Ponekad je doista teško proniknuti u logiku razmišljanja osoba koje na javnoj televiziji sastavljaju programsku shemu. Prvi program uglavnom je jasan (što ne znači da je i dobar), Treći ima svoj više-manje prepoznatljiv obrazac izmjenjivanja arhivskih i novih sadržaja, Četvrti se pokušava ufurati u CNN-ovski stil 24-satnog news kanala pa to ima svoje specifičnosti, a Drugi... Drugi program HTV-a uglavnom je koncipiran kao kombinacija programa za djecu i mladež (prijepodnevni i ranopopodnevni sati), emisija o nekretninama i kuhanju (popodne) te igranog programa u večernjim satima, čija se shema po potrebi prekida sportskim prijenosima i blokovima domaćih videospotova kada iz nekog razloga nastane 'rupa'. Nije baš neka pregolema sreća, ali hajde - barem je onaj program za djecu i mladež koliko-toliko prepoznatljiv i ima nešto originalnih sadržaja, a i dobro je da postoji mjesto za strane igrane filmove i serije, koje gledatelji uglavnom vole.

Problem je samo u tome što takva koncepcija Drugog programa stalno balansira na tankoj oštrici između reda i kaosa, a problem je i u kvaliteti sadržaja koji se na toj tankoj oštrici nudi. HTV, što se stranog igranog programa tiče, već godinama zaostaje i ne uspijeva prikazati najbolje i najaktualnije iz svjetske igrane produkcije. Uz poneku iznimku, kao što je, recimo, 'Downton Abbey', uglavnom kaska ili, na primjer, počne prikazivati neku odličnu seriju e da bi njezine kasnije sezone potpuno zanemario (primjer s 'Momcima s Madisona'), a događalo se i da ih komercijalci preteknu s nekim asovima, pa je tako, recimo, 'Breaking Bad' bila preuzela Nova TV (i uništila ga s prekasnim terminom prikazivanja) i slično. Zato se na Drugom programu dosta često događa da nam prikazuju serije iz B lige, reprize serija (trenutačno - nećete vjerovati - u programu opet idu 'Mućke') i tek tu i tamo pokoji doista vrijedan draguljčić.

No od ovoga tjedna na Drugom programu HTV-a u programu nas očekuje jedan VRHUNSKI BISER.Negdje između popodnevnih britanskih showova o nekretninama i kuhanju te večernjeg lupanja videospotova dok se na Prvom vrti Dnevnik, HTV-ovci su nam odlučili servirati skoro dvosatni blok repriza domaćih trakavica. Prvo 'Dobre namjere' - koje tehnički nisu sapunica, ali imaju dovoljno epizoda da se tako mogu razvući u rasporedu, zatim 'Ljubav u zaleđu' - koja je, ako se ne varam, već bila reprizirana na jednom od HTV-ovih programa i na kraju 'Sve će biti dobro' - jedna od zadnjih telenovela iz 'zlatnih dana' takvih serija na javnoj televiziji.  Ne znam kome je i zašto pala na pamet ta briljantna ideja o intenzivnom kasnopopodnevnom bombardiranju gledatelja isluženim trakavicama, ali osim što potez opako miriše na bezidejno i tupo popunjavanje minutaže (i to pogoleme), zapravo je poprilično sramotno za javnu televiziju. I to iz više razloga. Prvo, javna televizija ne bi trebala sudjelovati u kolektivnom snižavanju gledateljskih standarda kakvo je često na komercijalnim televizijama, gdje se jaše po jeftinim turskim, domaćim i južnoameričkim sapunjarama kao da ništa drugo ne postoji, a sve po principu 'to ne stoji puno novca, a ako im serviramo - gledat će'. Ne kažem da javna televizija ama baš nikada ne bi smjela pustiti nijednu laganini seriju niti reprizu, ali ovakav turboblok repriznog domaćeg trasha je ipak malo (da malo!) previše.

Drugo, možda će netko reći: 'Pa što? To su domaće serije, javna televizija trebala bi podržavati domaću produkciju, pružati što više domaćih sadržaja!' Da, naravno. No osim što se postavlja pitanje koliko oni koji su stvarali te serije uopće imaju od njihova repriznog prikazivanja (možda sad po novom imaju, ne znam), još je veće pitanje koliko gledatelji imaju od njihove reprize. Hajde, 'Dobre namjere' još nekako, ali 'Ljubav u zaleđu'? 'Sve će biti dobro'? Što će to novo, pametno, kreativno, pa čak i zabavno gledatelji dobiti iz tih prežvakanih trakavica? Već je postalo pomalo smiješno i to što HTV svako malo reprizira najkvalitetnije igrane serije od prije dvadesetak-tridesetak godina, nastojeći nas uvjeriti da su oni ista televizija koja je na ekrane dovela 'Velo misto', 'Prosjake i sinove' i 'U registraturi' - iako već odavno nisu - ali to je barem stremljenje k nekom hvalevrijednom standardu. Čime se pokušavaju predstaviti s ovakvim reprizama? Treće, bilo je u zadnjih nekoliko godina na HTV-u i boljih domaćih igranih sadržaja, od serija kao što su 'Patrola na cesti', 'Počivali u miru', 'Nemoj nikome reći' te izvrsnih dokumentarnih serijala. Znam, znam, sve te serije zajedno nemaju dovoljno epizoda da bi se pokrila programska rupetina od nekoliko mjeseci, ali zar zaista moramo imati programske rupetine od nekoliko mjeseci? I ne može li se, na primjer, uložiti u nove, bolje domaće serije - primjerice, u one čija su četiri pilota bila prikazana u devetom mjesecu, a još ne znamo hoće li se bilo koja od njih nastaviti prikazivati na javnoj televiziji jer šest mjeseci valjda nije dovoljno za jednu takvu odluku? Najjednostavnije je, dakle, odabrati najjeftinije rješenje. Zagrebati po dnu bačve s trash serijama, još k tome domaćima, u čije ponovno prikazivanje ne moraš uložiti ništa (ili gotovo ništa), na gledatelje odmahnuti rukom uz eventualnu pomisao: 'U tom terminu televiziju gledaju samo penzići, a penzići će ionako gledati bilo što', na svaku kritiku odgovoriti kuknjavom o nedostatku novca i nastaviti ubirati pristojbu. Svaka čast.