Hrvatsko društvo pisaca te Hrvatski P.E.N., ustvrdivši da smo u posljednje vrijeme svjedoci sve češćeg govora mržnje u javnosti, mizoginih i seksističkih ispada koji su ispod svake civilizacijske razine, a na koje najčešće nema adekvatne reakcije. ‘Takvi izljevi mržnje pojavljuju se i u književnoj kritici’, priopćili su iz tih dviju spisateljskih organizacija, navodeći da se strogo protive takvim tekstovima, kao i svakom tekstu koji zagovara predrasude prema različitim društvenim i etničkim grupama.
Izdavač i urednik romana ‘Eksperiment Irene Tot’ Seid Serdarević smatra da niti hiperbola, niti navodna polemika, niti pozivanje na A. G. Matoša nažalost ne mogu sakriti to da Ivica Matičević u uvodu u svoj tekst zapravo negira sva dostignuća demokracije i civilnog društva te u svojoj biti poziva na nasilje nad ženama.
‘Skrivanje iza slobode govora i kritike ovdje je promašeno jer eksplicitni govor mržnje, a to uvod u taj tekst jest, ne može biti predmetom nikakve slobode. To je ono što se nažalost ne shvaća, da demokracija i sloboda imaju svoja pravila, da živimo u dvadeset i prvom stoljeću, da smo članica Europske unije te da mržnja prema drugome – ženama, LGBT osobama, ljudima drugačije vjere ili nevjere … – mora biti oštro sankcionirana. Naše društvo i institucije slabo ili nikako reagiraju na takav govor, već je on odavno postao legitiman, a mnogobrojni slučajevi nasilja nad ženama i ne samo njima, već imigrantima i svim Drugima, pokazuju kako je malen korak od riječi do (ne)djela. A kada takve riječi dolaze od uglednih članova zajednice, onda je jasno da je alarm trebao odavno zazvoniti’, izjavio je Seid Serdarević za tportal.
Za komentar smo upitali i Ministarstvo kulture s obzirom na to da je roman Korane Serdarević na njihovoj otkupnoj listi te da je u Vijeću koje preporučuje naslove autor spomenutog teksta Ivica Matičević.
‘Ministarstvo kulture na prijedlog Kulturnoga vijeća za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost otkupilo je roman pod nazivom 'Eksperiment Irene Tot' mlade spisateljice Korane Serdarević, što pokazuje kako je Vijeće procijenilo da roman zaslužuje svoje mjesto na policama narodnih knjižnica’, odgovorili su, uz napomenu da ne žele ulaziti u estetske ocjene i subjektivne prosudbe kritičara niti komentirati stil ili izdvojene dijelove tekstova objavljenih u recenziranim znanstvenim časopisima.
‘Ministrica kulture više je puta u svojim javnim istupima naglasila kako smatra da javne osobe moraju voditi računa o tome da se u javnim nastupima suzdrže od bilo kakvog očitovanja rodne ili druge diskriminacije, a posebno bilo kakvog oblika govora koji potiče netoleranciju ili stigmatizaciju pojedinaca ili skupina u našem društvu’, stav je Ministarstva kulture o ovoj temi. Tin Lemac, uz Božidara Petrača, urednik je Republike, no reakcije koje je izazvao tekst objavljen u časopisu koji izdaje DHK nije želio komentirati.
književna kritičarka katarina luketić
'Matičeviću bi se itekako mogao uzvratiti udarac i priupitati ga piše li on to književnu kritiku ili mu je na pameti tek obezvređivanje žena i jurcanje neokonzervativnih i seksističkih politikantskih formula'
Književna kritika je u prvom redu interpretacija, znači 'nadopisivanje' značenja nekog djela. Ona opisuje, tumači i vrednuje književno djelo i prosuđuje konzistentnost autorskih htjenja i ostvarenja unutar određenog književnog svijeta. Tekst Ivice Matičevića većim dijelom nije književna kritika, već uvreda ženama, spisateljicama i čitateljicama, kao i zdravoj pameti sveg, znači i muškog, čitateljstva koje razumije što je književnost. Književna kritika se tu zlorabi i pod njezinom se egidom podmeće mizogini, isključujući svjetonazor te obezvređuje ne samo ženska književnost i vidljivost spisateljica u povijesti književnosti, nego i borba za ženska prava i nastojanje žena da izađu izvan kruga obitelji i brige za domaćinstvo i potomstvo. Za Matičevića su 'najnapornije pojave žene i njihova prava', boji se da 'žene nadiru u falangama', tvrdi da se 'krasni spol pretvorio u karikaturu', a nakon redaka analize romana Korane Serdarević on čak pita autoricu: 'Pišete li vi gospođo Serdarević, umjetničku prozu ili Vam je na pameti tek dociranje i jurcanje nabrijanih politikantskih formula' i poručuje joj samozadovoljen svojom muškom znanstvenom pozicijom da 'maltretira' i da se zaposli kao 'glasnogovornica feminističke i liberalne Vlade u sjeni'. Matičeviću bi se itekako mogao uzvratiti udarac i priupitati ga piše li on to književnu kritiku ili mu je na pameti tek obezvređivanje žena i jurcanje neokonzervativnih i seksističkih politikantskih formula, pa mu i preporučiti da se aktivira kao pionir kakve radikalne stranke u nadiranju, u kojoj se zna mjesto gospodara i mjesto sluškinje.
No Matičević u svom vitlanju protiv ženskih književnih falangi nije usamljen. Njegov su tekst odobrili neki urednici i tiskan je u okrilju najstarijeg književničkog društva, u tobože prestižnom časopisu bogato dotiranom od države. Nije on usamljen ni u hrvatskoj znanosti o književnosti i akademskoj kritici u kojima postoji mračnjačka tradicija sličnih isključivih i rigidnih prosudbi. Jednom se tako književna vrijednost mjerila kriterijem domoljublja, drugi put nacionalnom pripadnošću, treći ženskom podložnošću itd. U tu tradiciju, u kojoj je jedan akademik pisao o Matvejeviću kao 'bezdomniku', u kojoj je više književnih znanstvenika i novinara vodilo hajku na vještice ili u kojoj se o Simi Mraoviću pisalo kao o 'manjinskom piscu', spada i ovaj Matičevićev tekst. Možemo se samo nadati da će sve to pokriti povijesni snjegovi i šaš te da će književnost i dalje živjeti svojim životom, otporna na djelovanje takvih mahnitih bojovnika.