Nastala prema romanu proslavljenog književnika i moreplovca Jože Horvata, predstava prati dječaka Itea koji nakon smrti roditelja živi s bakom Orohivom u malom ribarskom mjestu južnih mora, u svijetu egzotične Oceanije. Živi skromno i lovi ribu, no gledajući pučinu sve više sanja o tome da otplovi s druge strane udaljenog otoka Waitapua, što je zapravo granica između naravnog i nadnaravnog postavljene od bogova.

Muče ga brojna pitanja, što je s one strane, proteže li se iza crte beskrajno more, postoje li tamo otoci i ljudi. U snovima ga pokušavaju zaustaviti baka, koja se boji da ga se ne izgubi, ali i seoski vrač Tefoto koji u mladiću koji žudi za znanjem vidi ozbiljnu prijetnju uspostavljenom poretku u selu. Na Iteovu sreću, uz njega je Parana, moćni bog oceana prerušen u starca koji mu pomogne da se upusti u pustolovinu života, pređe granicu i zaljubi se u predivnu Hinu.

Po riječima dramaturginje Zinke Kiseljak, Waitapu govori o potrebi da se ruše granice, nametnute zabrane i tabui, te o pobjedi individualnosti, znatiželje i hrabrosti. Kroz Paranu, koji objašnjava kako nema napretka ljudskog društva bez prelaska crte, progovara Horvat i otkriva nam kako treba živjeti, usuditi se, krenuti u nepoznato, tražiti odgovore, a to je nasljeđe koje ostavljamo generacijama iza sebe u nadi da će otići korak dalje, ustvrdila je Kiseljak.

U glavnim ulogama su Dražen Šivak u ulozi boga Parane, Mateo Videk kao Iteo i Amanda Prenkaj kao Hina. Glume još Ante Krstulović, Berislav Tomičić, Drago Utješanović, Damir Poljičak, Ana Marija Vrdoljak i Gorana Marin.

Joža Horvat (1915.-2012.) pojavio se u hrvatskoj književnosti 1939. mladenačkim autobiografskim romanom 'Sedmi be'. Drugi svjetski rat proveo je u partizanima, a nakon rata uređivao je književni časopis 'Republika' te bio tajnik Matice hrvatske. Prema njegovom scenariju 1952. je snimljen film 'Ciguli miguli', koji mu je priskrbio epitet 'državnog neprijatelja' jer ismijava dogmatizam i ironizira birokraciju tadašnjeg režima.

Potom se više okrenuo prirodi i moru, a šezdesetih je brodom 'Besa' s obitelji oplovio svijet. Nakon povratka objavio je putopisnu prozu i brodski dnevnik 'Besa' (1973.), desetak godina kasnije piše roman 'Operacija Stonoga' (1982.), a svoje pomorsko i životno iskustvo pretočio je u roman 'Waitapu' iz 1984. za koji je nagrađen uglednim književnim nagradama 'Grigor Vitez' i 'Ivana Brlić Mažuranić'.

Vizualni identitet predstave u Žar ptici osmislili su scenograf Davor Antolić i kostimografkinja Sandra Dekanić, autor glazbe je Borna Šercar

Premijerna izvedba bila je posvećena Joži Horvatu, a među brojnom publikom bila je i njegova udovica Renata Horvat.