Izvatke iz knjige u kojoj vodeći kuhari preporučuju svoje najdraže povoljne europske restorane od Istanbula do Skandinavije premijerno je objavio britanski magazin Guardian

La Merenda, Nica

Primaju samo gotovinu, nemaju telefon i zatvoreni su svakog vikenda. Mali i šarmantni restoran La Merenda u starom dijelu Nice jedini je preostali restoran starinskog tipa. Kuhar Dominique Le Stanc, koji je ranije radio u nagrađivanom restoranu Le Chantecler (u hotelu Negresco) preuzeo je La Merendu sredinom devedesetih kao mjesto koje je već dvadesetak godina serviralo jednostavnu domaću kuhinju. Promijenio je vrlo malo, a hranu priprema sam u jednostavnoj otvorenoj kuhinji u stražnjem dijelu restorana. Jelovnik, napisan kredom na ploči, kratak je izbor lokalnih klasika i mijenja se s obzirom na godišnje doba, a cijena glavnog jela je oko 90 kuna.

Bodega Donostiarra, San Sebastián

Ovaj tradicionalni bar, osnovan 1928. u četvrti Gros, mjesto je gdje ćete zaista naići na lokalne stare goste iz susjedstva, ali i mnoge poznate strance tijekom poznatog međunarodnog filmskog festivala. Obilni menu od pintxosa (baskijskih tapasa) i pečenog mesa, uključujući i 800-gramski odrezak chuleta ide odlično uz čašu ili dvije odličnog lokalnog vina. Ne propustite ni tunu, čili paprike guindilla, a kušati morate i poznate morske specijalitete. Cijena kompletne večere po osobi kreće se oko 300 kuna.

Smješten u ugodnom podrumskom prostoru, Tapas 24, nudi kratki jelovnik delikatesnih zalogajčića koji se prstima jedu sa zrcala i ploča za serviranje. Među tapasima su kroketi od usoljenog bakalara, katalonski specijaliteti poput tripica te bikini zalogaji – tostirani sendviči od sira i šunke ukrašeni crnim tartufima. Tu su i burgeri McFoie u kojima se isprepliću okusi govedine, foie gras i hrskavog peciva. Restoran je otvoren svaki dan, a cijena tapasa je oko 18 kuna.

Chez Georges, Pariz

Iako je glavni grad Francuske pun mjesta sličnog ili istog imena, staromodni bistro Chez Georges u Latinskoj četvrti svakako je vrijedan zaustavljanja, barem na čašicu ili dvije. Mjesto koje je 1964. otvorio Georges Brouillet ostavlja dojam da se kroz godine vrlo malo toga promijenilo, od uređenja do stalnih gostiju koji, na svoju žalost, dugačak i uzak prostor sada moraju dijeliti s oduševljenim turistima. Restoran je otvoren pet dana u tjednu, a cijena glavnog jela je oko 150 kuna.

Kizilkayalar, Istanbul

Vlasnici ove zalogajnice na poznatom trgu Taksim svojom su se hranom željeli odmaknuti od prodavaonica brze hrane koje su se 70-ih godina otvarale u Istanbulu. Svoj su specijalitet nazvali mokri ili islak burger, a poseban je po pecivu umočenom u umak od rajčice, češnjaka i maslinova ulja. Sve se peče u posebnim pećima u kojima spravljaju i niz drugih specijaliteta po više nego pristupačnim cijenama.

Curry 36, Berlin

U gradu s bezbroj štandova pa čak i muzejom posvećenom berlinskom specijalitetu currywurstu (kobasicama s karijem) jedan je, otvoren još 1980. uspio nadrasti konkurenciju. Možda i zbog toga što je smješten kraj postaje podzemne željeznice Mehringdamm pa se na njemu čak i u kasnim noćnim satima okupljaju taksisti, vjerni lokalni gosti te hrpa turista. Uz svaku narudžbu pitat će vas 'sa ili bez' što znači da odaberete kakve priloge želite uz kobasicu čija je cijena oko 10 kuna.

00100 Pizza, Rim

Ljubitelji pizze u Rimu će, prema preporuci stručnjaka, najbolju pojesti u prodavaonici nazvanoj po kombinaciji pozivnog telefonskog broja i oznaci brašna koje koriste u svojim proizvodima. Osim pizza, tu su i focacce pugliesi te tramezzini, mali trokutasti sendviči u kojima se, na oduševljenje lokalaca, kombiniraju okusi poput tripica, rajčice i mente; volovskog repa, mrkve i celera i slično. Iako se može naći i malo mjesta za pojesti unutra, hrana se uglavnom priprema za van po cijeni od oko 100 kuna za kilogram pizze.

Ostermalms Korvspecilist, Stockholm

Šveđani bi se sigurno složili da je najbolji hot dog štand na svijetu upravo u Stockholmu. Među lokalcima on je poznat kao Bruno, po imenu njemačkog doseljenika koji ga je otvorio nedaleko od poznate tržnice Östermalms Saluhall. Izbor je više nego velik od argentinske kobasice chorizo, tuniške merguez, mađarske kabonos do slovenske kranjske, s nezaobilaznim švicarskim, austrijskim i njemačkim predstavnicima. Čak i vegetarijanci mogu pronaći varijantu za sebe, a sve su kobasice skuhane i poslužene u ugrijanom baguettu s prilozima po želji.

De Kas, Amsterdam

Chef Gert Jan Hageman spasio je od uništenja zgradu dječjeg vrtića na jugoistočnom rubu Amsterdama i u njoj 2001. otvorio restoran. Obnovljeni staklenik sada je pretvoren u moderan dnevni boravak pun prirodnog svjetla. Razmišljajući kako otići korak dalje, vlasnik je zaključio da je najbolje postati i uzgajivač pa na mediteranskom meniju nudi povrće i začinsko bilje uzgojeno na vlastitoj plantaži udaljenoj 10 kilometara. Cijena je glavnog jela oko 150 kuna.

The Coffee Collective, Kopenhagen

Danci svoju kavu doživljavaju vrlo ozbiljno, a Coffee Collective u naselju Nørrebro nadaleko je poznat kao najbolji kafić u gradu gdje su i konkurencija i kava vrlo jake. Mini pržionicu i kafić vodi skupina nagrađivanih Danaca – kupaca i pržača kave te barista koji sirovine nabavljaju izravno s plantaža diljem svijeta.