Hrvatska manekenka s londonskom adresom Helena Šopar samo za tportal otkriva sve o svojoj manekenskoj karijeri, omiljenim dizajnerima i odjevnim komadima, ali i o modnoj liniji Sopar, koju je pokrenula sa svojom mlađom sestrom Tamarom. I Helena je, baš poput djevojke kojoj je namijenjena njihova odjeća, ambiciozna i uporna, ali s druge strane znatiželjna i puna života. Koji su joj daljnji planovi, pročitajte u nastavku
Ona je jedna od naših najtraženijih manekenki. Trenutno živi u Londonu, no gotovo svakih nekoliko dana je na drugoj svjetskoj destinaciji. Ipak, često odlazi kući u Novalju na otoku Pagu, u kojoj joj živi obitelj, ili u Zagreb, u kojem joj živi mlađa sestra Tamara, s kojom je pokrenula modnu liniju Sopar što je zaintrigirala i brojne svjetske medije. Nakon uspješne proljetne i jesenske kolekcije nedavno su izbacile i svoju prvu caspule kolekciju.
'Ideja o capsule kolekciji, koju je još 80-ih osmislila vlasnica londonskog butika Wardrobe Susie Fox je osmisliti komad odjeće za svaku priliku - bezvremensku odjeću koju ćete nositi godinama. Nama je bila želja osmisliti dva modela haljina u kojima će se naše klijentice istodobno osjećati seksi i udobno te koje će moći odjenuti na posao i, samo uz promjenu cipela, na večeru s klijentima. Haljine su osmišljene prvenstveno za žene s karijerom, kojima je bitno da je haljina funkcionalna, ženstvena i moderna', otkrila je u intervjuu za tportal Helena Šopar.
Kakve su reakcije na vašu posljednju kolekciju?
Povratne informacije su zaista odlične. Neopisiva sreća nas obuzme kada nam se jave zadovoljne klijentice koje pohvale kvalitetu i dizajn te s nama podijele fotografije. Potvrda da radimo nešto dobro su žene koje nam se vraćaju, a neke si priušte i čitavu kolekciju.
Gdje pronalazite inspiraciju?
U svakodnevnom životu, na cesti, u dućanu, na aerodromu, u svojim bližnjima, u najdražim dizajnerima, u tradiciji Paga... i onda to računajte puta dva pa na kraju dobijete pregršt inspiracije koju ni ne stignemo pretočiti u potpunosti jer bi to na kraju bila kolekcija od 50 modela.
Gotovo svaki predmet ima bar neki dio vaše rodne Novalje i otoka Paga. Kako ljudi reagiraju na to? Mislim prvenstveno na ljude u inozemstvu. Znaju li uopće o čemu je riječ?
Drago nam je što vidimo da stranci cijene tradiciju, autentičnost i ručni rad. Ljudima koji žive vani to je potpuna egzotika te ih naše kolekcije privlače upravo zbog toga.
Kako napreduje nova kolekcija? Što vas je inspiriralo? Kakvi materijali, boje i modeli prevladavaju?
Ljetna kolekcija je pri kraju te joj se jako radujemo. Ručni rad, prirodni materijali i zanimljivi modeli naš su ljetni odabir. Zanimljivo je to naše stvaranje, dogovaranje, kombiniranje naših stilova i želja. Uvijek se nasmijemo kada nas opisuje naša draga Marijana Hrastar, voditeljica našeg brenda u proizvodnji. Ona kaže kako bi nas baš voljela vidjeti u fazi crtanja i dogovaranja oko modela jer smo u njezinim očima dva potpuno različita stila i teško joj je zamisliti kako se nađemo na pola puta.
Dobile ste priliku i čast da se vaša košulja Novaljka nađe u slavnom časopisu Monocleu. Kako je uopće došlo do toga?
Na jednom od snimanja za Monocle nosila sam Novaljku i stilistica je poludjela za njom i doslovno je skinula s mene. Odnijela ju je u London i pokazala urednici magazina, koja mi se javila sa željom da napiše nešto o nama.
Koliko je lakše, a koliko teže probijati se u modnom, dizajnerskom svijetu kada si već sam dio mode?
Savjeti koje svakodnevno dobivam od dizajnera, stilista i urednika magazina definitivno nam pomažu oko stvaranja našeg brenda.
Dobili ste priliku koja se rijetko dobiva – obnoviti suradnju s magazinom Red i to na sam poziv glavne urednice. Kakvo je to bilo iskustvo?
Već godinama surađujem s magazinom Red i naravno da mi je bila čast da me urednica za svoju dvadesetu godišnjicu izabrala među 20 najdražih modela s kojima je radila u tih 20 godina. Snimanje je bilo zanimljivo jer nas je bilo svih dobi, od već starijih gospođa, koje su harale modnim pistama prije dvadesetak godina, do novih mladih nada tek na početku dvadesetih.
Koja vam je najdraža lokacija na kojoj ste snimali?
Otočić Harbour na Bahamima. Poznat je po roskasto-zlatnoj boji pijeska, plaži koja se proteže duž čitavog otoka. Ima svega šest hotela, nema auta i svi se voze u autima za golf. Lokalci su izrazito ljubazni, gotovo da nema kriminala. Baš mali raj na zemlji.
Našli ste se tijekom karijere na brojnim naslovnicama, čak tri puta bili u francuskom Marie Claireu. Skupljate li sve te magazine čije ste stranice krasili?
Mama skuplja sve magazine u sad već punom ormaru. Moram priznati da još nisam pogledala taj ormar, ali sigurna sam da će mi jednog dana biti jako drago što je to sakupljala i čuvala.
Rekli ste kako vam je uzor u poslu Cindy Crawford. Ona je prešla 50. godinu, a i dalje radi... Namjeravate li i vi tako? Namjeravate li službeno reći zbogom tom svijetu ili...?
Nemam neki master plan, a i ne vidim razlog zašto bih prestala s manekenstvom. Imam puno kolegica koje imaju i djecu pa se vrate na posao, a već su u kasnim tridesetima.
Za razliku od mnogih djevojaka iz modnog svijeta, vi ste prepoznatljivi po tome što se minimalno šminkate, ili to činite skroz neprimjetno, te da vam je pri odijevanju važnija udobnost. Koji su odjevni komadi nezaobilazni u vašem ormaru?
Privatno se stvarno rijetko šminkam. Volim haljine koje mogu obući za jutarnju šetnju gradom i navečer zamijeniti tenisice štiklama. Upravo takve haljine pokušavamo ponuditi našim klijenticama. Kako sam na snimanjima često u štiklama, privatno ih jako rijetko nosim i volim odjeću koja je udobna. Najbolje se osjećam u trapericama i bijelom t-shirtu ili udobnoj haljini.
Kada je riječ o kozmetici, što je uvijek u vašoj torbici?
Hidrolat smilja i zagrebački Melem za usta.
Imate li omiljenog dizajnera?
Jako volim Johna Galliana i imala sam čast raditi s njim kada sam nosila Diorovu reviju.
Atipična ste manekenka i po tome što, za razliku od drugih, uživate u slatkom, osobito Nutelli. Zavide li vam kolegice? Ima li uopće prijateljstva u modi ili su ona samo prividna?
Mislim da, kao i u svakom poslu, tako i u modi postoje osobe koji ti postanu baš pravi prijatelji za cijeli život, kao i oni koji su poznanici i kolege. Sestra i ja imamo sreće da stvarno, što god pojedemo, ništa nam se ne prima, a to možemo zahvaliti genima naše tete Sineve i bake Mire.