Prvo će Hrvatsko narodno kazalište 15. svibnja ugostiti Slovensko narodno gledališče s predstavom 'U ime matere' u režiji Ivice Buljana, koja je u Sloveniji pobudila veliko zanimanje i kritike i publike. Kritičari nisu štedjeli riječi hvale za novu Buljanovu obiteljsku sagu, a isticali su i važnost progovaranja o recentnoj slovenskoj povijesti bez patetike i euforije.

Predstava 'U ime matere' praizvedena je u prosincu prošle godine, a nastala je prema djelu slovenskog pjesnika i dramatičara Ive Svetine i prati sudbine dvadesetak članova obitelji Santini iz Žirovnice, bogatih poljoprivrednika i gostioničara. Njihove živote pratimo od kraja 19. stoljeća pa sve do 1991. godine, dakle, kroz pet različitih država i tri društvena sustava, od raspada Austro-Ugarske monarhije preko Kraljevine Jugoslavije i razdoblja Drugog svjetskog rata do samostalne Slovenije. Drugim riječima, predstava 'U ime matere' pokazuje povijest 20. stoljeća kroz povijest jedne obitelji, koja se u tom dugom razdoblju suočava s mnogim iskušenjima.

Zapravo, riječ je o poludokumentarnoj drami, kako je navela slovenska kritika, jer Svetina u tom komadu pripovijeda o svojoj obitelji, kojima je promijenio prezime ali im je ostavio prava imena. U to vrijeme, potkraj 19. stoljeća, Svetinina obitelj suočila se s velikom tragedijom – Anton, najstariji sin pjesnikovog pradjeda, počinio je samoubojstvo zbog nesretne ljubavi. Samoubojstvo se nakon toga nadvilo nad njegovu obitelj kao neko prokletstvo jer su se za isti korak tijekom stotinu godina života u raznim sredinama, od Trsta i Praga do New Yorka odlučili i neki drugi članovi njegove obitelji. S druge strane, djelo se bavi i ženskim dijelom obitelji – majkama i sestrama, koje su pokušavale 'prizemljiti' svoje sinove i braću, te ih upozoriti na opasnost od nepromišljenih poteza. One su bile te koje su naglašavale važnost hrabrosti i borbenosti u životu, te smatrale da je samoubojstvo kršenje temeljnih moralnih načela i svetosti života.

Prema slovenskim napisima, Buljanova predstava je izazvala razmišljanja o neriješenim pitanjima slovenstva i pozvala gledatelje da porazmisle ne samo o povijesti svojih obitelji nego i prošlosti slovenske nacije, osobito njezinog socijalističkog razdoblja, koje je gotovo izbrisano iz sjećanja.

Buljan je u predstavu uključio i izložbu pod naslovom 'Kapital', koja donosi nova i umjetnički vrijedna djela kolektiva Irwin, proizašlog iz kultnog, avangardnog kolektiva NSK iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Izložba je važan i vizualno dojmljiv scenografski element komada. Zanimljivo je da se u predstavi pojavljuje kao lik i sam pjesnik Ivo Svetina, autor ovog dramskog teksta, a istaknuta je i njegova pjesma Apokalipsa slovenstva, koja je objavljena 1968. godine u studentskim novinama Tribune. Autor je u toj pjesmi prikazao deformacije slovenskog društva na groteskan način, uključujući i glorifikaciju NOB-a, te je zbog toga izazvao negodovanje kulturnog establišmenta. Uz glazbu stalnog Buljanovog suradnika Mitje Vrhovnika Smrekara čuje se i 'Let My Fire' Doorsa.

Nepune dvije godine nakon praizvedbe na 63. splitskom ljetu, balet 'Derviš i smrt', nastao prema istoimenom, kapitalnom romanu bosanskohercegovačkog književnika Meše Selimovića u kojem je taj vrsni autor prenio svijet metafizičke, mistične Bosne, gostovat će 18. svibnja u dvorani Vatroslav Lisinski. Tu poznatu literarnu priču o dervišu Ahmetu Nurudinu, koja se događa u bosanskoj kasabi za vrijeme turske vladavine, koreografirao je Igor Kirov, šef splitskog Baleta, koji je svojom modernom koreografijom oduševio publiku ne samo u Splitu, nego i u Dubrovniku te u drugim gradovima u regiji tijekom gostovanja. Tome je svakako pridonijela, kako se pisalo, originalno napisana glazba Gorana Bojčevskog.

Roman 'Derviš i smrt', u kojem se susreću kulture Istoka i Zapada, doživio je nekoliko kazališnih adaptacija, a po njemu je Zdravko Velimirović 1974. godine snimio i film koji je dobio tri Zlatne arene na Pulskom festivalu te bio nominiran za Oscara u kategoriji stranih filmova. Također, koreograf Dragutin Boldin, autor 'Carmine Burane', davnih je godina u Sarajevu prvi postavio balet po toj kompleksnoj priči, no kasnije se nitko nije usudio zagristi u tu psihološko-filozofsku temu koja je zapravo metafora tragičnosti ljudske egzistencije unutar sustava nasilne vlasti.

U glavnoj ulozi derviša Ahmeta Nurudina nastupa prvak zagrebačkog Baleta Tomislav Petranović, koji je ostavio trag na pozornicama diljem Europe, od Beča do Lisabona. Petranović je nakon praizvedbe izjavio da je ta uloga najslojevitija u njegovoj karijeri. Naime, derviš se izvana doima kao hladna, a zapravo je vrlo produhovljena osoba, dakle, postoj veliki raskorak između njegove vanjštine i unutrašnjeg svijeta. Kuriozitet predstave je i u tome što derviša Ahmeta utjelovljuju dvije osobe, uz Petranovića koji donosi njegovu vanjsku, tjelesnu stranu, Ajla Kadrić dočarava onu duhovnu - dušu.

Koreograf Kirov je pak pojasnio da je derviš simbol duše koja transcendira sve geografske, religijske i druge vanjske odrednice, nametnute rođenjem i bivanjem u određenom prostoru, te da je svojom koreografijom pokušao zaroniti iza toga, u podsvjesno, te prikazati suočenje s vlastitom dušom. U međuvremenu je balet 'Derviš i smrt' postao hit, obišao je regiju, od Novog Sada do Sarajeva i Podgorice, a gostovao je u Kini, Dresdenu, Beču... Po mišljenju Kirova tajna uspjeha tog narativnog baleta je u duši i emocijama, koje frcaju sa scene.

Dramsko kazalište Gavella ugostit će dvije predstave: prvo će 25. travnja gostovati HNK iz Mostara s 'Gnijezdom', autorskim projektom zagrebačke redateljice Marine Petković Liker, a zatim 31. svibnja i Dramski teatar na Vasiljevskom iz Sankt-Peterburga iz Rusije s predstavom 'Malograđani' u režiji Vladimira Tumanova, glavni redatelja tog kazališta.

Predstava 'Gnijezdo' praizvedena je u proljeće prošle godine, a inspirirana je poezijom Marka Tomaša, te se bavi, kako se najavljuje, gnijezdom, odnosno, mjestom 'koje nam je esencijalno potrebno, koje se gradi i razara iznutra ili izvana, koje se napušta i u kojeg se mogu useliti drugi, mjestom koje pamtimo, koje nam je temelj ili baza i u koje se često vraćamo'. Konkretno, riječ je o priči u priči o tri brata i tri sestre koji su se okupili u svom starom obiteljskom domu, no kako je autorica izjavila nakon praizvedbe, predstavi nema klasične dramske radnje nego puno bivanja, odnosa, osluškivanja, tijela, prostora i vremena koje traje.

Inače, kazališni rad Marine Petković Liker itekako je poznat na nezavisnoj sceni, primjerice, prije nekoliko godina realizirala je između ostalih site-specific predstavu 'Od Od terora. Od borbe. Od boli. Rasplitanje', u kojoj su sudjelovale Silvia Marchig, Urša Raukar, Ana-Maria Bogdanović i Anja Đurinović, članice umjetničkog kolektiva Četveroruka i Plesnog centra Puls. Predstava 'Malograđani' nastala je prema istoimenom djelu Maksima Gorkog i u njoj nastupa, između ostalih, pet 'zaslužnih artista' Ruske federacije, a također je u izboru za najbolju predstavu Rusije. Dramski teatar na Vasiljevskom nalazi se u zdanju nekadašnjeg Literarnog teatra, koji je sagrađen u 19. stoljeću za groficu Fon Dervis i odlikuje se originalnom arhitekturom. Ime je dobio prema otoku Vasiljevskom na kojem se nalazi. Svojedobno su prolaznici u okolici kazališta mogli sresti Gogolja, Dostojevskog i Puškina, a u samom kazalištu su u razdoblju od Oktobarske revolucije do Drugog svjetskog rata svoja djela čitali Aleksandar Blok i Sergej Jesenjin. Ruski glumac i biznismen Vladimir Dmitrijevič Slovohotov pokrenuo je prije 30-ak godina u tom zdanju Eksperimentalan teatar satire, no već godinu dana kasnije postao je službeno državno kazalište. Danas se Dramski teatar na Vasiljevskom smatra jednim od najboljih ruskih kazališta, koje njeguje raznovrstan repertoar, ali naglasak je ipak na klasici.

U fokusu ovog komada je obitelj Vasilija Vasiljeviča Besemjonova, bogatog malograđanina. Njegov je dom uvijek pun ljudi: žena Akulina Ivanovna, kćerka Tatjana, sin Petar, posinak Nil, podstanari i razni gotovani. Ali nema mira i jednodušnosti pod krovom te kuće — fatalno se razlikuju nazori, interesi, simpatije. Likovi drame žive u teška, prijelomna vremena. Očita je kriza arhaičnih obiteljskih odnosa, dolazi novi naraštaj koji donosi sukob očeva i djece. Model obitelji kao model svijeta, u kojem je nestao uobičajen poredak stvari.

Gorki je napisao 'Malograđane' 1901., četiri godine prije revolucije 1905., kad se osjećao dolazak novog vremena i novih vrijednosti. Premda je sukob generacija, sudar konzervativnog i liberalnog te bogatih i siromašnih, potka Gogoljevog romana on se može promatrati i kao sukob apatije i idealizma. Odnosno, u kontekstu današnjeg vremena, 'Malograđani' se mogu čitati i kao ljudi izgubljeni u beznadnoj, besperspektivnoj i trivijalnoj svakodnevnici, koji očekuju da im neka promjena unese smisao u život. Dakle, kao svojevrsni duhovni malograđani.