Izdavač Suhrkamp potrudio se biti odgovarajuće misteriozan kada je riječ o novom romanu austrijskog pisca i suvremenog klasika Petera Handkea. Knjiga se zove 'Der grosse Fall', početkom mjeseca se pojavila u Njemačkoj i pokupila pozitivne kritike, no jedino što se o Handkeovom romanu na siteu Suhrkampa može saznati jest sljedeće: 'Priča jednog lutajućeg glumca, od jutra do duboko u noć. Hodanje kroz cijelu metropolu, od rubova do samog centra. Susreti: s trkačima, beskućnicima, parovima, svećenikom, policajcem. To je put koji vodi kroz susjedske ratove, pored političara većih od života, a onda uz pomoć podzemnih vozača s drugog svijeta. Svjetla velegrada. I lice jedne žene.'

Iako namjerno nejasno predstavljen, 'Der grosse Fall' (u prijevodu: Veliki slučaj) zapravo je, ako je vjerovati njemačkim kritičarima, povratak Handkea u realnost i svijet u kojem živimo. Njegovi prethodni romani, poput 'Don Juana' iz 2004. (koji je u Hrvatskoj objavila Fraktura u odličnom prijevodu Borisa Perića), bili su svojevrsne fantazije, u kojima su i vrijeme i mjesto radnje bili poprilično fleksibilni. U novom romanu je sve to vrlo jasno određeno i omeđeno: jedan dan, jedan velegrad.

Naravno, u međuvremenu je postalo nemoguće čitati Handkeovu prozu bez političkih primisli, ponajviše zahvaljujući sramotnom piščevom obožavanju Slobodana Miloševića, no dijelovi 'Der grosse Fall' koji se bave politikom pokazali su se skoro proročanskima. Knjiga je nastajala prošle godine – iako na kraju teksta namjerno stoji da je napisana 2011. u američkom gradu Great Falls – ali dijelovi u kojima Handke opisuje licemjernu predsjednikovu objavu rata opasno podsjeća na Libiju. Naime, Handke piše o umišljenom i prevrtljivom predsjedniku, koji očito nije daleko od Nicolasa Sarkozyja, koji se naciji obraća s govorom punim riječi poput 'intervencija' i 'protuudar', s pažljivim izbjegavanjem službene objave rata.

Kako je 'Der grosse Fall' prvenstveno priča o jednom glumcu, neizbježne su i brojne filmske reference, pa se tako u tekstu spominju Scorsesejev 'Taksist' i Antonionijev 'Blow Up'. Handkea filmska umjetnost ipak ne zanima direktno jer on se u ovom romanu, po riječima kritičarke Daniele Spriegl, 'obračunava s marginalizacijom naizgled beskorisnih ljudi'. Svojeg glavnog lika Handke vodi 'na hodočašće ili možda križarski rat', no to jednodnevno, a vječno putovanje završava očima već spomenute žene. Što se u njima nalazi, do kraja ne otkrivaju ni posljednji pasaži teksta, kao što se ne razjašnjava što je taj veliki slučaj. Optimističniji među njemačkim književnim kritičarima zaključuju da je riječ o kraju svijeta. If only...