U intervjuu za njemački Vogue, Francis Kurkdjian, koji ima višegodišnje iskustvo u tom poslu, objasnio je što treba imati parfem s kultnim statusom i vjernim štovateljima.

Sa samo 26 godina Kurkdjian je napravio spektakularan proboj na toj sceni mirisom Le Mâle, osmišljenim za dizajnera Jeana Paula Gaultiera. Nakon mnogih klasičnih mirisa koje je stvorio za velike modne kuće kao što su Armani, Burberry i Versace, poduzetni Kurkdjian osnovao je svoju etiketu 2009. godine: Maison Francis Kurkdjian, poznatu po sad već kultnim parfemima kao što je legendarni Baccarat Rouge 540. Danas je također na čelu odjela za stvaranje parfema u Dioru i stoga je odgovoran za sve mirisno što izađe iz te kuće.

Za sebe kaže da je odrastao okružen glazbom, umjetnošću, baletom, sportovima…

Ističe da je svoju ljubav prema svijetu parfema otkrio vrlo rano.

'Ponekad su ljudi izgubljeni u životu jer ne znaju što bi radili i zašto bi to radili. Moram reći da imam veliku sreću jer sam od 14. godine želio postati parfumerist. Nikad se nisam predomislio. Svakog dana dobivam toliko toga od svog posla', kaže.

Svoju inspiraciju pronalazi svugdje oko sebe, u svijetu koji ga okružuje: društvu, umjetnosti, životu općenito…

Slavnom kreatoru parfema je na događanju pod nazivom Fragrance Stars u Kölnu dodijeljena počasna nagrada za posebna dostignuća u industriji parfema. Kurkdjian je u intervjuu otkriva što to trebaju imati parfemi visoke kvalitete, koliko je važna povijest mirisa te koji od njih on sam nanosi.

'Moj zadatak kao parfumerista je zavoditi, očarati, oduševiti… Sastojci su zapravo sekundarni. Čak nije toliko važno hoćete li u svoj parfem staviti ružu ili jasmin. Na kraju, ako imate dobru priču, nikoga nije briga na kojim se notama parfem bazira. To je kao komad odjeće. Ako se ugodno osjećate u njemu, sjajno izgledate - pojedinačne komponente tada igraju podređenu ulogu', objašnjava.

Kaže i da želi ljudima prodati nešto što im se sviđa.

'Kad sam počeo raditi kao parfumerist, upute koje sam dobivao za mnoge robne marke uvijek su bile iste: treba razmišljati kreativno, ali ipak komercijalno. I danas mislim da je to bitno. Ako na tržište stavite najneobičniji parfem, mnogi misle da je automatski bolji… Ne mislim tako jer u konačnici želim prodati nešto što se sviđa ljudima', rekao je.

Što se tiče razlike u cijenama, kaže da one postoje zato što su mirisi umjetnost.

'Ne radi se tu o cijeni korištenih sirovina. Uostalom, cijena Picassovog kolaža ne ovisi o materijalima koje je koristio. Korištenje npr. komada papira i novina... tu je trošak materijala vrlo nizak. Cijena pigmenta na Da Vincijevoj slici također je vrlo mala. Ipak, to u konačnici nema nikakve veze s vrijednošću rezultata. Vrijednost umjetnosti temelji se na emocijama, a ne na cijeni korištenih materijala', objasnio je poznati parfumerist.

Ne slaže se s reklamnim kampanjama mnogih brendova koji tvrde da su njihovi parfemi bolji i skuplji jer koriste, kako kažu, kvalitetnije sastojke.

'To kažu jer nemaju što drugo reći! Nikada nisam čuo slikara da je izjavio da je zelena boja bolja od žute. Suvremeni slikar Pierre Soulages, koji je nedavno preminuo, bio je poznat po slikama samo u crnoj boji. To je bio njegov izbor. Ne zato što je mislio da je crna bolja. Samo je rekao: 'Volim crno. Volim svjetlo u crnom. Stoga ću posvetiti svoj život slikanju crnog i pokušavajući odgonetnuti misterij iza toga.' Ali nikada nije rekao da je to bolje. Ništa nije bolje', uvjeren je Kurkdjian.

Kad se pak radi o prirodnim mirisima, kaže on, načelno nema smisla koristiti prirodne sirovine.

'Za većinu sastojaka parfema potrebno je puno zemlje i vode, a prinos je nizak. Prirodne sastojke u parfemima treba koristiti samo vrlo svjesno i ciljano. Ipak, neki se jednostavno ne mogu tako lijepo sintetski reproducirati. Prirodna sandalovina iz Nepala, recimo, meni neusporedivo lijepo miriše. Ili kardamom iz Urugvaja. Kardamom obično miriše ljekovito i zeleno - i nije tako nježan kao ovaj. Međutim često ima više smisla koristiti sintetičke mirise zbog podnošljivosti na koži. Naprimjer, ako stavite čisto prirodno ulje cimeta na kožu, doslovno biste se opekli, jer je vrlo agresivno. Prirodne mirise pak morate vrlo pažljivo i promišljeno koristiti', otkrio je.

Što se tiče vječitih usporedbi između parfemskih i toaletnih voda, tu postoje uvriježeni mitovi.

'Istina je to da je toaletna voda manje koncentrirana od npr. parfemske. U osnovi, koncentracija mirisa raste ovim redom: kolonjska voda, toaletna voda, parfemska voda i parfem. Kolonjska voda jednostavno djeluje lakše - ali nije lošije kvalitete. Zamislite tri košulje. Sve imaju isti kroj. Jedna je od pamuka, druga od lana, a treća od kože. Svi se osjećaju drugačije u njima - koža je npr. teža od lana i pamuka. Ali ne nužno i kvalitetnija. Isto je s parfemskom i toaletnom vodom. Teže ne znači automatski bolje', objasnio je.

Dodaje i kako ne misli da su niche mirisi kvalitetniji samo zato što se prodaju u manjim količinama i nisu toliko poznati širokim masama.

'Opet tu moram navesti primjer iz umjetnosti: volim američkog umjetnika Jamesa Turrella. Vrijedi li njegova umjetnost više od Picassove jer je manje poznat? Le Mâle za Jeana Paula Gaultiera kreirao sam prije ravno 30 godina. I dalje je to četvrti najprodavaniji muški miris u Njemačkoj. Vrijedi li stoga Le Mâle manje od, primjerice, mirisa Baccarat Rouge 540 moje etikete? Ne mislim tako', izravan je Kurkdjian te kaže da privatno nikad ne nanosi parfeme jer ih koristi dok radi.