Da je stanje alarmantno, potvrđuje i nedavno izvješće Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Povećana otpornost bakterija - koje uzrokuju infekcije krvi - na lijekove, uključujući rezistenciju na antibiotike posljednje linije obrane, uočena je u prvoj godini pandemije koronavirusa, pokazalo je to izvješće temeljeno na podacima iz 87 zemalja u 2020. godini.

Prekomjerna upotreba antibiotika pomogla je mikrobima da postanu otporni na mnoge od njih, a u laboratorijima se razvija alarmantno malo onih novih.

Visoke razine (iznad 50 posto) otpornosti uočene su kod bakterija koje obično uzrokuju po život opasne bolničke infekcije krvi, kao što su Klebsiella pneumoniae i Acinetobacter spp, istaknuli su autori izvješća WHO-a. Otprilike osam posto infekcija krvotoka uzrokovanih Klebsiellom pneumoniae postalo je otporno na ključnu skupinu lijekova posljednjeg izbora zvanu karbapenemi, navodi se u izvješću.

Stope antimikrobne rezistencije (AMR) i dalje su vrlo visoke, a antibiotici iz skupine posljednje linije obrane počinju gubiti snagu, upozorila je dr. Carmen Pessoa-Silva, voditeljica Globalnog sustava praćenja antimikrobne rezistencije Svjetske zdravstvene organizacije.

Dramatično zvuči podatak iz globalne analize objavljene ranije ove godine, u kojoj je otkriveno da je 1,2 milijuna ljudi umrlo u 2019. zbog bakterijskih infekcija otpornih na antibiotike, što AMR čini vodećim uzrokom smrti u svijetu u toj skupini, više nego HIV/AIDS ili malarija.

Kako objašnjava dr. Arjana Tambić Andrašević, klinička mikrobiologinja iz Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević' i predsjednica Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike pri Hrvatskoj akademiji medicinskih znanosti, od samog uvođenja u kliničku praksu oni su se olako propisivali jer su relativno netoksični i jeftini lijekovi.

'Iako je već Alexander Fleming pri pronalasku penicilina upozoravao da će se nerazumnom primjenom penicilina s vremenom razviti otpornost bakterija na njega, rijetki su na to obraćali pažnju jer su se tijekom 1960-ih, 70-ih i 80-ih razvijali novi antibiotici i bili su djelotvorni na bakterije otporne na one stare', rekla je izv. prof. dr. sc. Tambić Andrašević.

Međutim od kraja 20. stoljeća, dodaje, postali smo sve više svjesni toga da novih antibiotika ima sve manje, a bakterije se neumoljivo privikavaju na okoliš u kojem žive i koji je pun antibiotika te postaju otporne na mnoge danas raspoložive lijekove.

'Tijekom pandemije bolesti COVID-19 došlo je do pada potrošnje antibiotika u mnogim zemljama EU-a, pa tako i Hrvatskoj, najvjerojatnije zbog općenito manje pojavnosti infekcija dišnih putova, bilo virusnih, bilo bakterijskih, uslijed držanja distance i drugih protuepidemijskih mjera koje su naročito rigorozne bile tijekom 2020. godine', kaže dr. Tambić Andrašević.

Po opterećenju rezistentnim bakterijama, upozorava ona, Hrvatska se nalazi oko europskog prosjeka koji iznosi oko šest smrtnih slučajeva na 100.000 stanovnika.

Mnogi vjeruju da antibiotik pomaže svaki put

Mnogi građani vjeruju da antibiotik pomaže svaki put kad imaju temperaturu ili se osjećaju loše zbog neke infekcije.

'Međutim najčešće infekcije u čovjeka su infekcije gornjih dišnih putova, a one su u 90 posto slučajeva uzrokovane virusima na koje antibiotici ne djeluju. U tom slučaju antibiotik neće pomoći u skidanju temperature i poboljšanju stanja, ali će djelovati na mnogobrojnu zajednicu bakterija koje nastanjuju naše tijelo, što će omogućiti da se među njima izrode mutanti otporni na taj i njemu srodne antibiotike. Jednom nastale, rezistentne bakterije nisu odmah uočljive jer su dio mikrobiote koja prirodno nastanjuje naše tijelo. Kad neka od tih bakterija ipak zaluta u područje ljudskog tijela, gdje joj nije mjesto (npr. u mokraćni mjehur ili krvotok), onda je problem tim veći ako je ta bakterija rezistentna na antibiotike', upozorava ona.

Dobro educirani građanin, dodaje, treba prepustiti liječniku procjenu radi li se o težoj bakterijskoj infekciji koja zahtijeva liječenje antibioticima ili se radi o virusnoj ili blažoj bakterijskoj infekciji koje imaju samoograničavajući tijek i brzo će proći i bez lijeka.

Posljedica pretjerane uporabe antibiotika, objašnjava dr. Tambić Andrašević, razvoj je otpornosti bakterija na njih, što se prvenstveno odvija među našom mikrobiotom i nije odmah vidljivo.

'Antibiotici se trebaju koristiti kod težih bakterijskih infekcija, tj. samo na preporuku liječnika. Najčešće bakterijske infekcije u čovjeka su infekcije mokraćnih putova i one se, ako su simptomatske, liječe antibioticima. Općenito su najčešće u čovjeka infekcije dišnih putova, no one su najčešće uzrokovane virusima i najčešća su indikacija u kojoj se antibiotici nepotrebno propisuju', rekla je.

Ne treba inzistirati na antibiotiku svaki put

U slučaju teškog općeg stanja pacijenta i određenim rizičnim pacijentima, dodaje, liječnik će odmah prepisati antibiotik, no u najvećem broju infekcija gornjih dišnih putova dobar liječnik će pričekati da vidi u kojem smjeru se kreće klinička slika i po potrebi će ga prepisati tek ako infekcija ne prolazi sama od sebe.

'Tako je npr. tipičan spontani tijek uhobolje tri do četiri dana, grlobolje jedan tjedan, sinuitisa dva tjedna, a kašalj kao znak bronhitisa može trajati i do tri tjedna. Ako uz te simptome opće stanje pacijenta nije značajno narušeno, antibiotike ne treba uzimati i treba pustiti da prođe prirodan tijek bolesti', mišljenja je.

Što se tiče djece, u njihovoj dobi infekcije su, pogotovo one dišnih putova, vrlo česte zbog druženja u kolektivu i zatvorenim prostorima.

'No inače zdrava djeca uspješno se nose s tim infekcijama i bez antibiotika. Kriterij za liječenje antibioticima je prvenstveno opće loše stanje djeteta. Često izlaganje antibioticima u dječjoj dobi može imati dalekosežne posljedice. Antibiotici su relativno niskotoksični lijekovi pa se njihov direktan štetni učinak relativno rijetko vidi. O njihovom indirektnom štetnom učinku premalo se misli, a on uključuje mijenjanje mikrobiote osobe koja ih konzumira i mikrobiote cijele zajednice kojoj pripada ta osoba. Osim spomenutih rezistentnih mutanata koji počnu prevladavati u takvoj zajednici, štetan učinak antibiotika vidi se na promjeni sastava mikrobiote, što se može povezivati sa sklonošću mnogim neupalnim bolestima, od alergija do autizma', upozorava ona.

Odgovorni građani, naglašava dr. Tambić Andrašević, trebaju prepustiti odluku o primjeni antibiotika liječniku, ne inzistirati na njemu, jer očekivanja pacijenta znatno utječu na odluku liječnika.

'Dakle u slučaju infekcija dišnih putova građani trebaju shvatiti da liječnik nije pogriješio ako im pri prvom pregledu ne propiše antibiotik, već se za to odluči nakon što procijeni da infekcija ne ide spontanim samoograničavajućim tijekom. Kod infekcija mokraćnih putova antibiotik treba odmah primijeniti, ali samo kod jasnih akutnih simptoma. Sama prisutnost bakterija u urinu, iako nije prirodna, ne treba se liječiti ako pacijent nema izrazite simptome infekcije. Izuzetak su trudnice i pacijenti koji se spremaju na invazivni zahvat na urogenitalnom sustavu. Tijekom uzimanja antibiotika treba paziti da se konzumira u točno određenim intervalima, korisno je koristiti probiotike, a tablete koje eventualno ostanu u pakiranju nakon završene terapije treba vratiti u ljekarnu, a ne čuvati u kućnoj apoteci za eventualno samoliječenje u budućnosti', zaključuje dr. Arjana Tambić Andrašević.