Više o ovakvom načinu pripremanja hrane, uz nekoliko slasnih recepata, saznajte u tekstu Irene Švende i pripremite se za hladnije dane na najbolji mogući način!

Tehnički rečeno, konzerviranjem se smatra svaki proces pohrane hrane koji će spriječiti razvoj mikroorganizama i time produljiti vijek trajanja hrane. Dimljenje, sušenje, kiseljenje, soljenje, stavljanje u mast, steriliziranje, pasteriziranje, šećerenje, želiranje – sve su to metode konzerviranja hrane i pripremanja zimnice. Visoka koncentracija šećera onemogućava rast i razvoj mikroorganizama, zbog čega primjerice med ima neograničen rok trajanja, a nerijetko služi za pohranu lješnjaka, badema i oraha, koji lako užegnu. Isto svojstvo iskorišteno je u pripremi pekmeza i marmelada, gdje se dugačkim kuhanjem voća isparava suvišna voda idealna za razvoj mikroorganizama te po potrebi dodaje šećer kako bi se voće konzerviralo.

Meso iz tiblice

Meso iz tiblice susrest ćemo u Međimurju i u nekim dijelovima Zagorja. Metoda je vrlo jednostavna: kuhano svinjsko meso dobro se osuši, za one koji vole jači okus podimi te pohranjuje u svinjsku mast. Kako još prije samo šezdeset godina na selima nisu postojali uređaji, hladnjaci i zamrzivači, hrana se odlagala u zemljane podrume koji su držali temperaturu nižom ljeti, a zimi štitili od zamrzavanja. Ipak podrumska temperatura nije bila dovoljna da očuva meso od propadanja u ljetne dana pa se razvila metoda konzerviranja u masti. Znamo da se namirnice mogu čuvati i u ulju, ali za vrućih ljetnih dana ulje bi užeglo, promijenilo strukturu masnih kiselina i sve što bismo dobili neuporabljiv je proizvod teška mirisa. Čuvanje u ulju može se primijeniti za već prethodno konzervirane namirnice, poput sušenih rajčica, koje se stavljaju u maslinovo ulje, dok se u slučaju pripreme pesta svježi bosiljak i usitnjena svježa rajčica u maslinovo ulje pohranjuju uz sol.

Kako pripremiti i dimljeni losos i sušeni bakalar pročitajte na Ordinacija.hr.