Znanstvenici koji su proveli sveobuhvatnu studiju u trajanju od 25 godina tvrde da su raskrinkali pravi izvor dugotrajne sreće te da na taj osjećaj ne utječu, kako se dosad mislilo, iskustva iz djetinjstva, genetske predispozicije i osobnost
Prema rezultatima najnovijeg istraživanja, na sreću u velikoj mjeri utječu osobni izbori, način života te kvaliteta odnosa s
partnerom. Umjesto iskustva iz djetinjstva, genetske predispozicije i osobnosti, koje se dugo smatralo pravim izvorima sreće, rezultati istraživanja objavljeni u časopisu Proceedings of the Nacional Academy of Sciences sugeriraju da čimbenici poput temperamenta partnera, izbora vjere, uključenosti u društvena zbivanja, prakticiranja zdravih navika i postavljanja dugoročnih ciljeva vode prema osobnom zadovoljstvu.
S druge strane, težnja za bogatstvom i materijalnim dobrima, kao i neurotičnost partnera, ključni su izvori osobnog nezadovoljstva i manjka sreće, pokazuje istraživanje. 'Sudeći prema dobivenim rezultatima, jaka želja za uspjehom i postavljanje materijalnih stvari kao prioriteta štetno je za životno zadovoljstvo', napisao je koautor istraživanja Bruce Headey, izvanredni profesor na Sveučilištu u Melbourneu.
Studija provedena na 150 tisuća ispitanika u razdoblju od 1984. do 2008. godine otkrila je da ljudi u potrazi za srećom sve više naginju altruizmu, sudjelovanju u društvenim aktivnostima te tjelovježbi. Oni koji životni put dijele s partnerima sklonima depresiji, tjeskobi i nebrizi za obiteljske probleme imaju znatno veće šanse biti nesretni, za razliku od onih koji žive s partnerima koji su pozitivni i ozbiljno shvaćaju obiteljske probleme.
