- rezultatima i potporom koju je festivalu iskazala Turistička zajednica Grada Zagreba
- podrškom i suradnjom ostvarenom pri Uredu za turizam, Gradskog ureda za gospodarstvo
U prisvajanju tuđih zasluga, ciljano prešućuje stvarno stanje stvari suradnje INmusic Festivala s njim kao osobom zaduženom za kulturu u Uredu za kulturu. G. Lušetić prešućuje da je on osobno ignorirao točke zapisnika sa sastanka gradonačelnika Bandića s predstavnicima INmusica održanog 6. kolovoza 2014. u kojem stoji da je gradonačelnik Bandić zaključio: 'Značajnija financijska podrška Grada Zagreba omogućila bi sniženje cijene ulaznica što bi osiguralo veći posjet domaće publike, također konkurentnost na europskoj sceni i daljnje povećanje broja gostiju' te preporučio da se 'deseti INmusic Festival što kvalitetnije unaprijed pripremi u suradnji s gradskim uredima i službama, čiji su predstavnici danas bili prisutni na sastanku.' Na sastanku je u ime gradskog Ureda za obrazovanje, kulturu i sport bio prisutan g. Tedi Lušetić, a zapisnik je pisao Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport.
Tedi Lušetić ignorirao je i preporuku zamjenice gradonačelnika Sandre Švaljek sa sastanka održanog 25. studenog 2014. da se INmusic značajnije financijski podrži i od Ureda za kulturu. Da bi izbjegao preporuku izabrane predstavnice građana, već tada je izjavljivao da on ne može mimo odluke Vijeća za glazbu. Dokaz da to nije istina, odnosno da g. Lušetić zapravo ne mora slušati savjetodavne odluke vijeća jest činjenica da je INmusicu dodijelio 100.000,00 kuna, ali iz budžeta Vijeća za međugradsku suradnju. S obzirom na to da se nikada nismo prijavili na to Vijeće jer mu ni po čemu ne pripadamo, jasno je da Vijeće za međugradsku suradnju nije moglo ni ocijeniti prijavu INmusica te da g. Lušetić može i raspoređuje sredstva mimo odluka Vijeća iza čijih se savjeta skriva kada mu to odgovara.
Koliko pak g. Lušetić u stvarnosti podcjenjuje značaj INmusic Festivala za Grad čega je, po vlastitim izjavama, svjestan, govori činjenica da je INmusicu preko nepripadajućeg vijeća dodijelio potporu u iznosu od jedan posto budžeta festivala dok Zagreb Film Festival uživa potporu od 810.000,00 kuna, Zagreb Dox 600.000,00 kuna, Muzičko biennale 500.000,00 kuna, a isto to Biennale dobiva potporu od 550.000 kuna i u godini kad se uopće ne održava!?
Nijedan od tih festivala ne djeluje u tako velikoj međunarodnoj konkurenciji, niti u svom području djelovanja ima međunarodnu relevantnost koju je INmusic ostvario u suvremenoj glazbi. Navedeni festivali imaju velike sponzore i prodaju ulaznice, ali uživaju i veliku potporu Ureda za kulturu.
Neistinita je tvrdnja g. Lušetića da se INmusic nije obraćao za potporu Uredu za kulturu kada je kao imao velike sponzore. INmusic i sada ima velike sponzore i od svog početka pokušava bezuspješno uspostaviti suradnju s Uredom za kulturu. Sponzori su prepoznali značaj INmusica puno prije Ureda za kulturu, no sponzori niti trebaju niti mogu preuzeti obavezu Ureda za kulturu koji treba brinuti o zadovoljavanju potrebe javnosti za glazbenim sadržajima putem Vijeća za glazbu.
Nadalje, g. Lušetić lažno predstavlja javnosti razlike između INmusic Festivala kao projekta koji ima sponzore dok gradske glazbene ustanove to nemaju. Činjenica je da svaka od tri gradske ustanove pored plaćenog hladnog pogona, programskih sredstava i prihoda od ulaznica na koje ne plaćaju PDV (a koji se prema podnesenim rezultatima u sklopu Kulturne strategije mogu procijeniti na oko 30 milijuna kuna) imaju i zavidnu listu komercijalnih sponzora koji su jasno naznačeni na njihovim službenim internetskim stranicama.'
375179, 261510, 182321, 375073INmusic optužuje Tedija Lušetića za laganje javnosti: 'Još jedna obmana javnosti g. Lušetića proizlazi iz pretpostavke da će rock glazba biti financirana putem Vijeća za inovativne umjetničke prakse. Ako g. Lušetić smatra da je rock glazba nakon 60 godina aktivne uloge u svjetskoj suvremenoj kulturi inovativna umjetnička forma, onda g. Lušetić još jednim primjerom dokazuje da ne posjeduje znanje i razumijevanje potrebno za obavljanje dužnosti zamjenika pročelnika Ureda za kulturu. Naravno, g. Lušetić nije htio spomenuti da je budžet Vijeća za inovativne umjetničke prakse 1,8 milijuna kuna, dok je budžet Vijeća za glazbu 12 milijuna kuna. Drugim riječima, g. Lušetić je ustrajan u jednom konačnom cilju – obrani klijentalističkih interesa klasičarskog lobija kojemu, kako i sam bez rezervi ističe, pripada.
Upravo iz tog cilja i niza argumenata iznesenih protiv prakse dodjeljivanja sredstava pri Vijeću za glazbu, g. Lušetić odbija prezentirati cjelovitu sliku svog poslovanja i preuzeti odgovornost za nastalo stanje.'
