Dizajnerica Aleksandra Dojčinović prošla je dug put da svom brendu Lei Lou osigura zvjezdani status na domaćoj modnoj sceni koji danas uživa. Gotovo da ne postoji Hrvatica koja u svom ormaru ne priželjkuje barem jednu haljinu Lei Lou, a dizajnerica se može pohvaliti i brojnim domaćim i stranim suradnjama - njezine kreacije nose redom utjecajna imena iz svijeta šoubiznisa, politike i sporta, kao što su predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, Sandra Perković, Severina Kojić i holivudske ljepotice Kaley Cuoco, Kate Walsh i brojne druge, a nedavno je u jednoj od njih zablistala i slavna Victorijina anđelica Jasmine Tookes.

Dizajnerica će 20. studenog predstaviti najnoviju kolekciju za proljeće/ljeto 2019., a priprema samostalne revije zahtjevan je proces. Aleksandra je za tportal otkrila kako izgleda ta druga, nevidljiva strana posla, kako odabire modele i materijale, tko joj sve u tome pomaže i još štošta drugo.

Naporno radite na predstojećoj kolekciji. Kako za vrijeme pripreme nove kolekcije izgleda jedan vaš radni dan?

Obično ustajem već oko šest, a na posao krećem sat poslije. Prvo popijem kavu, pojedem svoj Čokolino za energiju, a onda dvadesetak minuta uživam u jutarnjem miru sama sa sobom. Najdraže mi je kad je vrijeme dobro, pa taj dio dana mogu provesti na terasi s pogledom na šumu i zelenilo. Nakon toga slijedi brzinsko spremanje, i to doslovno brzinsko, jer se ne sjećam kada sam pred ormarom provela više od pet minuta. To mi je gubljenje vremena. Izaberem nešto i krećem u radni dan. Te dane uoči revije gotovo u potpunosti provodim u firmi jer finaliziramo projekte, predstavljanje kolekcije je pred vratima i posla ima kao u priči. Zapravo mi je kreiranje kolekcije najmanji problem, to je ono zbog čega se bavim ovim poslom, moja prva ljubav i gušt, no puno je obveza oko same organizacije i slaganja tima, preraspodjele dužnosti, ugovaranja poslova. Iako smo već uhodana ekipa, svejedno uvijek iskrsnu neki novi izazovi, a ove godine s nama radi nekoliko trudnica, pa se trudimo poštedjeti ih velikih stresova i ne opterećivati ih nebitnim jer su nam naše Lei Lou bebe na prvom mjestu.

Dakle, čim dođem u firmu, skuham si čaj, pojedem malo voća i odradim nešto u hodu. Posla ima i oko prostora gdje se revija održava, jer je poprilično zahtjevan. Moja je sreća da sam unutar sustava uspjela pronaći sjajne ljude, one koji su mi u svakom trenutku bili od pomoći. Govorim o vrijednim, sistematičnim i ekspeditivnim djelatnicima Ministarstva prometa, čija je to zgrada i čiji ćemo radni prostor uzurpirati na jednu večer. Oko osam silazim u radionicu i s mojom voditeljicom provjeravam kako napredujemo i jesmo li unutar plana, a s konstruktoricom prolazim zadatke za taj dan i dogovaram nove krojeve. Kada se uvjerim da je sve pod kontrolom, bacam se na mailove, sastanke i sve ono ne toliko kreativno i ne toliko zabavno, ali i to je dio mog posla. Rekla bih da sam za jednog kreativca dobro organizirana i kreativni nered nikako nije moj favorit. Nakon posla obično odlazim negdje na objed jer je ručak u firmi jako rano, već oko jedanaest ujutro, budući da smo na nogama od zore. Ako nisam premorena, onda oko sedam, osam navečer odem na neku lijepu večeru, a taj mi ritual često zafali jer sam jako društvena, no posao mi ne dozvoljava svakodnevna druženja.

Otkud crpite inspiraciju za svoje kreacije? Jesu li to ljudi, gradovi, trenutna zbivanja, priroda?

Volim misliti da sam dio nekog globalnog mozga jer ako malo zagrebete ispod površine, shvatit ćete da se trendovi ponavljaju gotovo matematički. Istina, meni je to možda lakše primijetiti jer je meni to posao, kreativac sam i nama je lakše, ali to je zaista tako. Inspirira me svašta - susret s klijenticama, njihov stil i karizma, dio inspiracije uvijek nađem u interijeru gdje reviju prikazujem, a tu je i moj urođeni instinkt da predvidim trend. Igram se, uživam i tako stvaram.

Svaka vaša nova kolekcija ima određenu nit vodilju koju provlačite kroz nju. Dogodi li vam se da pojedine komade izbacite iz kolekcije jer se ne uklapaju?

Trudim se da kolekcija ima i glavu i rep, no često mi se znalo dogoditi da upravo te izbačene haljine u dućanu ili web shopu postanu bestseleri. Trendove znam predvidjeti, no nisam baš vješta u predviđanju želja kupaca, pa tu uskače moja sestra, koja je za te stvari maherica, sigurna sam jedna od rijetkih te vrste kod nas. Inače volim da mi revije budu skladne i nije mi lijepo kada neka haljina previše odudara. Znalo se dogoditi da zbog toga iz kolekcije izbacim i po desetak njih.

Kako izgleda proces od ideje do realizacije jedne kolekcije Lei Lou?

Materijali se nabavljaju godinu i pol unaprijed, a već pola godine prije same revije sve je spremno u smislu da tada imam u glavi cijelu ideju kolekcije, a većinu toga i skicirano i skrojeno. Zbog toga često ne znam koja je godina jer je meni glava, primjerice, već u zimi 2019. (hahaha)

Što je najteže kada krećete u stvaranje nove kolekcije?

Bavim se profesionalno modom, a ona zna biti poprilično iscrpljujuća jer se kreativno trošiš. Nije mi ništa posebno teško, a opet, sve je teško. Potrebno je upregnuti sve snage, čak i u mojoj maloj radionici. Možete zamisliti kako to izgleda u pogonima velikih svjetskih modnih kuća. Iskreno im se divim jer to što rade je čudo.

Koliko osoba ima vaš tim i na koji način odabirete svoje suradnike?

Ili si dio mog tima ili nisi. To se iskristalizira vrlo brzo. Ljudi sa strane često imaju predrasude da je ovo što mi radimo površno, jako zabavno i fancy. Istina je naravno potpuno drugačija, pa vrlo brzo otpadaju oni koji nisu veliki radnici ili koji nisu brzi. Uhodani članovi mog tima nemaju nimalo tolerancije za takve. Nas je malo i svaki nerad se vrlo brzo primijeti.

Kakva atmosfera vlada tijekom rada na novoj kolekciji? Ima li neprospavanih noći?

Neću vam lagati - ima. Najviše pri kraju, kada nas brinu neke sitnice, uglavnom organizacijske prirode. Meni je osobno najveći stres slanje pozivnica, briga jesu li svi dobili poziv i jesmo li nekoga zaboravili.

Kako odabirete materijale? Pronalazite li gotove uzorke ili kreirate vlastite uzorke koje potom naručujete?

Najprije naručujem uzorke. To je vrlo zahtjevno jer, za razliku od mene, svjetski dizajneri imaju cijele timove koji se bave isključivo dizajniranjem uzoraka za njihove kolekcije. No iako smo skromnijih mogućnosti, moj instinkt za dobru tkaninu nikada me do sada nije iznevjerio, a to se najbolje vidi na završnom proizvodu. Naše su revijske haljine izrađene od najfinijih materijala koje u tom trenutku mogu dobiti, a mnoge od tih tkanina vrlo su kompleksne, bogate detaljima i teške.

Kako izgleda odrađivanje fittinga i što vam je važno prilikom odabira manekenki koje će predstavljati odjeću?

Fitting je drugi najstresniji dio ovog posla. To je, naime, trenutak kada u tvrtku u isto vrijeme uđe dvadeset manekenki i svakoj od njih treba izabrati haljinu i cipele koje joj odgovaraju. To je teško i dugotrajno jer svaka od tih djevojaka je karakter i ljepota za sebe, a ne nose sve isti broj cipela, čak ni konfekcijski broj, jer se i građom blago razlikuju. Volim taj dio posla samo zato što znam da je kolekcija konačno završena i da je nakon toga sve spremno za reviju.

Pratite li aktualne trendove i uklapate li ih u svoje kolekcije?

Trendovi se ne prate kada modu živiš svaki dan kao ja. Mi dizajneri smo sretnici koji trendove znamo predvidjeti, ali i nametnuti. Osim toga, družimo se na različitim sajmovima i konferencijama i ono što nama predstavlja trend danas u stvarnosti će zaživjeti tek za sezonu, dvije.

Kako biste opisali osobni stil i je li se on mijenjao s godinama? Pokleknete li i vi pred trendovima ili ste više skloni njegovati svoj stil?

Sigurno bih više vodila računa o tome kada bih imala viška vremena, ali to je za mene nepoznat pojam, pa se ne sjećam kada sam se za neki događaj spremala duže od dvadeset minuta. Stilski sam poprilično jednostavna i privatno ne razbijam glavu time što ću odjenuti. Imam veliki i pregledan ormar, kombinaciju odaberem spontano, a kad dvojim što odjenuti, jednostavno uskočim u neki od klasika Lei Lou.

Što nas očekuje u novoj kolekciji?

I ovaj put dio inspiracije pronašla sam u prostoru u kojem izlažem. Taj pomalo derutni, roh bau interijer Kockice, njezin industrijski šarm, pomogao mi je da realiziram neke lijepe metalizirane haljine. Lei Lou nije više toliko romantičan, pripremila sam nešto snažniju i karakterniju priču, lijepa odijela, naglašena ramena, ravne konstrukcije, dozu šljokica i minice.

Izgradili ste ozbiljan biznis i svaka vam čast na tome. Osim kreativnog rada, potreban je stalni rad na promoviranju brenda kako bi on rastao. Koliko je za vas teška ta druga, nevidljiva strana posla? Koliko je teško uopće prodrti na svjetsko tržište i biti prepoznat?

Hvala vam i priznajem da je to vrlo zahtjevno. Koliko je to složen proces, najbolje znaju moji najbliži koji mi stalno predbacuju da se previše dajem u sve to, ali ja drugačije ne znam. Polovično kod mene ne prolazi. Svjetsko tržište je preširok pojam da bi se itko od nas mogao staviti u taj kontekst, zato smo krenuli malim koracima naprijed i veseli nas svaki uspjeh, pogotovo kada netko poznat u moru savršenih modnih ostvarenja izabere ono naše i pronese ga crvenim tepihom.

Na što ste najponosniji kada se osvrnete iza sebe? Što smatrate svojim najvećim uspjehom?

Volim vjerovati da sam jednostavna cura, neopterećena i okolinom i samom sobom. Sve ljude doživljavam na isti način, pogotovo kad ih upoznajem, i nikada nikome nisam pristupila s predrasudama jer, vjerovali ili ne, iako od toga živim, ne smatram da odijelo čini čovjeka. To smatram svojim najvećim vrlinama, a najdraži kompliment mi je kad u očima svojih roditelja vidim ponos na to kakva sam osoba postala. Ja sam sebi uvijek samo OK i ne volim veličati ni sebe ni ono što radim.

Toliko ste godina u ovom poslu da vjerojatno i ne postoji Hrvatica koja ne zna za brend Lei Lou. Postoji li nešto što dosad niste ostvarili, a voljeli biste?

Ne razmišljam na taj način, ne pravim megalomanske, dugoročne planove, niti sanjarim o nekim neslućenim uspjesima. Iza mene je još jedna lijepa godina, naporna i zahtjevna, ali lijepa. Čeka me divan prosinac koji ću iskoristiti za putovanja i druženja, kada ću nadoknaditi sve ono izgubljeno tijekom proljeća, ljeta i jeseni, koji su bili ludi. Planovi za iduću godinu su već skicirani na papiru, a o njima ćemo ozbiljnije kada prođe revija jer moji agenti najprije moraju osjetiti kolekciju i odlučiti strategiju.