Nova predstava zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta Gavelle, 'Cigla', koju po tekstu Filipa Šovagovića premijerno u petak 10. svibnja postavlja Krešimir Dolenčić bit će, po redateljevim riječima, vremensko putovanje koje prijelomnu godinu 1991. koristi kao metaforu za suočavanje s teretom nasljeđa prošlosti, u komadu koji je ujedno i kazališno istraživanje u pokušaju osvajanja novih prostora glumačke suigre
Praizvedena 1998. u Splitu, 'Cigla' je drama o raspadu sustava, obitelji i pojedinca ispisana kao svojevrsna kronologija događanja u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine.
'U vrijeme kada je napisana i praizvedena, 'Cigla' je bila jedan svježi tekst o ratu i poraću', rekao je Krešimir Dolenčić najavljujući predstavu na konferenciji za novinare u petak u Gavelli. No, u godini 2019., godina 1991., koja je 'svima nama nekakav međaš, nešto s čime se suočavamo svaki dan', postala je 'gotovo kao neka metafora života; danas uzbune i mobilizacije postoje u nekom drugom obliku – danas smo pucanjem, mobilizacijama, uzbunama i ratovima opterećeni na jedan drugačiji način', dodao je redatelj.
Gavellina produkcija neće biti predstava koja će 'nešto sažimati, polemizirati ili podcrtavat', već je to jedno kazališno propitivanje 'što kad više nema nikakvog međaša za kojeg bi se netko uhvatio', koje publiku vodi na svevremensko putovanje u kojemu ta prijelomna godina u svijesti svih Hrvata služi kao poticaj za pokušaj suočavanja s teretom povijesnoga naslijeđa koji jednako muči i generacije koje su bile odrasle tada, i one koje su stasale u međuvremenu.
Šovagovićev je tekst svevremenski, pa se proces rada na predstavi, polazeći od izvornoga predloška, pretvorio i u potragu za odgovorom na pitanje "zašto glumac uopće izlazi na pozornicu, što tamo treba raditi, kome se obraća i čemu sve to skupa", napomenuo je nadalje redatelj. 'Gavella nam je dala zanimljiv impuls da se zapitamo oko kazališta danas, da promišljamo neke stvari u sebi i da možda otkrijemo neke nove', kazao je Dolenčić.
vezane vijesti
Ideja je tog propitivanja 'da publika uđe u suigru s glumcima, da postane ravnopravan igrač glumaca', dodao je.
U središtu priče su četvorica braće Ciglenečki, koji pokušavaju preživjeti unutar svojih malih svjetova koje grade na toj splavi u nekom nedefiniranom prostoru, u neprestanom polju straha u kojemu se živi. Njih igraju Filip Križan (Cigla), Ranko Zidarić (Levi), Enes Vejzović (Adam) i Ivan Grčić (Stanko). Igraju još Tena Nemet Brankov (Đana), Ivana Bolanča (Elvira) i Đorđe Kukuljica (Picek).
Filip Šovagović rekao je kako mu je iznimno drago što njegov tekst postavlja upravo Dolenčić, koji ga je prije dvadeset godina i doveo u Gavellu, te što je na predstavi okupljen tim glumaca koji obuhvaćaju čitav dijapazon generacija ansambla toga teatra.
Tekst problematizira neke od ključnih neuralgičnih točaka hrvatskih devedesetih, rekao je, ali gledajući predstavu, gledatelji će shvatiti da se 'neke stvari nisu mogle dogoditi niti 1991. niti 1998., da se neke stvari ipak događaju danas', rekao je.
