'Bacanje hrane je grehota. Toliko je gladnih u svijetu', rečenica je koja se mnogima urezala u pamćenje još od najmlađih dana, dok se gledalo u tanjur omraženog variva ispred sebe. Ili ako bi komadić hrane pao na pod. Stariji bi tada samo rekli - puhni i pojedi. Nepojedeno bi se iskoristilo za napoj, dalo bi se kokama ili mačkama i psima. Iskoristilo bi se sve do zadnje mrvice. Današnji način života - uz konzumerizam i brz ritam življenja - doveo nas je do paradoksa: premda nikad nismo imali toliko raznolike hrane na raspolaganju, velike količine završavaju u smeću. Bez imalo milosti rješavamo se kruha, sira, narezaka, voća, povrća jer su se upljesnivili. Ili zato što im je istekao rok trajanja.

Zagrebački Dukat provodi aktivnosti s ciljem osvještavanja javnosti o važnosti smanjenja bacanja hrane. U sklopu svog velikog društveno odgovornog projekta Hrana se ne baca, organizirali su za građane besplatne projekcije višestruko nagrađivanog američkog dokumentarnog filma 'Just Eat It – A Food Waste Story', a prva od projekcija održana je u novoobnovljenom karlovačkom kinu Edison.

Dvorana je bila ispunjena publikom najrazličitijih generacija - od tinejdžera do umirovljenika koji su sa zanimanjem pratili inteligentan, human i zanimljiv pristup jednom od gorućih problema današnjice. U filmu se prati šest mjeseci života Jennifer Rustemeyer i Granta Baldwina, američkog para koji su napravili 'eksperiment' i živjeli isključivo od hrane koja bi inače završila kao otpad. Naime, kad su osvijestili to da se u Sjevernoj Americi svake godine baca dobra hrana u vrijednosti od nekoliko milijardi dolara, donijeli su odluku o prestanku kupovanja i preživljavanju samo na odbačenim namirnicama. Prati se kako se Grantova ovisnička osobnost okreće u korist spašavanja hrane, uz uzbuđenje zbog 'pronalaska' one odbačene. Iz kontejnera iza supermarketa, restorana i nekih od proizvođača hrane spasili su gomilu one koja je bačena, ali još upotrebljiva.

U zemlji u kojoj je svaki deseti čovjek potencijalno gladan, slike neiskorištenih namirnica - dojmljive su i šokantne. Film se dotiče i opsjednutosti datumima isteka roka trajanja proizvoda te veličine obroka, otkrivajući bit tog naoko nebitnog problema koji ostavlja posljedice u cijelom svijetu. Banane i jabuke se odvajaju i uništavaju jer nisu vizualno savršene, gomile celera i batata ostaju na poljima jer ih stroj nije pokupio, cijeli kontejner namaza humusa izbačen je iz trgovine...

'Otišao sam na plantažu koja uzgaja banane za europske supermarkete i nakon samo jednog dana berbe bačen je cijeli kamion njih - i to isključivo na temelju kozmetičkih standarda. Supermarketi vam govore koji promjer banane treba biti - duljina, zakrivljenost, svi ti parametri moraju biti točno odgovarajući za taj supermarket, tako da sve banane u osnovi izgledaju isto. Duboko je šokantno kada vidite planine, koncentrirane planine hrane koja se baca', kaže autor, aktivist i predavač na TED-u Tristram Stuart, a osim njega, u filmu se pojavljuju stručnjakinja za odbačenu hranu Dana Gunders i hvaljeni autor Jonathan Bloom.

Dojmljiv dokumentarac potvrđuje i neke od šokantnih statistika, a kao prirodna rješenja ovog problema nameću se pametnija preraspodjela i ekonomičnost.

Svakako je frapantan podatak da se oko 40 posto svega uzgojenog - ne pojede! A onda se globalno oko trećine ukupno proizvedene hrane ne konzumira. 'U našim kućanstvima bacamo između 15 i 25 posto hrane koju kupimo. Znate da je to skupo. Zamislite da izađete iz trgovine s četiri vrećice namirnica, jednu bacite na parkiralište i jednostavno je ne pokupite. I to je u biti ono što danas radimo u našim domovima', poručuje se u filmu.

Aplauz posjetitelja nakon projekcije u karlovačkom kinu, kao i onih koji će film tek pogledati, sigurno će potaknuti razmišljanje o bacanju hrane u kućanstvu, kako je pravilno čuvati te iskoristiti ostatke od pripreme obroka i već pripremljenih jela.

Primjera radi, u Hrvatskoj se po stanovniku godišnje baci oko 71 kilogram hrane te je kao narod godišnje bacimo više od 280 tisuća tona. Od toga 76 posto otpada potječe iz kućanstava, a prosjek Europske unije je 53 posto. 'Iako je Hrvatska relativno dobra po količini bačene hrane u EU, od nas je po tom pitanju bolja samo Slovenija, a u segmentu kućanstva situacija je nešto drugačija. Naime hrvatska kućanstva u stvaranju otpada od hrane na razini zemlje sudjeluju s čak 76 posto, dok kućanstva na razini EU-a stvaraju 53 posto ukupnog otpada od hrane. Upravo stoga smo projekt usredotočili na segment kućanstva i njime dajemo praktična znanja i rješenja kako da kao pojedinci i društvo postanemo odgovorniji prema hrani i planetu', izjavio je Zoran Ković, direktor Dukata, na predstavljanju rezultata istraživanja i projekta Hrana se ne baca.

Projekt Hrana se ne baca obuhvaća niz aktivnosti, poput edukativnih radionica za javnost i zaposlenike Dukata, interaktivnih kvizova za djecu i odrasle te suradnje sa školama diljem zemlje, a središnje mjesto dijeljenja znanja i komunikacije s građanima jest mrežna stranica www.HranaSeNeBaca.hr.