...no unatoč tome, čini se da je serija uspjela očarati mlade i starije diljem svijeta, vjerojatno zbog talentirane i urnebesne Jenne Ortege u glavnoj ulozi, ali i zbog onoga čime je serija iznevjerila svoj kultni uzor: sklonosti pomirenju s 'normalnim' svijetom.
Američke tinejdžerske serije (a i filmovi) najčešće imaju nekoliko obaveznih elemenata. Naravno da je uvijek riječ o sukobu na liniji popularna-nepopularna ekipa, naravno da su oni nepopularni obično pametniji, zanimljiviji, crtaju stripove, snimaju filmove ili rješavaju zločine i, dakako, popularni su obično zlikovci i zlikovke zavijeni u lepršavu dizajnersku odjeću dok su nepopularni wunderkindi nerijetko darkeri ili već neka njihova varijanta s bolje ili lošije nanesenom crnom olovkom za oči.
Nova Netflixova serija, spinoff 'Obitelji Addams' čije je prve četiri epizode režirao Tim Burton zbog svojeg je porijekla i senzibiliteta - i opet naravno - poprilično oslonjena na ovo posljednje. Obitelj Addams, a posebice njezine ženske članice, majka Morticia i kćerka Wednesday televizijsko-filmski su prototip darkerice-gotičarke i kao takve su transplatirane i u ovu seriju. Situacija je, doduše, u seriji 'Wednesday' ponešto drugačija. Djevojčica Wednesday više nije treća ili četvrta po važnosti uloga nego je glavni lik na kojem leži cijela serija, a osim toga više nije ni djevojčica, nego tinejdžerka.
To znači da su autori serije o Wednesday Addams morali ozbiljno poraditi na razvoju njezina lika jer više nije bilo dovoljno da 10 ili 12-godišnja djevojčica kamenog izraza lica svakih 10-12 scena izgovori neku urnebesno-morbidnu dosjetku. Moralo se, dakle, poći dalje od toga i otkriti Wednesdayine dublje karakteristike, htijenja, težnje, nadanja, strahove i interese. Autori Alfred Gough i Miles Millar, nažalost, u tome se nisu posebno potrudili, nego su uglavnom ostali u okvirima tipične tinejdžerske dramedije.
Još prve četiri epizode - one koje je režirao Tim Burton - nekako. Ako se pravimo da smo zaboravili na Harryja Pottera i čitav niz serija i filmova koji su slijedili (a i nekih koji su prethodili), možemo se praviti i da nam je koncept škole koju pohađaju učenici povezani s nečim natprirodnim nov i originalan. Možemo se praviti i da smo zaboravili da je postojala 'Buffy - ubojica vampira', u kojoj je 16-godišnjakinja izbačena iz jedne škole zato što je spalila sportsku dvoranu punu vampira pa u novoj školi ima čitav novi skup zala s kojima se pokušava boriti a da je opet ne izbace. Možemo se i praviti da nismo gledali 'Veronicu Mars', u kojoj se srednjoškolka pretvara u detektivku. Ako sve to zaboravimo, verzija svemira obitelji Addams u kojem se odvija 'Wednesday' bit će nam originalna i cool.
Jer serija je u svoju priču, pa i atmosferu, uključila elemente svega toga, a malo toga originalnog. Ima tu i Harryja Pottera i Veronice Mars i Buffy i Wynone Rider u 'Heathers' i kondenziranih elemenata svih teen serija i filmova koje su ikada imale ikakvog šarma. Wednesday izbacuju iz škole zato što je ubacivanjem pirana u bazen u kojem je trenirao mladi vaterpolist koji joj je mučio brata - doslovno kastrirala momka. Dolazi u novu školu, internat za neobičnu, natprirodno nadarenu djecu u kojem mora krstariti među grupicama popularnih i nepopularnih, ali i podijeljenih po 'posebnim karakteristikama' - vampirima, vukodlacima, sirenama i gorgonima. A onda se još i počne baviti rješavanjem serije krvavih ubojstava u okolnim šumama. S detektivskim voice-overima, kao u Veronici Mars.
Ono što seriju čini privlačnom i šarmantnom bez ikakve je sumnje mlada glumica Jenna Ortega, talentirano biće koje je osvojilo srca svih koji su gledali izvrsnu seriju 'Jane the Virgin', gdje je u flashbackovima glumila mlađu verziju glavne junakinje. Nas koji smo je zapazili već ondje nije osobito iznenadilo što je Jenna sposobna ulogu iznijeti uvjerljivo, upečatljivo, urnebesno smiješno, ali i s nježnošću i dirljivošću. U seriji 'Wednesday' ona je zacijelo najjači adut, iako i među nekim sporednim ulogama i epizodistima ima simpatičnih proplamsaja (nekadašnja Wednesday ili Cristina Ricci, na primjer - sada u sasvim drugačijoj ulozi).
No problem ove serije, odnosno razlog iz kojeg ona nije ništa drugo doli obična teen serija s 'darkerajem' i natprirodnim tek u folklornoj ulozi - nije ni u glumi ni u režiji ni u scenografiji ni u specijalnim efektima, pa čak ni u temi. Problem je u tome što je ona zapravo izdala izvorne vrijednosti obitelji Addams. Wednesday u njoj, naime, prelazi jednu granicu koju nijedan član obitelji Addams dosad nije prešao. Granicu prema 'normalnima'. Unatoč svim ironičnim, ponekad i brutalnim napomenama, unatoč suludom gavranskom plesu, unatoč krvoločnosti - autori su Wednesday povukli u sferu ranjive tinejdžerke koja ipak negdje u dubini želi barem nekakvo savezništvo, ako već ne prijateljstvo i ljubav s normalnima.
Veliki je to, rekla bih čak suštinski raskorak između Wednesday Addams kakvu smo dosad znali i Wednesday Addams kakvu su nam sada servirali. Ali vjerojatno je zbog toga serija tako i popularna. Pa eto. Draga Wednesday, dobro došla u mainstream.