Roman je objavljen u nakladi Hene Com.

"'Crvotočina' je pisana od nule. Znao sam da želim napisati roman s filmskom tematikom, ali nisam imao konkretnu ideju. Znao sam da želim uporišne točke u fabuli koje su djelomično autentične, dio povijesnog slijeda unutar filma i politike. Centralno mi je bilo skinuti s repertoara snimanja film o grijesima iz 41. Jedna od glavnih tema je nemogućnost apolitičnosti u umjetnosti, kao što je bilo '41., tako i danas. Potrebna je duhovna i fizička izolacija za apolitičnost, što je nemoguće", kazao je Žmegač.

Filmolog i enciklopedist Bruno Kragić istaknuo je da je film jedna od osnovnih potki romana.

"Roman je pun filmskih referenci i jedna od osnovnih potki romana. Od samog početka, naslovnice na kojoj piše citat Jean-Luc Godarda "Sve je film", kojim se roman na neki način i zaključuje. Postoji filmska i filmofilska dimenzija romana", kazao je te naveo mnoge filmske reference koje se daju naći u romanu.

Dodao je da Žmegač izvrsno povezuje film i stvarnost, što smatra znakom Žmegačeve vještine.

"Vidi se sjajno povezivanje fragmenata iz izvanknjiževne zbilje s fikcijom. Otvara se čitava galerija likova koji su zajedno studirali na filmskoj akademiji. Tu se otvara drugi filmski sloj i pokazuje se Davorovo majstorstvo. Trenutak kad jedan lik spomene da film jede svoju djecu ili se djeca jedu međusobno, to je dio kad se o filmu raspravlja kao o iluziji. Zatim se drugi lik pobuni na to i želi da se o filmu raspravlja kao o stvarnosti. Fimske referencije su odlično uklopljene u žanrovsku strukturu", poručio je Kragić.

Akademkinja Sibila Petlevski istaknula je da je atmosferičnost romana karakteristična za nekoga tko se bavio scenarijem.

"Stvaranje atmosfere, logičnost povezivanja slijeda događaja i preciznost u kojoj se nikad ne gubi očica u štrikanju sigurno su izašli iz iskustva bivanja scenaristom", poručila je, te dodala da se ne radi o političkom romanu.

"Likovi su iz NDH, ali ovo nije politički roman. Politika je u glavama onih koji čitaju knjigu", kazala je.

O romanu:

Leš predsjedničkoga kandidata Viktora Radana, zatučenog tupim predmetom i sa slikom Ante Pavelića pričvršćenom pribadačom na majicu, nađen je u Ljetnom kinu Tuškanac, što nužno alarmira i javnost i policiju, a po privatnoj narudžbi udovice Radan i bivšeg policajca, danas privatnog detektiva sumnjive reputacije, Tibora Dombaja. Tiborovoj grupici agenata priključit će se i street-art umjetnica, njegova bipolarna kći Kaja, koja bi voljela biti Lisbeth Salander i koja će tijekom svoje neortodoksno vođene istrage ostvariti neočekivano žensko prijateljstvo. Kada se pojavi još jedan leš označen poglavnikovom sličicom, široka se istraga počinje sužavati i svi putovi vode u crvotočinu koja spaja vremena i ljude, osumnjičene i žrtve, fragmente domaće filmske povijesti i montažere života, kaže se u opisu Krune Lokotara na mrežnim stranicama izdavača.

O autoru:

Filmski redatelj i scenarist Davor Žmegač rođen je u Zagrebu 1955. Autor je šest kratkih igranih filmova, četiri dugometražna igrana filma i tri TV serije, među ostalima "Utočišta" (1988.), "Zlatne godine" (1993.), "Putovanje tamnom polutkom" (1995.), "Prezimiti u Riju" (2002.), "Tužni bogataš" (2008.), "Zabranjeno smijanje" (2012.), "Tin: 30 godina putovanja" (2017.). Redoviti je profesor scenarija (Filmsko pismo) na Odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje predaje od 1998. god. Član je Društva hrvatskih filmskih redatelja.