Glumac Vilim Matula premijerno će na Splitskom ljetu zaigrati Shakespeareovog bogataša koji razdijeli cijelo svoje bogatstvo. Primijenio je Shakespeareovu kritiku društva na današnju situaciju u Hrvatskoj i zapitao se želi li se građanima omogućiti da žive bolje ili im se želi sve naplaćivati jer ih se smatra lijenima, glupima, nemarnima, neobrazovanima i neučinkovitima i zatim ih prepustiti Todorićima, koji će se lijepo pobrinuti za njih dajući im posao za dvije tisuće kuna
U povodu subotnje premijere Shakespearovog 'Timona Atenjanina' na 59. Splitskom ljetu u režiji Georgija Para razgovarali smo s Vilimom Matulom, jednim od najboljih hrvatskih glumaca, aktivistom i kritičarom društva, koji je ovom neobičnom i izazovnom ulogom bogataša Timona, koji razdijeli cijelo svoje bogatstvo, ponovno uronio u klasični repertoar.
Vilim Matula se već godinama intenzivno bavi istraživačkim, vaninstitucionalnim glumačkim projektima, a neki od njih svakako su slavni 'Munchhausen', 'Poslijediplomsko obrazovanje' i 'Balon', a u role klasičnih komada uglavnom uskače, kako nam je rekao, na ljetnim festivalima. Tako je još prije pet godina igrao u politički provokativnim 'Bakhama' Olivera Frljića na Splitskom ljetu, zatim je 2010. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama za ulogu Gradonačelnika u moderniziranoj verziji 'Revizora' Jerneja Lorenzija dobio Orlanda, a na istom festivalu igrao je i Tiresija u 'Kralju Edipu' Eduarda Millera.
Na pitanje koliko je rijetko izvođen komad 'Timon Atenjanin' aktualan i kako se referira na hrvatsku svakodnevnicu, Matula je odgovorio da Shakespearov tekst donosi oštru kritiku društva izgrađenog na robno-novčanim odnosima tako da se možemo prepoznati u mnogim aspektima drame.
'U drami su najbitnija tri lika - Timon, zatim vojnik Alkibijad kojeg igra Goran Marković i filozof Apemant kojeg tumači Trpimir Jurkić', kaže Matula, dodajući da Paro majstorski vodi cijeli proces te izražavajući zadovoljstvo što igra sa splitskim ansamblom i posebno sa Sretenom Mokrovićem, glumcem kojeg iznimno cijeni.
'Timon je neobičan bogataš, on razdijeli svoje bogatstvo misleći da tako može ispraviti nepravednu raspodjelu dobara na svijetu, a kad uvidi svoju zabludu, pretvori se u mizantropa. Dakle, u Timonu se ne možemo prepoznati – ne sjećam se da je ijedan hrvatski bogataš došao na takvu ideju, ali zato vojnik Alkibijad i filozof Apemant svojim riječima oslikavaju našu stvarnost. Primjerice, u izjavi vojnika: 'Dok su se oni bogatili, kamatarili i lihvarili druge, ja sam bio bogat krvavim ranama', možemo prepoznati svoje probleme vezane uz rat, branitelje i bogaćenje onih dvjestotinjak obitelji. Također i u Apemantovoj kritici društva nalazimo sličnosti s našom stvarnošću: on kaže da su svi laskavci i licemjeri jer se dodvoravaju onima koji imaju novac te tako i moć, kao što je slučaj i u našem vremenu gdje su pravi vladari oni koji drže novac', ustvrdio je Matula te dodao da je i Marx u svojim radovima često citirao 'Timona Atenjanina' i njegove stihove o utjecaju zlatu na preobrazbu ljudi, pogotovo onaj dio gdje Timon kaže 'toliko će zlata učiniti bijelo crnim, ružno lijepim, pravo će biti krivo, kukavica hrabar, starac će biti mlad, plemenit podlac'.
Govoreći o Shakespearovoj kritici društva u suvremenom kontekstu, Matula kaže da smo 'živjeli u svijetu vjerujući da će biti bolji, no socijalizam se urušio doživjevši debakl, a danas svjedočimo najvećem povijesnom debaklu – debaklu kapitalizma'.
'Umjesto da koristimo sunce i proizvodimo solarnu energiju, mi im nismo u stanju omogućiti da se skinu s HEP-ovog brojila, kao što čine skandinavske zemlje gdje ima puno manje sunca nego u Dalmaciji i tako građanima pomognemo da dođu do jeftinije struje. To proizlazi iz Zakona o strateškim ulaganjima po kojem bi se sunce, vjetar, voda i šume prodavali nekolicini, a onda bi nam oni ponovno naplaćivali te prirodne resurse. Pitanje je jednostavno: želi li se građanima omogućiti da žive bolje ili im se želi sve naplaćivati jer ih se smatra lijenima, glupima, nemarnima, neobrazovanima i neučinkovitima i zatim ih prepustiti Todorićima, koji će se lijepo pobrinuti za njih dajući im posao za dvije tisuće kuna. No to je već stvar političke volje.'
Na upit postoji li šansa da splitski 'Timon Atenjanin' gostuje u Zagrebu, Matula je odgovorio niječno, objasnivši da razmjenu kazališnih gostovanja 'sprečavaju brojni administrativni problemi i razne taštine te manjak novca, a za to vrijeme naši Todorići i Martoni ne daju niti jedne lipe za živu izvedbenu umjetnost, što rezultira propadanjem kulture, dok oni bilježe visoke profite i dividende'.