U studiji u kojoj je sudjelovalo više od 80 tisuća osoba starijih od 60 godina otkriveno je da su oni koji su imali problema s govorom i slušenjem u bučnom okruženju izloženi većem riziku od demencije, koja predstavlja zajednički naziv za stanja karakterizirana gubitkom pamćenja i poteškoćama s govorom i drugim vještinama razmišljanja.

No, postoji i dobra strana: studija je pronašla dokaze koji sugeriraju da problemi sa sluhom nisu samo simptom demencije, već zapravo faktor rizika od demencije koji bi mogao upozoriti ljude, njihove obitelji ili liječnike na njen početak prije nego počne bilo kakvo pogoršanje.

'Iako su preliminarni, ovi rezultati sugeriraju da oštećenje sluha i otežano razumijevanje uz pozadinsku buku predstavljaju obećavajuću metu za prevenciju demencije,' kaže epidemiolog i autor studije Thomas Littlejohns sa Sveučilišta u Oxfordu.

U 2017. gubitak sluha je naveden zajedno s pušenjem i tjelesnom neaktivnošću kao jedan od devet glavnih, promjenjivih čimbenika rizika od demencije. To značajno Lancet izvješće ažurirano je 2020. kako bi uključilo još tri čimbenika rizika, čime se ukupan broj povećao na 12. No, važno je imati na umu kako su ti čimbenici rizika elementi našeg životnog stila i općeg zdravlja koji se mogu poboljšati, a ako je tako, mogu poboljšati naše cjelokupno zdravlje i smanjiti izglede za zdravstvene probleme.

U tim Lancet izvješćima procijenjeno je da od 12 faktora rizika od demencije, gubitak sluha može biti najveći teret od svih – tako da ljudi s neriješenim gubitkom sluha u srednjim godinama imaju do pet puta veću vjerojatnost da će s godinama razviti demenciju.

Kako bi to dodatno istražili, znanstvenici sa Sveučilišta u Oxfordu koji stoje iza ove studije uključili su se u UK Biobank, istraživačku bazu podataka koja je postavljena kako bi otkrila veze između genetike, okolišnih čimbenika i zdravstvenih ishoda u velikom dijelu stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva.

Rizik od demencije analiziran je u skupinu od više od 82 tisuće žena i muškaraca, u dobi od 60 godina ili starijih, koji nisu imali demenciju i kojima je na početku studije procijenjen sluh. Sudionicima studije testirano je razumijevanje govora uz pozadinske zvukove i sposobnost vođenja razgovora u bučnom okruženju - u ovom slučaju, prepoznavanje izgovorenih brojeva uz bijelu pozadinsku buku.

Nakon otprilike 11 godina, 1285 sudionika razvilo je demenciju, na temelju zdravstvene dokumentacije. 'Sudionici koji su imali lošiji sluh imali su gotovo dvostruko veći rizik od razvoja demencije u usporedbi s onima koji su imali dobar sluh', rekao je Littlejohns.

Zanimljivo je da otprilike polovica ispitanika u studiji koji su imali nedostatnu sposobnost slušanja govora uz pozadinsku buku te otprilike 42 posto onih koji su loše prošli test, nisu sami primijetili nikakvo oštećenje sluha. Znanstvenici su također razmatrali jesu li oštećenja sluha kod tih ljudi zapravo povezana s drugim čimbenicima za koje se zna da utječu na rizik od demencije, kao što su društvena izolacija i depresija, a oba se mogu pojaviti ako ljudi imaju problema sa sluhom. 'Ali pronašli smo malo dokaza da je to bio slučaj', rekao je Littlejohns.

Ovo nije bila prva studija koja je pronašla vezu između gubitka sluha i demencije, ali je tim rekao da je među prvima koja je istraživala rizik od demencije i sposobnost sluha ljudi u bučnim okruženjima, koja su tipičnija za našu svakodnevicu.

Slično tome, duge i velike studije iz Australije i Tajvana također su otkrile da ljudi koji imaju oštećen sluh imaju veći rizik od demencije. Međutim, te su se studije oslanjale na podatke koje su sami prijavili sudionici studije ili na medicinske podatke koji ukazuju na gubitak sluha.

'Velike studije poput UK Biobank moćni su alati za identifikaciju genetskih, zdravstvenih i životnih čimbenika povezanih sa stanjima poput demencije, izjavila je neuroznanstvenica Katy Stubbs iz dobrotvorne istraživačke organizacije Alzheimer's Research UK o studiji Sveučilišta u Oxfordu. 'Ali uvijek je teško razdvojiti uzrok i posljedicu u ovoj vrsti istraživanja,' dodaje.

A dobro je imati na umu i da je ovo istraživanje sugeriralo da zaštita ušiju od oštećenja sluha pomoću štitnika za uši i čepića za uši te pomaganje ljudima da bolje čuju uz pomoć slušnih pomagala potencijalno može pomoći u ublažavanju ovog potencijalnog čimbenika rizika od demencije, koji pogađa milijune diljem svijeta.