Ana, krećeš li ti to stopama Jelene Rozge i Maje Šuput? Bukirana si skoro do kraja godine, kako ti izgledaju dani?
Zahvalna sam što imam toliko posla. Cijeli život ulažem, i bilo je i vrijeme da se to počne vraćati. Trenutno se pripremam za nadolazeće nastupe, vježbam i putujem na nastupe. Svaki slobodan trenutak provodim sa sinom Darianom i to me čini jako sretnom.

Što te čeka idućih mjeseci, hoće li ti cijelo ljeto biti radno?
Ako bude sreće, možda uhvatim par dana godišnjeg odmora. Ljeto za mene počinje radno 21. lipnja u pet ujutro koncertom 'Pozdrav ljetu' na Srđu u sklopu festivala Ana u Gradu koji organiziram već treću godinu zaredom. I ove godine spremam jedno iznenađenje. Odmah nakon festivala nastupam na tri koncerta u Poljskoj, povodom ulaska Hrvatske u EU, a 23. kolovoza spremam gala koncert filmske glazbe u sklopu Sarajevo Film Festivala gdje ću nastupiti s gudačima Sarajevske filharmonije i drugim sjajnim glazbenicima iz BiH.

Ove si subote na jubilarnom Porinu izvela plesno-pjevačko-sviračku točku koja je izgledala vrlo atraktivno. Prvi put si pjevala uživo. Je li bilo treme, kako si se osjećala na pozornici?
Da, imala sam tremu, ali ne od samog nastupa, već od svog tijela za koje sam se bojala da će me izdati. U Rijeku sam stigla direktno iz bolnice gdje sam danima primala injekcije penicilina.  Već sam bila otkazala nastup, jer nisam imala snage ni stajati, ali na kraju sam ipak odlučila odraditi dogovoreno. Nisam bila sto posto svoja, ali sam sretna sto sam ipak odradila točku.

Za Porin si imala četiri nominacije, no nijedan nije otišao u tvoje ruke. Jesi li bila razočarana?
Zahvalna sam struci na nominacijama i to mi je već ogromna čast. Bilo bi mi draže da sam koji osvojila, ali Mario Huljev stvarno zaslužuje Porina. Čestitam i Bruni Kovačiću koji me pobijedio na dva bojišta. Odličan je glazbenik i zaslužuje nagradu.

Kakva je bila atmosfera na Porinu među kolegama? Što se događalo iza kulisa?
Teško da to znam reći, jer sam većinu vremena provela u krevetu. Ali na probama je bilo simpatično, jer je većina mojih kolega glazbenika pravi zafrkanti tako da smijeha nije nedostajalo.

Upravo je na Porinu prije 10 godina rođena ljubav s Vladom Kalemberom. Tko je tada učinio prvi korak? Jesu li se ponovno probudile emocije?
Prije deset godina na Porinu smo se samo sreli, a godinu kasnije zapravo počeli družiti. A emocije... nisu se ponovno probudile, možda zbog toga što sam se borila s anginom.

Imaš li u planu obraditi u svom aranžmanu neki hit Srebrnih krila?
Nemam.

Koga cijeniš od naših glazbenika?
Cijenim trud svakog pojedinca, nebitno kako se zvao ili zvala.

Kakav je Vlado kritičar kada je riječ o tvom poslu? Daje li ti savjete, porječkate li se katkad?
Vlado je veliki kritičar, s dobrim argumentima. Savjete mi daje ako ih tražim, a to da li se porječkamo... Zapravo rijetko. Ja uglavnom furam svoj film i vodim sama svoje poslove kao što i donosim odluke. Uvijek se rado konzultiram sa suprugom i izuzetno cijenim njegovo mišljenje, ali na kraju, opet 'idem tamo gdje je sve po mom'.

Osjeća li se uopće razlika u godinama između vas, u čemu najviše?
Brojka 30 je sama svoj odgovor! Naravno da se osjeća razlika. Imamo različite poglede na svijet, veliku oscilaciju u životnim iskustvima, čak smo i karakterno dva svijeta. Osjetila sam to u prvim danima i svega sam bila svjesna, ali mi to nikada nije smetalo, jer sam svog supruga prihvatila takvog kakav jest. Vlado je čovjek kojega se voli, a ja ga volim na svoj jedinstven način.

Puno radiš, uz to si supruga i majka. Kako uspijevaš uskladiti privatni život i poslovne obaveze?
Nekako mi se zadnjih par godina većina života pretvorila u posao. Sve se vrti oko posla i moram priznati da jako malo imam vremena za neke privatne radinosti. Čak mogu reći da i ne znam sto je to 'privatni život'. Da nisam majka, ne bih uopće niti željela znati. Moj sin me svakodnevno prizemljuje i podsjeća na prave i istinske vrijednosti, pa svaki put kada me pogleda tim prelijepim okicama shvatim kako je sve ostalo nebitno i prolazno.

U svojim si nastupima vrlo zapažena. Primjerice, nedavno si se s čelom u rukama spuštala s vrlo visoke zgrade, za što treba malo više hrabrosti. Je li bilo teže nego zapjevati na Porinu?
Što se Porina tiče, ja sam to shvatila kao dobru zabavu i dobar show. Niti sam pjevačica, niti sam plesačica, samo volim zanimljive kombinacije. Što se tiče spuštanja sa 23 metra s violončelom... kada me agencija koja je radila event priupitala jesam li spremna na takvo što, dobro sam razmislila i konačno pristala jer volim izazove i inovacije. Tu 'akrobaciju' svi smo shvatili vrlo ozbiljno i s velikom odgovornošću i profesionalnošću prihvatili se posla. Ja nemam strah od visine tako da mi to nije bio nikakav problem, a k tome sam imala sjajnu ekipu iz HGSS-a koja je bila uz mene i pripremala me danima.

Jesi li dvojila oko nastupa za HDZ? Bojiš li se da će te javnost percipirati kao osobu koja zastupa i njihova stajališta?
Nisam dvojila, jer mi je kao umjetniku izuzetno drago kada netko prepozna ogroman trud i daje mi priliku da se umjetnički izrazim. Na nama umjetnicima je da stvaramo, a javnost to percipira kako želi i kako im se to prikaže u medijima. HDZ je predstavio ideju koja mi se svidjela i nastala je suradnja.